Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Abdullah ef. HODŽIĆ: Od 1992. godine, dvadeset i dvije godine su otišle u nepovrat. Dakle, od početka agresije i genocida nad muslimanima Bošnjacima u BiH. A kao da je jučer bilo. Subhanallah! Allahu ekber! Dvadeset i dvije godine smo stariji i bliže smrti. Pa, razmišljamo li o svojoj životnoj misiji? A naša misija je plemenitija i veličanstvenija od toga da samo jedemo, pijemo i spavamo. Dani prolaze i pretvaraju se u mjesece, mjeseci u godine a mi se primičemo posljednjoj sekundi naših prolaznih života, posljednjem udisaju i izdisaju. La ilahe illellah, Muhammed Resulullah. Allahu ekber, ve lillahil-hamd. Estagfirullah, ve etubu ilejh.

Sutra, u subotu, 25. oktobra, je 1. muharrem Nove 1436. hidžretske godine. Pozivam sebe, svoju porodicu i sve nas da povećamo svoju bogobojaznost, slijedeći sve Allahove propise i kloneći se svega što je Uzvišeni Gospodar zabranio. Upućujmo dove Gospodaru svjetova da nam podari Svoj blagoslov i zadovoljstvo. Molimo Ga da živimo dostojanstvenim životom i da okončamo dunjalučki, prolazni život, s najčišćim imanom i bogobojaznošću.

Budimo Mu zahvalni na svim blagodatima kojima nas je počastio, a one su nebrojene, ma koliko ih brojali. U svijetu je milijarda gladnih, preko dvije milijarde nemaju čistu vodu za piće, a milioni su pogođeni prirodnim kataklizmama. Ove godine su našu zemlju pogodile obilne kiše, nezapamćene poplave i klizišta, čije posljedice će se godinama osjećati. Mnogi su ostali bez krova nad glavom i svega što su cijelog života stjecali. Političari i svi mi bi morali učiniti sve da se napaćenim ljudima pomogne da riješe elementarne životne potrebe.

Prirodne kataklizme, kao što su zemljotresi, tajfuni, orkani, poplave, požari i druge strahote i kušnje su pouka da postanemo bolji, bogobojazniji i zahvalniji na svim nimetima kojima nas je Uzvišeni Allah počastio. Ali, nažalost, pouku slabo izvlačimo. Na dženazi, pogledajte koliko ljudi stoji ili sjedi pred džamijom a ne klanjaju ikindiju ili podne-namaz!! Koliko ih je u džamiji, toliko ih čeka pred džamijom! Subhanallah! Allahu ekber! Ni smrt ih ne može opametiti, pa ni sve spomenute kataklizme! Opametimo se i donesimo odluku da ćemo u Novoj 1436. hidžretskoj godini biti bolji, pobožniji i korisniji članovi svoje porodice, zajednice, svoje države i cijelog ljudskog roda!

Poznato nam je da je muharrem mjesec hidžre, koja znači preseljenje iz jednog mjesta u drugo, kao i napuštanje okolnosti koje su protiv Allahovih propisa i prihvatanje prilika koje se pokoravaju Božjim propisima u svim aspektima života. Vidjeli smo da je hidžra u Poslanikovo doba značila preseljenje iz Mekke u Medinu. Prije hidžre u Medinu, muslimani su učinili hidžru u Abesiniju. Obje hidžre su bile posljedica surovosti nevjernika prema Poslaniku, alejhis-selam, i maloj skupini muslimana, koji nisu mogli slobodno ispoljavati svoju vjeru u Allaha, dželle šanuhu, a ni druge pozivati u nju. Uzvišeni Allah kaže: “Oni koji vjeruju, i koji se iseljavaju, i koji se bore na Putu Allahovu, i koji utočište pružaju i pomoć daju, takvi su vjernici pravi. Njima pripada oprost grijeha i opskrba plemenita!” (El-Enfal, 74)

Nova 1436. hidžretska godina je znak da je cijela 1435. godina nama za leđima i nikada se više neće vratiti! Pitanje je šta smo u prošloj godini uradili i propustili da uradimo?! Za dobro koje smo uradili, budimo zahvalni Allahu, dželle šanuhu, a dobro koje smo propustili, nastojmo nadoknaditi u ovoj godini, i to što prije, jer niko ne zna kad mu je hidžru činiti s ovog svijeta na Ahiret. Kad se probudimo, zamislimo kao da nam je to posljednji dan. A posljednji dan je svakako blizu, ma koliko dugo živjeli. Niko ne može od smrti pobjeći! Uzvišeni Allah kaže: “Zbilja, smrt od koje vi bježite vas će stići.” (El-Džumu’a, 8)

