VELIĆ: "Brate, ti znaš da je naš narod - dobar narod. On voli svoje ljude koji o njemu po svijetu dobar glas pronose. To su naše zvijezde prethodnice. To su naši zmajevi. Naš narod ih voli i čuva. Stalno im dove uči. Ti si naš bosanski zmaj. Allah je milostiv, brate, sačuvat će te od ljudske nepravde, ali ovo iskušenje moraš preživjeti, uz Allahovu pomoć! Učit ćemo ti i dalje dove da te Allah čuva i osnaži i da nam se živ i zdrav vratiš u Bosnu! Amin, ako Bog da.

Ugledni sarajevski imam i novinar Muhamed ef. Velić razgovarao je sa Emirom Hadžihafizbegovićem, svega nekoliko dana nakon što je bosanskohercegovački glumac doživio tešku saobraćajnu nesreću na putu prema Zagrebu, u kojoj je jedna osoba smrtno stradala.

Hadžihafizbegović je telefonom pozvao Velića, htio se zahvali za molitve koje upućuje za njegovo zdravlje.

Kompletan razgovor Velića i Hadžihafezbegovića, Velić je objavio na svom Facebook profilu, a bh. novinska agencija Patria prenosi ga u cjelosti:

Muhammed Velić dovi za Emira Hadžihafezbegovića

„Došao sam na akšam, ezan je već u pola proučio, skinuo jaknu i objesio je na čivjaluk u mektebu, brzo sam obukao džubbe i stavio ahmediju na glavu.

U tom' je i ezan završio, a ja sam onda ušao u klanjački prostor i stao u mihrab. Na prvom rekatu, dok sam učio ajete iz sure Et-Tewba, čuo sam u "dubini" kako mi zvoni mobitel u jakni. Zaboravio sam zvono isključiti. Sreća, nije dugo zvonilo.

Kad smo klanjali akšam, vratio sam se u mekteb i iz jakne izvadio mobitel; na displayu je pisao propušten poziv i broj koji je zvao, hrvatski mobilni +38592...! Ne znam ko bi mogao biti, nejse.

Ostavio sam mobitel po strani i počeo da čitam neke tekstove iz "psihologije religioznosti". Mobitel je opet zazvonio, bio je to onaj isti broj. Javio sam se.

Duboki i umorni muški glas tiho je upitao: "Je li to Muhammed?" Potvrdno sam odgovorio. Nakon male stanke i nazvanog selama, muški je glas kratko prozborio: "Brate, Emir je Hadžihafizbegović!" Zatim je zašutio. Bilo mu je teško. Isto kao i meni. Onda je nastavio: "Brate, nazvao sam samo da ti zahvalim što me nisi zaboravio i što mi učiš dovu! Allah zna da nisam kriv, bili su u potpunom mraku, bez ikakvih znakova, koji su ranije uklonjeni, ništa nisam mogao vidjeti."

Pričali smo nekih desetak minuta. Htio je dosta toga da mi kaže. Poželio je Bosnu i zahvaljuje svojim Bošnjacima što ga u dovi spominju. I njegova supruga Aida mi je zahvalila na svemu.

A ja sam mu onda rekao: "Brate, ti znaš da je naš narod - dobar narod. On voli svoje ljude koji o njemu po svijetu dobar glas pronose. To su naše zvijezde prethodnice. To su naši zmajevi. Naš narod ih voli i čuva. Stalno im dove uči. Ti si naš bosanski zmaj. Allah je milostiv, brate, sačuvat će te od ljudske nepravde, ali ovo iskušenje moraš preživjeti, uz Allahovu pomoć! Učit ćemo ti i dalje dove da te Allah čuva i osnaži i da nam se živ i zdrav vratiš u Bosnu! Amin, ako Bog da."

Na mjestu nesreće

Dragi prijatelji, Emir vas je sve poselamio i zahvalio svima što ga se u dovi sjećate.

Doista, jako je bitno i veliko da se jedni drugih u dovama sjećamo, a Allah će se odazvati i pomoći, inšaAllahu Teala! On je Onaj Koji čuje, Koji je blizu i Koji se dovama/molbama odaziva.“