Avdo METJAHIĆ: Prošlo je dvedeset godina od genocidnog pohoda na bošnjačka mjesta Šahoviće i Pavino Polje, kad razjarena rulja crnogorskog srbovanja, za par dana, pobi preko hiljadu ipol nevinih ljudi, a ostalo što nemoga staviti pod mač, istrijebi sa svog topraka. Ovo beštijanje desilo se u noći 9. i 10. novembra 1924. godine i to u mirnodobskim uslovima, kraljevine SHS.

Bošnjaci i Albanci u Cnoj Gori, oni svjesni, patroti, čini se da sve što pokrenu i što imaju na umu uraditi za sebe i svoj narod, ne ide im baš od ruke. Ne što ne znaju - kako, nego ih na sve načine sprječava vladajuća klika. Doduše uz tu kliku su i pojedini njihovi sunarodnjaci, koji su vjerni toj vlasti, kao doratu podrepnica. Prema onome što se dešava u toj privatnoj tvorevini, izgleda kao da ta vlast testira strpljenje Bošnjaka i Albanaca, čvrsto radeći na lomljenju njihovog ponosa, koji je do skoro bio učauren kao svilena buba. Da nije takvog načina učauravanja, i primirivanja, Bošnjaci bi nestali još u srednjem vijeku, od predaka današnjih vandala, a to je Nemanjića i drugih, sa kojima se diče danas njihovi potomci. Vrijeme u kojem živimo, veliki dio potomaka vjekovnih vandala, Serva, te jednog dijela takozvanih Crnograca, nije se promijenilo, ama baš ni jedne jote, nego su ostali vjerni svojim precima i ljudkost im je ispod svake razine. Ovi narodi, sa izuzecima naravno, Balkan su krvlju zalili, te ljudski rod izjednačili sa zvijerima, a licemerje i laž, bilo je i ostalo način života, kod tih neljudi. Većina Serva posjeduje iskrivljenu svijest, te mitovi o prošlosti njihovog naroda, kojih se čvrsto drže, su lažni i napuhani do te mjere, da bez stida govore o nepostojećem. Taj narod je u potpunosti izgubio osjećaj za realnost i autoritet istine, pa kreariranje loše slike o drugim narodima, jeste ono što najbolje znaju. Mitomanija ova dva naroda, “nadrasla je sebe” i zablude u koje ih je uvukla, teško da će im se ikad odkanit. Mitomanija zaslijepljuje najviše mlade ljudi, čemu pomažu narodni tribuni tipa Jovana Deretića, koji nisu daleko odmakli od čobanskih blebetanja, što ne vodi miru i prosperitetu na tim prostorima.
Prošlo je dvedeset godina od genocidnog pohoda na bošnjačka mjesta Šahoviće i Pavino Polje, kad razjarena rulja crnogorskog srbovanja, za par dana, pobi preko hiljadu ipol nevinih ljudi, a ostalo što nemoga staviti pod mač, istrijebi sa svog topraka. Ovo beštijanje desilo se u noći 9. i 10. novembra 1924. godine i to u mirnodobskim uslovima, kraljevine SHS.

Iste godine, plavsko-gusinjskom kraju dobro poznat Novica Popović, Staniša Turkovićem i komitaši Boška Đuričanina sa Veličanima, nasmjeravali su opljačkati albanske katune, od Bogićevice do Dobrodolja, što su tada njihove namjere usujećene. Tri godine kasnije ista grupa ponavlja pljačku istih katuna, gdje gine desetine čobana, branilaca svog mala, pa opljačkane stada ovaca i goveda dovode na Čakor, na pravoslavnu slavu Petrovdan i dijele opljačkani plijen. Eto i ovo se desilo u mirnodoskom vremenu kraljevine SHS, kao i još puno ovakvih ili sličnih događaja.

Milovan Đilas za genocid u Šahovićima i Pavinom Polju u svojoj knjizi: „Land Without Justice”, što u prijevodu bi značilo: “Zemlja bez pravde”, napisa:
„Nakon što su taoci u Šahovićima bili poklani, išao je jedan seljak iz našeg sela Sekula, od jednog mrtvaca do drugoga i prereza im žile na nogama. Tako se radi volovima, nakom što ih se sjekirom obore, da se ne bi mogli ponovo dići, ukoliko su još živi. Neki su u džepovima mrtvaca pronalazili komade šećera natopljene krvlju, koje su kasnije jeli. Djeca su bila otrgana od majčinih ruku i sestara, i pred njihovim očima zaklata ... Muslimanskim sveštenicima su čupali brade i urezivali krstove na čelo. U jednom selu zavezali su grupu ljudi za plast sijena i zapalili ga. Neki su kasnije pričali da je plamen iz zapaljenih tijela bio putpuno crven. Jedna grupa napala je jednu usamljenu kuću. Seljak je upravo gulio jagnje. Oni su imali namjeru da ga strijeljaju i zapale kuću, ali oguljeno jagnje im je dalo ideju da seljaka objese za noge na šljivu, jedan mesar mu je ogulio lobanju sjekirom, pazeći da ne povrijedi tijelo. Onda je žrtvi razrezao grudi. Srce je još tuklo. Mesar je golom rukom istrgao srce i bacio ga psetu. Kasnije se pričalo da ga pseto nije taklo, jer, čak, ni pseto neće turskog mesa”.



Milovan Đilas i svojoj knjizi: „Land Without Justice” dalje nastavlja: “Ako čovjek hladno pomisli, može da izgleda da nije ni bitno na koji način ljudi budu ubijani, i šta se poslije toga događa sa njihovim tijelima. Ali nije tako. Upravo činjenica da su oni pronalazili tako zaprepašćujuće načine ubistva, da su ljude klali kao životinje, dijeluje najužasnije i otkriva cijelu mračnu prošlost njihove duše ubica.

U ovoj zemlji ubistvo nije ništa zastrašujuće. Na to se naučilo. Ali nečovječni način ovih ubistava i sadistički uzitak u tome, pobudili su otpor i jednodušnu osudu iako se kod zrtava radilo o muslimanima ... Da nepravda bude potpuna, nisu muslimani bili oni koji su ubili Boška, nego crnogorski prvaci iz Kolašina. Moj otac je to kasnije saznao od jednog povjerljivog čovjeka".
Koliko god i ja želio reći nešto više o slučaju Šahoviće, poslije ovih dirljivih redova i opisa ubistva nevinih ljudi, od Milovan Đilas, osjećam da ovo citirano daje dovoljnu sliku tih mračnih vremena, koja se nisu mnogo promijenila, na bolje.

Ono što ne bih smio izostaviti su događaji koji su se desili desetog novembra u Bijelom Polju, na komemoraciji devetdeste godišnjice genocida u Šahovićima i Pavinom Polju. NVO „Broj 19“ iz Bara koja je par godina ranije planirala Marš potomaka stradalih u ovom genocidu, od Bijelog Polja do Šahovića, bio je zabranjen od crnogrskih vlasti. Ove godine BKZ Bijelo Polje je planirao i zakazao komemoraciju u povodu 90.godišnjice od genocida nad Bošnjacima Šahovića. Sve što je OO BKZ Bijelo Polje imao u planu, BNV u CG ili Bošnjački savjet u CG kako ga zovu, vjerovatno usljed nedostatka ideja ili iz straha da genocidom nazovu ono što je prije 90 godina počinjeno Bošnjacima Šahovića, tako su navrat nanos zakazali skup u istoj sali Centra za kulturu, ali samo na dva sahata sa ranijimo početkom. Prema saznanjima što su i Bošnjaci.net objavili, dupliranje skupova su spriječili sandžački muftija Zukorlić, njegov pomoćnik za južni Sandžak hafiz Kujević, kao i BKZ rukovodstvo koji su tražili objedinjavanje skupova... Na održanom skupu, učesnici predsjednik BANU dr. Ferid Muhić i dr. Šerbo Rastoder, javno pred prisutnima su potvrdili, da BNV u CG nije pristao na objedinjavanje skupa da se ni oni ne bi odazvali njihovom pozivu.

Ali da ne ulazimo u detalje, samo da napomenem, da je posredstvom mračnih umova iz bosnjačkog naroda, ponovnjen isti scenarijo, što se desilo u Plavu prošle godine, a to je marta mjeseca 2013. Na 100.godišnjicu od genocida na Bošnjacima i Albancima ovog kraja, organizatori skupa, izgleda po velikom crnogorskom hataru, ovaj događaj su nazvali: „Vakat zuluma“, i tako cijelom skup umanjili vrijednost i ponizili žrtve genocida i njihovo potomstvo. Istina je, da se sa mrtvim ne umire, ma da sa tim mrtvim umire i dio nas, i to baš na ovakav način, gdje bi svaki pojedinac ili grupica preuzela incijativu, i onog drugog potcijenila i omalovažila. Kod Bošnjaka i dalje isto stanje, ne zna se ko kosi, a ko vodu nosi.

Opet se oglasio pop nad popovima, manijak nad manijacima, Amfilofije Radović gdje poslije nazivanja muslimana "lažnim ljudima sa lažnom vjerom“, a islamsko učenje "duhovnom smrću“, i ovaj put je ponovio govor mržnje: „Dvije opake i otrovne bolesti harale su ovim prostorima – poturčenjaštvo i brozomora“. Ništa novo od duhovno i umno poremećenog pravoslavnog popa. Čarls Darvin napisa: „Čovjekov moral, u prkos svim svojim vrijednostima, još u sebi nosi pečat svog niskog porijekla“.
U crnogorskom lisu „Dan“ izdanje od 07-11-2014. Godine, doznasmo da je tokom oktobbra meseca ove godine, Ambasada SAD u Crnoj Gori izdala odjednom vize, za ni manje ni više, nego 50 gusinjskih mladića, za koje se pretpostavlja da se nikada za stalno neće vratiti svom Gusinju. Gospodin Omeragić dobro zna, gdje je krivica, za ovako masovno iseljavanje i čemu vodi. On kao predsjednik Skupštine opštine, sa svojim kolegama snosi veliku odgovornost, za stanje koje je isplanirano u vrhu cnogorske vlasti, a koje vodi potpunom istrebljenju bošnačko-albanskog življa u novoosnovanoj opštini Gusinje, što nije ni malo bolje ni u opštini Plav. Onaj dan kad je crnogoski parlament izglasao stvaranje opštine Gusinje, i to opštinu sa par hiljada građana, svjesnom je jasno, što su imali na umu. Koliko je stvaranje opštine Gusinje dobronamjerno, već danas svjesni vide, ali u ovom slučaju marionete pobjeđuju. Tako ti je, kad je moć u rukama istih ljudi, tu ti nema napredka, ali kad nesvjesni preuzmu kormilo u svom narodu, stotine mudrih to ne može godinama ispraviti, a ponekad nikako. Ko ispašta od takvih ludosti. Pa onaj obični čovjek, onaj koji vjeruje, onaj koji voli svoj vatan, i nakraju ga i on mora napustit.

Neka je na hair i na dobro, kaže narodna krilatica, ali kako je krenulo, hajra ti tu nema, a ni dobra.