Muslimani širom svijeta deseti dan muharrema, prvog mjeseca u hidžretskoj godini, obilježavaju kao Dan ašure, uglavnom pripremajući tradicionalno jelo koje se sastoji od različitih namirnica uključujući voće, orašaste plodove i žitarice.

Kako se hidžretski kalendar razlikuje od gregorijanskog, tako i deseti muharrem svake godine po gregorijanskom kalendaru nastupa različitog dana. Tako se i namirnice od kojih se priprema ašure svake godine razlikuju, s obzirom na godišnje doba i dostupnost namirnica.

AŠURA Adem je sišao. Musa je prešao. Nuh se iskrcao. Ibrahim se rodio. Junus je izašao. Jusuf se spasio. Jakub je progledao. Isa se rodio. Faraon se utopio. Ejub se izliječio. Sulejman kraljem postao. Isa se uzdignuo. Muhamedu On oprostio. Husejna su ubili. Kerbelu okrvavili. Ovaj dan postili. Sve se zbilo na taj dan. Mubarek je ovaj dan. On je mir, nije tortura. Desetog muharema je ašura. Admir ef. Muhić

O važnosti desetog muharrema, njegovom obilježavanju i spominjanju u drugim religijama, za Anadoliju govorio je docent Katedre za akaid i uporedne religije na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, Samir Beglerović.

Prema njegovim riječima, Dan ašure za muslimane ima više značenja. Neki od njih odnose se na primanje pokajanja prvog stvorenog čovjeka, poslanika Adema, spašavanje od potopa sljedbenika poslanika Nuha i izbavljanje iz vatre poslanika Ibrahima.

“Dan Ašure odnosi se i na spašavanje poslanika Ibrahima nakon što je bačen u vatru. Odnosi se i na jedan period života za vrijeme poslanika Isa a.s”, kaže Beglerović i napominje kako se za obilježavanje ovog dana veže i post.

Pojasnio je da su vjernici nakon dolaska poslanika Muhameda, zadržali obilježavanje ovog dana na način dobrovoljnog posta.

"On je preporučio da se posti tog dana ili da se posti prvih deset dana mjeseca muharrema ili barem deveti ili deseti dan, a deseti dan je zapravo Dan ašure”, naglasio je Beglerović i dodao kako se Dan ašure povezuje i sa nastupanjem Hidžretske godine.

Treći veliki događaj koji se također veže za Dan ašure dogodio se nakon smrti poslanika Muhameda i kada je usljed velikih borbi među muslimanima došlo do tragičnog zločina na Kerbeli kada je ubijen unuk poslanika Muhameda, Husein.

Govoreći o historiji, a posebno boju na Kerbeli, Beglerović napominje kako muslimani iz takavih događaja moraju izvući pouku.

“Tog desetog muharrema desio se zločin u periodu kada su muslimani u jednom trenu postali najveći neprijatelji sami sebi. Koja bi korist bila od sjećanja na taj dan? Možemo za primjer uzeti i događaj kojem smo svjedočili u BiH, a to je da se brat borio protiv brata u dvije vojske. Kao i na Kerbeli gdje su neki kazali kako su u obje te vojske ljudi klanjali, a potom se borili jedni protiv drugih. I danas svjedočimo međumuslimanskim borbama i to nam je pouka", kazao je.



Nabrojani događaji su važni u historiji muslimana, a zbog različitih ishoda, neki se smatraju radosnim, dok se drugi smatraju tragičnim poput Kerbele. Upravo zbog ove činjenice, Dan ašure praćen je “uravnoteženim mirom", dakle uravnoteženom ili umjerenom radošću.

Kod Jevreja je taj dan nazvan Jom Kipur ili "Veliki dan" i to je dan kada su Jevreji tog, prema vjerovanju, spašeni od kazne.

Kada je riječ o kršćanstvu, napominje Beglerović, u poslanici Hebrejima u Novom zavjetu govori se da je Isus također postao veliki svećenik ali taj praznik se ne obilježava posebno u kršćanstvu već ga obilježavaju samo neke crkve.

U BiH se Nova hidžretska godina obilježava prigodnim slavljem, dok se deseti muharrem slavi kao Dan ašure. Muslimani širom BiH i regije spravljaju ašure kako u kućama tako i u tekijama, gdje je ova tradicija sačuvana nekoliko stoljeća.

Govoreći o obilježavanju Hidžre kao i Dana ašure, Beglerović napominje kako su se ovi datumi oduvijek obilježavali ali su se tek u skorije vrijeme u BiH, pod utjecajem medija i dolaskom brojnih muslimanskih misionara, popularizirali. Tako je javna podjela ašure sve popularnija, smatra Beglerović, a za ovo jelo i njegovu podjelu se pored muslimana interesuju i pripadnici drugih religija.

U Hadži Sinanovoj tekiji u Sarajevu, koja je sagrađena 1640. godine, pravljenje ašure je preraslo u tradiciju dugu više od 300 godina. Ekipa Anadolije posjetila je tekiju i prisustvovala pravljenju ovog simboličnog jela starog oko 500 godina.

Sead Halilagić, šejh u tekiji kazao je da se ašura u tekiji pravi još od njenog otvaranja 1640. godine.

"Zavidno od obevaze, životne dobi, smrti i rađanja, mijenjaju se i ljudi koji učestvuju u pravljenju ašure ali se sve vrijeme nastoji prenijeti onaj tradicionalni način pripreme ašure i na novu generaciju ljudi", pojasnio je šejh Halilagić.

Kako je kazao, pravljenje ašure se prenosi sa generacije na generaciju.

"U tradiciji BiH bilo je uvijek prisutno pravljenje ašure, nekada, u nekim vremenskim periodima malo sa većim obimom, pravljeno je po kućama, nekada i malo manje, zavisno od društvenih dešavanja u tom periodu. Ali sigurno mogu da kažem da je pravljenje ašure zadržano kao dugogodišnja tradicija stara više od 500 godina", pojasnio je šejh Halilagić.

Dodao je da ašuru prave kako bi je podijelili sa svojim komšijama, prijateljima, poznanicima.

Hadži Mensur Serdarević već 15-tak godina učestvuje u tradicionalnom pravljenju ašure u tekiji. Prije hadži Mensura ašuru u tekiji je pravio i njegov otac.

Kako je kazao, tradicija pravljenja ašure u njegovoj porodici je tradicija koja se prenosila sa koljena na koljeno.

Govoreći o pravljenju ašure hadži Mensur pojašnjava da treba biti neparan broj namirnica ili sastojaka, dakle od sedam do 77.

"Dakle, ono što možemo da nađemo na ovom području, kikiriki, bademi, voda, šećer...Ašuru pravimo u kazanu od 300 litara. Proces pravljenja ašure traje oko dva sata. Prvenstveno je potrebno da se šećer iskuha, zatim se sastojci ubace u agdu i kuhaju se zajedno", pojasnio je hadži Mensur.

Prema njegovim riječima, pravljenje ašure predstavlja radost za sve one koji već tradicionalno učestvuju u pravljenju u Hadži Sinanovoj tekiji u Sarajevu.

Pravljenje ašure datira još od vremena poslanika Nuha koji je životinje i ljude prvi put nakon općeg potopa nahranio jelom koje je izgledalo kao jedna vrsta kompota u kojem su sastavljene tada preostale vrste žitarica, voća i povrća. Budući da sastojci ašure nisu spomenuti u Kur'anu, prema usmenoj predaji, jelo mora imati najmanje sedam sastojaka, dodajući druge prema želji i mogućnostima, a potrebno je voditi računa da broj namirnica bude neparan.