Svako ima svoje uspone i padove, uspjehe i neuspjehe, trenutke radosti i žalosti i to je ono čime smo svi okupirani, o čemu razmišljamo i nalazimo načine da nešto ostvarimo ili izbjegnemo. No, najvažnije pitanje koje si moramo postaviti je: Hoćemo li i možemo li biti bolji muslimani u Novoj 1436. godini? Budemo li bolji muslimani, i život će nam biti sretniji i uspješniji od onog u prethodnoj godini. Allahovom milošću, u to nema sumnje. Svrha života i jeste u tome da svim svojim bićem, u svim sferama života, iskazujemo pokornost Gospodaru svih svjetova, Koji najbolje zna šta je za nas najbolje. Dakle, živjeti po Božjem kodeksu, znači živjeti boljim, kvalitetnijim, sretnijim i uspješnijim životom. A to je ono za čim čezne svaki čovjek zemaljske kugle, ma kojoj vjeri, naciji i ideologiji pripadao.

Od 1992. godine, dvadeset i dvije godine su otišle u nepovrat. Dakle, od početka agresije i genocida nad muslimanima Bošnjacima u BiH. A kao da je jučer bilo. Subhanallah! Allahu ekber! Dvadeset i dvije godine smo stariji i bliže smrti. Pa, razmišljamo li o svojoj životnoj misiji? A naša misija je plemenitija i veličanstvenija od toga da samo jedemo, pijemo i spavamo. Dani prolaze i pretvaraju se u mjesece, mjeseci u godine a mi se primičemo posljednjoj sekundi naših prolaznih života, posljednjem udisaju i izdisaju. La ilahe illellah, Muhammed Resulullah. Allahu ekber, ve lillahil-hamd. Estagfirullah, ve etubu ilejh.

Naša najbolja hidžra je da prihvatimo sve što dolazi od Allaha, dželle šanuhu, i Njegova Poslanika, alejhi-selam, da učinimo što više dobrih djela za svoju državu, njezine građane, svoju porodicu, rodbinu, prijatelje, nemoćne, gladne, bolesne, i to sve u ime Allaha, dželle šanuhu, a ne svojih ličnih interesa. U činjenju dobra drugima trebamo nalaziti zadovoljstvo i svoj lični uspjeh. To je naša hidžra, koja našu sigurnu smrt pretvara u radost susreta s našim Gospodarom a On zadovoljan nama. Kao što su dobra djela hidžra Gospodaru svjetova, tako je i naša smrt hidžra našem Gospodaru. Jer, nema smrti, postoji samo hidžra/preseljenje s prolaznog u vječni život.

Razmšljajmo puno u 1436. hidžretskoj godini o neminovnosti susreta s našim Gospodarom, kao i o tome da ćemo na Sudnjem danu polagati račun za svako svoje djelo, ma kako malo ili veliko bilo. Uzvišeni Allah kaže: “Toga Dana ljudi će odvojeno nastupati, da bi im se pokazala djela njihova: pa, ko bude učinio koliko trunku dobra – vidjet će ga, a ko bude učinio koliko trunku zla – vidjet će ga!” (Ez-Zilzal, 6-8) Allahu ekber! Tada ne pomaže ni vlast, ni moć, ni ugled, ni imetak, ni roditelji, ni djeca, ni prijatelji, ni mito, ni korupcija, ni diplome, ni funkcije! Pomaže samo iskrena vjera u Gospodara i dobra djela. Tu, hvala Bogu, nema privilegija. Za sve važi isti propis od nastanka prvog čovjeka i poslanika, Adema, a.s.

Trudimo se da 1436. godina bude ispunjena Allahovim blagoslovom, najplemenitijim namjerama i dobrim djelima, namazima, postom, učenjem Kur’ana, konstantnim čitanjem i usavršavanjem, zalaganjem svakog na svom poslu, pa se nadajmo dobru na oba svijeta. To je naša hidžra i to je ključ naše sreće i uspjeha. Drugoga, doista, nema. Sve drugo je uljepšao šejtan i trenutno izgleda lijepo, ali će se gorčina i mrak griješenja osjetiti kasnije.

