"Bosna sliči na napušteni dvorac pun dragulja, koje niko ne čuva, a svako raznosi."

Elmedina MUFTIĆ: I Gradaščevićeva borba za autonomiju Bosne je ogledalo državnosti. I dova sultana Fatiha "Trajat će Bosna do Kijametskog dana" i čuvena Ahdnama, kao preteča ljudskim pravima koja je nastala na bosanskohercegovačkom tlu je dokument naše državnosti. Bosanska državnost leži u Ibrišimovićemom "Vječniku", Izetbegovićevom Bijegu u Slobodu; Mešinoj "Tvrđavi"; Isakovićevom "Biserju", Mulabdićevom "Zelenom busenju" u Alispahićevoj operi "Hasanaginica"; u Starom mostu, u višegradskoj ćupriji, na Ajvatovici i Karićima, na Drini kao Makovoj "Modroj rijeci" preko koje valja svima nama, a mnogi su svoje živote u njoj okončali, ljepotici Uni, nemirnoj Neretvi. Bosanska državnost leži u bjelini nišana u Potočarima, u Srebrenici i Tomašici u svim stratištima bošnjačkog naroda. Bosnska državnost je u Bužimu na mezaru Izeta Nanića. Državnost Bosne se ogleda u očima majke Have, Naze, Munire, Hatidže, Ajiše, Kade... Državnost Bosne se osjeti u stihu sevdalinke.

U noći 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu je počelo I zasjedanje ZAVNOBiH-a na kojem je usvojena rezolucija koja Republiku BiH čini ravnopravnom sa drugim Republikama u Federaciji Jugoslavije i to u njenim srednjovjekovnim granicama i ravnopravnošću svih naroda koji u njoj žive.

Te hladne novembarske noći BiH je ovjerena državnost nastala prije hiljadu godina, koja je u mnogim vremenskim periodima skrnavljena i osporavana, ali nikad oduzeta, jer su o državnosti svjedočili materijalni dokazi, dokumenti kao i ličnosti koji su svojim djelovanjem temelje države udarili. Tako da u noći 25. na 26. novembar i nije bilo teško BiH vratiti ono što joj po svim moralnim i političkim normama i pripada.

Historijske mijene koje je BiH na svom hiljadugodišnjem putu postojanja morala da preživi da bi opstala u svojim prirodnim granicama za sobom su ostavile neizbrisive tragove sjećanja polažući puno pravo na pamćenje. Puno je historijskih dragulja u bosanskom dvorcu na koje se skroz zaboravilo, a koji su nijemi ali živi svjedoci državnosti Bosne i Hercegovine. Vrijeme koje živimo obiluje pomanjkanjem sluha za prave vrijednosti i ispravne vidike, i time polahko baca sjenu na dragulje naše historije, kulture i tradicije koja je naše bogatstvo i naša snaga. Malo koja zemlja na svijetu se može pohvaliti kulturno-historijskim naslijeđem koje Bosna i Hercegovina baštini, kojem su se divili umjetnici i pokušavali da ga opišu, naslikaju, opjevaju. Miroslav Krleža je prkosio Evropi bosanskim stećcima kao raritetom neopisive ljepote i simbolike. Svi drugi više od nas samih cijene naša znamenja. Državnost smo sveli samo na obilježavanje 25. novembra, zanemarujući sve ono što državu čini državom, zapostavljajući dragulje njezinog postojanja. Državnost BiH nije samo 25. novembra i ne čuvaju se simboli države BiH samo u Sarajevu, u Ferhadiji i na Baščaršiji. Država Bosna i Hercegovina je na Bobovcu mjestu gdje su stolovali bosanski kraljevi. Na Bobovcu u onim ruševinama kamenih zidova su dokazi naše državnosti. U onim bosanskim vrletima gdje vjetar donosi glas iz prošlosti u kojem nas Kulin Ban, Kotromanjići, gazi Husref-beg, Gradaščević i ostali velikani upozoravaju da su nam državu u emanet ostavili, baš tu leži pečat bosanske države. Kad prvi bosanski kralj bi krunisan u mjestu Mile kod Visokog 26. oktobra 1377.godine je jedan od najvećih događaja u historiji, koji svojim značenjem čini temelj postojanja BiH.

I Gradaščevićeva borba za autonomiju Bosne je ogledalo državnosti. I dova sultana Fatiha "Trajat će Bosna do Kijametskog dana" i čuvena Ahdnama, kao preteča ljudskim pravima koja je nastala na bosanskohercegovačkom tlu je dokument naše državnosti. Bosanska državnost leži u Ibrišimovićemom "Vječniku", Izetbegovićevom Bijegu u Slobodu; Mešinoj "Tvrđavi"; Isakovićevom "Biserju", Mulabdićevom "Zelenom busenju" u Alispahićevoj operi "Hasanaginica"; u Starom mostu, u višegradskoj ćupriji, na Ajvatovici i Karićima, na Drini kao Makovoj "Modroj rijeci" preko koje valja svima nama, a mnogi su svoje živote u njoj okončali, ljepotici Uni, nemirnoj Neretvi. Bosanska državnost leži u bjelini nišana u Potočarima, u Srebrenici i Tomašici u svim stratištima bošnjačkog naroda. Bosnska državnost je u Bužimu na mezaru Izeta Nanića. Državnost Bosne se ogleda u očima majke Have, Naze, Munire, Hatidže, Ajiše, Kade... Državnost Bosne se osjeti u stihu sevdalinke.

Sve su ovo dragulji našeg postojanja, koji su dokazi naše državnosti, zaboravimo li na to, zaboravili smo na sebe, pustimo li da stihija vremena pruguta naše naslijeđe izgubit ćemo materijalne dokaze naše hiljadugodišnje historije. Bošnjaci moraju ugraditi sebe u državu Bosnu, kao i državu Bosnu u sebe. Koliko sebe ugradimo u državu i državu ugradimo u sebe toliko ćemo je i imati i toliko će Bosna i Hercegovina biti jaka. Jaka država je garant opstanka naroda, jaka nacija je garant opstanka države. Sve je uzajamno povezano. Sve je kao eho, šta kažemo, mislimo to i čujemo... Naša snaga je u nama i našim vrijednostima, kojih imamo kao malo koji narod u svijetu. Zato se ovog 25. novembra na Dan državnosti okrenimo državi, sa visoko podignutim zastavma i svjesnošću da je vrijedimo onoliko koliko čuvamo svoje vrijednosti...

I da dvorac od dragulja prošlosti sazidan što Bosna se zove je naše blago koje ćemo čuvati i koje više niko neće raznositi niti prisvajati. Mi Bošnjaci smo bedem bosanske države i čuvari njenih granica, državnosti, suvreniteta...