Jusuf TRIBIĆ: Ali, nije to jedina gungula u susjednoj nam i povremeno prijateljskoj Srbiji. Bila je i vojna parada, stigao i srpski idol Vladimir Putin, svima spale gaće pred njim. Otrčao u Beograd i Dodik, ne bi li se očešao o voljenog Vladimira. A samozvani politički (a nekad vojni) analitičar Miroslav Lazanski napisao kako je logično što je Dodik išao na paradu povodom Dana oslobođenja Beograda, jer su i jedinice iz Republike Srpske oslobađale glavni grad Jugoslavije. I to 1944. godine! Ni manje ni više! Budite uvjereni da nije u pitanju poremećeno mentalno zdravlje nesretnog Miroslava. Ne, u pitanju je nešto mnogo ozbiljnije: smišljena, sistematska i uporna propaganda, koja treba da uvjeri, prije svega mlade, koji ne pamte, da je u Bosni oduvijek postojala nekakva srpska država, da su narodi uvijek bili razdvojeni, još od ledenog doba, da je Republika Šumska, što bi rekao Dodik, trajna, od kako su ljudi sišli s drveta pa sve do sad, a da je Bosna slučajna, ne zna se ni otkud ona tu, ni ko je napravi. Uz to, svi koji žive na Balkanu postali su, dakako, od Srba, jer su Srbi narod najstariji, nastali direktno od paramecijuma, oni su imali državu još dok su stari Grci bili mladi, dok su Kinezi bili smeđi, a Indijanci bordo, dok Amerikanci još nisu ni znali gdje im je kontinent.

Posljednjih dana život na Balkanu je neobično zanimljiv. U Bosni traje neviđena frtutma s formiranjem vlasti, a sva je prilika da će Dodik popušiti bananu mira i konačno vidjeti kako izgleda klizanje s vrha brda. U Hrvatskoj uhapsili Bandića, vječitog gradonačelnika Zagreba. Da brojimo: prvo Sanader, pa Živko Budimir, pa Mišković i još neka sitnija boranija, sad i Bandić. Na redu je Bosna. Ko da vidim ko je sljedeći, neću reći ni Zlatko ni Mile, a vi pogađajte.

A u Srbiji karneval! Umjesto da dobije zasluženu doživotnu smrtnu kaznu, Šešelj pušten da na slobodi uveseljava svekoliko pučanstvo. Čim je stigao, odmah je izvalio kako se radovao kad je čuo da je ubijen Zoran Đinđić. Na ovu morbidnu izjavu nisu Bog zna kako reagovali ni političari ni novinari, ali jeste visprena Jelena Karleuša, koja je opet pokazala da ima veća muda od većine muškaraca. Na Twiteru je napisala: “Šešelj je ponovio da je dobro što su ubili Đinđića. Na to samo treba dodati da je dobro što Šešelj umire od raka.” Za nekoliko sati pjevačica je, kaže, dobila 711 prijetnji smrću, dakako od anonimnih šešeljevaca. Navikli da napadaju u čoporu, s čarapama na glavama, iz mraka, da ih niko ne prepozna, nisu se usudili stati otvoreno pred jednu ženu. Zar je to čudno?

Na Šešeljevom mitingu u Beogradu okupilo se mnoštvo zapjenušanih dvonožaca, sve sa šubarama i šajkačama. Sad im je sve potaman. Puna kapa glave! Neometani pameću, urlikali su u slavu ludog Voje i njegove Velike Srbije, ne primjećujući da taj karneval danas liči na igru sjenki. Jer, ništa više nije isto kao onda kad je glavni vojvoda odjezdio put Holandije, gdje se uveliko pjevalo: “Vesela je ćelija, puna hrabrih delija”! Pa sad, umjesto nekadašnje parole “Srbija do Tokija”, važi: “Srbija do Haga”.

Gdje je ta Repulika Šumska

Ali, nije to jedina gungula u susjednoj nam i povremeno prijateljskoj Srbiji. Bila je i vojna parada, stigao i srpski idol Vladimir Putin, svima spale gaće pred njim. Otrčao u Beograd i Dodik, ne bi li se očešao o voljenog Vladimira. A samozvani politički (a nekad vojni) analitičar Miroslav Lazanski napisao kako je logično što je Dodik išao na paradu povodom Dana oslobođenja Beograda, jer su i jedinice iz Republike Srpske oslobađale glavni grad Jugoslavije. I to 1944. godine! Ni manje ni više! Budite uvjereni da nije u pitanju poremećeno mentalno zdravlje nesretnog Miroslava. Ne, u pitanju je nešto mnogo ozbiljnije: smišljena, sistematska i uporna propaganda, koja treba da uvjeri, prije svega mlade, koji ne pamte, da je u Bosni oduvijek postojala nekakva srpska država, da su narodi uvijek bili razdvojeni, još od ledenog doba, da je Republika Šumska, što bi rekao Dodik, trajna, od kako su ljudi sišli s drveta pa sve do sad, a da je Bosna slučajna, ne zna se ni otkud ona tu, ni ko je napravi. Uz to, svi koji žive na Balkanu postali su, dakako, od Srba, jer su Srbi narod najstariji, nastali direktno od paramecijuma, oni su imali državu još dok su stari Grci bili mladi, dok su Kinezi bili smeđi, a Indijanci bordo, dok Amerikanci još nisu ni znali gdje im je kontinent. Kad im se predoče brojni naučni dokazi da je bosansko društvo bilo formirano (Iliri, Tračani, Goti, Kelti itd) davno prije dolaska Slavena (i Srba, dakako) na ove prostore, oni kažu da je to plod međunarodne zavjere Amera, Vatikana, muslimana i pingvina, jer svi oni mrze Srbe zato što su i ljepši i pametniji od njih. Od pingvina naročito.

"Duh Draže Mihailovića odazvao se pozivu srbijanskih vlasti te je, nakon rehabilitacije četničkog pokreta, dobrovoljno uzeo učešće u srpskom političkom životu. Očito da nikada nije ni bio dovoljno mrtav." (ECHE)

Ali, priča o Srbima i Rusima tu se ne završava. U Beograd je došao patrijarh ruski Kiril, htio je i na Kosovo, ali nije stigao, valjda je žurio, a održane su i srpsko-ruske vojne vježbe. Povrh svega je Vitalij Čurkin, ambasador Rusije u UN-u zadeverao velike sile zalažući se za srpski entitet u BiH i za odlazak OHR-a, a posebno za to da ni Srbija ni Bosna ne uđu u NATO. Odjednom je postalo jasno otkud ona izreka, često ponavljana kod naših istočnih susjeda: “Nas i Rusa trista miliona.” Sjetili smo se, ne bez blage jeze, da je Tomislav Nikolić javno zaželio da Srbija bude ruska gubernija, a da je srpski patrijarh Irinej, nakon niza rasističkih izjava na račun muslimana, dojezdio u Banju Luku uoči izbora, da javno podrži jarana Mileta, što mu je opozicija u RS-u itekako zamjerila. Nije onda ni čudo što je paša od Laktaša ogorčeno otkrio kako je Mladen Ivanić pobijedio u trci za člana Predsjedništva BiH zahvaljujući muslimanskim glasovima. Ko, biva, to ne važi, kako mogu ljudi niže rase birati Srbina? Pa sad priča da Ivanić ne može predstavljati RS u Sarajevu, pravog Srbina mogu birati samo pravi Srbi, a jebeš glasanje ako nisu glasali za nas! Očekujem da će uskoro optužiti narod da je van sebe. I da će se početi družiti sa Šešeljem. S kim će drugim?

Milorad podržao Dodika

I ko šta radi, Mile pruža podršku samom sebi.
Al’ mi se čini da to neće još dugo.
Jer ovako kako je, više ne može. Koalicija na državnom nivou čini se ozbiljnijom nego ikad, a tu za Dodika i njegove nema mjesta. Oni ne žele Evropu, neće pravnu i uređenu državu, jer im nikakav red i zakon ne odgovaraju. Oni neće ekonomski razvoj niti povezivanje sa svijetom, jer njima treba samo zidom ograđeni feud, pun gluhonijemog naroda. Oni jesu za demokratiju, ali demokratiju genocidnog tipa, oni jesu za vladavinu prava, ali da su samo oni u pravu, jesu i za ekonomiju, ali da pare budu kod njih, a ostali da rade. I da se ništa ne mijenja, da oni budu gore, a svi ostali ispod njih. Pa ko preživi.

Zato je, čini se, i svijet odlučan da se ovaj karneval mora završiti. Mogli smo to i sami riješiti, da smo izašli kako treba na glasanje. Al’ nama bilo mrsko. Pa opet čekamo da nam neko drugi raspetlja čvor na mozgu.
Uskoro ćemo znati stižu li nam bolji dani.
Ili je opet u pitanju bolje malo sutra.