Naša je obaveza svakodnevno činiti hidžru ka Allahu i nadati se dobru. Najbolja hidžra je napustiti ono što je Uzvišeni Allah zabranio, a pridržavati se onoga što je On naredio. Donesimo odluku danas da se promijenimo nabolje, jer: “Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe.” (Er-Ra’d, 11)

Hidžra je rješenje da se izađe iz mraka, nesreće, duhovne bijede, gliba u koji su muslimani diljem svijeta zapali, džahilijeta, dekadencije. Pa, neka je naša hidžra iz stare u novu godinu smisaonija i osmišljena. Učinimo hidžru planiranjem vremena za svaki dan, jer se u jednom danu mogu učiniti velika dobra djela koja će nas uvesti u Džennet, ali se mogu počiniti i gnusna djela koja nas mogu odvesti u Džehennem. Estagfirullah. Koristimo ispravno neprocjenjivo vrijeme za koje ćemo biti pitani kako i u što smo ga proveli. Kajanje za sve grijehe može pomoći, ali se džaba kajati za propušteno vrijeme, jer se ono nikada ne vraća. Zato imamo priliku da sadašnje i buduće vrijeme ne propustimo uzalud.

Otarasimo se u Novoj 1436. godini ljenosti, probudimo se iz letargije i noćne more, uzdignimo se duhovno i budimo odlučni u svojim dobrim i plemenitim nakanama. Otarasimo se loših navika i griješnih djela. Prigrlimo Božje propise, slijedimo Poslanika, alejhis-selam, budimo uzor i izvor svakog dobra. Manje pričajmo a više radimo, manje kritikujmo i optužujmo a bolje mislimo jedni o drugima. Lijepe riječi su mehlem i ključ za otvaranje i najkrućih srca. Učinimo hidžru Allahu, dželle šanuhu, želeći i čineći dobro jedni drugima. Istinu je rekao Allahov Poslanik: “Niko od vas neće vjerovati sve dok ne bude želio svome bratu ono što voli sebi.”

Najbolja hidžra Allahu je kad se islam nastani u našim srcima i mislima, a manifestuje se preko naših riječi i djela, jer je lijepi islam Allahova savršena vjera za sva vremena i mjesta do Sudnjega dana. Zato, budimo ponosni što smo muslimani – kreatori mira i ljubavi. Budimo bliski jedni drugima onako kao što su bili muhadžiri iz Mekke i ensarije iz Medine. Subhanallah! To je bila savršena ljubav. Zbog takve ljubavi je Medina postala centar iz kojeg su sijale zrake islama i doprle do svakog kutka zemaljske kugle.

Da li smo mi danas i blizu ljubavi koja je ujedinjavala muhadžire i ensarije? Nažalost, takve ljubavi nema danas ni među roditeljima i djecom, ni rođenom braćom i sestrama. Svako ima svoje viđenje života i misli da tako mora biti. Krajnje je vrijeme da počnemo sa ličnom hidžrom u ovoj godini, donesemo čvrstu odluku da postanemo bolji muslimani, da živimo u skladu Allahovih propisa i klonimo se onoga što nam je On zabranio. A mi to, ako hoćemo i želimo, doista možemo. Kad se hoće, sve je lahko, a kada se neće, sve je teško. Čak je i namaz, u kojem vjernik nalazi slast i smiraj, težak za one koji ne posjeduju odlučnost: “Pomozite se strpljenjem i namazom! A to je doista teško, osim onim skrušenim, onima koji su uvjereni da će Gospodara svoga susresti i da će se Njemu vratiti!” (El-Bekare, 45) A namaz je najbolja hidžra Allahu, dželle šanuhu. Ne propusti da učiniš hidžru svaki dan klanjajući pet vakata namaza.

Pazimo, vrijeme je Allahov veliki dar, pa ga valjano iskoristimo, jer se može pretvoriti u oštri mač koji će nas sasjeći ako ga ne iskoristimo kako valja i u pokornosti Gospodaru svih svjetova. Historijska hidžra jeste preseljenje muslimana iz Mekke u Medinu, ali je naša hidžra permanentno vraćanje Allahu, dž.š., i slijeđenje Njegovih i uputa Njegova Poslanika Muhammeda, alejhis-selam. Pa, počnimo sa hidžrom sada i razmišljajmo o riječima Uzvišenog Allaha: “O vjernici, bojte se vi Allaha, i neka svaka duša gleda šta je za sutra pripravila! I bojte se Allaha! Doista je Allah obaviješten o svemu šta vi činite. I ne budite kao oni koji su Allaha zaboravili pa je Allah učinio da i oni zaborave sami sebe! Takvi su grješnici! Nisu jednaki stanovnici Vatre i stanovnici Dženneta, stanovnici Dženneta – to su oni koji su pobjednici!” (El-Hašr, 18-20)

Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, nagradi one koji su je slušali, čitali i drugima distribuirali, omogući nam hidžru ka Tebi, oprosti nam grijehe, budi zadovoljan nama i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima.