On je „vitez pera“ (što za njega reče Nedžad Ibrišimović), on ima „briljantan um“ (što za njega reče Muhamed Filipović), on ima „hrabrost kojoj se treba diviti i srdačno aplaudirati“ (što za njega reče Esad Duraković).

Elmedina MUFTIĆ: U Bošnjaka se još od vremena Husein-kapetana Gradaščevića čeka na nekoga ko ima urođenu harizmu i hrabrost da u svom biću razvije taj predivni osjećaj dostojanstva i slobode, i da onako jasno, bez ustezanja, istinu govori. A istina je temelj opstanka Bosne i Bošnjaka, jer od istine ovise vidici, sa kojih se vide zamke i sigurni putevi. Pojavljivali su se bošnjački prvaci i odlazili. Trebalo je da prođe mnogo godina, da Bošnjaci izrode novog Husein-kapetana Gradaščevića, koji slobodu smatra krvotokom bošnjačkog života.

Svako vrijeme ima svoje gazije. Navikli smo da gazije vidimo samo kad u ratu i o ratu pričamo. Zaboravljamo da mastilo učenjaka ima težinu šehidske krvi. A gazija i bez sablje ima, gazija sa perom i mastilom. Insan je to onaj koji istinu svjedoči i za istinu se bori, ne žaleći ni svog života ni svog imetka, posebno kad je njegov imetak njegovo znanje.

Bošnjaci su kroz povijest imali mnogo gazija koji su sabljom i puškom slobodu i istinu branili. Uvijek smo bili dobri ratnici, ali kad rat stane, mi utihnemo. Kao da nam varljivi mir oduzme moć govora i razmišljanja. Obmana nas toliko obuzme da brzo na istinu zaboravimo, na nepravdu ogluhnemo, pa nas se ništa ne tiče, mislimo da ćemo braneći istinu nekoga povrijediti i izazvati. A slobodan se može biti samo onda kad jasno kažemo - da znamo, čujemo i vidimo, da smo ljudi koji znaju odvojiti laž od istine, pravdu od nepravde, dobro od zla.

U Bošnjaka se još od vremena Husein-kapetana Gradaščevića čeka na nekoga ko ima urođenu harizmu i hrabrost da u svom biću razvije taj predivni osjećaj dostojanstva i slobode, i da onako jasno, bez ustezanja, istinu govori. A istina je temelj opstanka Bosne i Bošnjaka, jer od istine ovise vidici, sa kojih se vide zamke i sigurni putevi. Pojavljivali su se bošnjački prvaci i odlazili. Trebalo je da prođe mnogo godina, da Bošnjaci izrode novog Husein-kapetana Gradaščevića, koji slobodu smatra krvotokom bošnjačkog života. On je „vitez pera“ (što za njega reče Nedžad Ibrišimović), on ima „briljantan um“ (što za njega reče Muhamed Filipović), on ima „hrabrost kojoj se treba diviti i srdačno aplaudirati“ (što za njega reče Esad Duraković). Njegovo oružje je britko pero, čist nijet, a ideja vodilja ljubav prema Bošnjacima i Bosni i Hercegovini. U vremenu opće šutnje i letargije, u vremenu zadovoljnih robova i porobljenih umova, nije teško prepoznati osobu čija harizma, nepokolebljivost, istinoljubivost nadilazi granice vremena u kojem živimo. Svojom bespoštednom borbom za slobodu bošnjačke misli, svojim načinom djelovanja i izborom - da boreći se za istinu plaća veliku cijenu, polaže puno pravo da ga nazovem GAZIJOM NAŠEGA DOBA.

Fatmir Alispahić živi punom snagom vlastite slobode, šireći taj ideal kao najpozitivniju energiju na sve oko sebe. Svojom energijom podstiče sve nas da dajemo najbolje od sebe, da podignemo svoj glas i da nikad na nepravdu ne šutimo, da se borimo za slobodu kao univerzalnu vijednost i da su ljudska prava ono zbog čega je vrijedno žrtvovati vlastiti komoditet, koji je Fatmir velikodušno žrtvovao...

Fatmir Alispahić, čovjek sa stavom i osjećajem za istinske vrijednosti, neumorni pregalac u borbi za pravdu i istinu, gazija s perom u ruci koji bez predaha brani Bošnjake od totalne amnezije i porobljenosti. Trn je u oku svima koji ne vole Bosnu i Bošnjake, pa i onim Bošnjacima koji bi da posegnu za potplaćenim zaboravom, kao načinom da se bolje i ugodnije živi. On je čovjek koji sjećanje čupa iz kandži zaborava. Svojim radom on dušmanima poručuje da u Bošnjaka još uvijek ima gazija, koji nastavljaju da vode bitke, i to one presudne, za istinu i samosvijest. Veliki borac za ljudska prava ne može ostati ravnodušan na nepravdu koju čovjek čovjeku nanosi, on podiže svoj glas da bi narod iz gafleta probudio, a i sam je taj kojem su uskraćena ljudska prava, od diskriminacije u rodnoj Tuzli, pa do zabrane da odbrani doktorsku disertaciju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

U vremenu gdje su prave vrijednosti obezvrijeđene, a gluposti stavljene na pijedestal vrijednosti, teško je voditi ovakve bitke. Fatmir ih vodi i ne posustaje! Možda se nekima čini da je to uzaludan posao, ali... Kad padne noć i utiša dnevna buka, kad se misli počnu sređivati, on može mirno u san utonuti, jer zna da iza njega ostaje dan u kome je sebe davao za najveće vrijednosti – za narod, vjeru i domovinu. On zna da je izabrao teži put, koji će ga sigurnom cilju dovesti, jer nije prodao slobodu. Insan je to koji posjeduje one vrijednosti koje nemaju dunjalučku cijenu, i čije će plodove na Ahiretu vidjeti.

S ponosom i velikim poštovanjem Fatmira mogu nazvati svojim prijateljem, osobom koja izdati ne zna, koja plijeni dobročinstvom. On je živa uputa za one koji razuma imaju. Samo hrabri ljudi žive, ostalima se to tek čini. Fatmir Alispahić živi punom snagom vlastite slobode, šireći taj ideal kao najpozitivniju energiju na sve oko sebe. Svojom energijom podstiče sve nas da dajemo najbolje od sebe, da podignemo svoj glas i da nikad na nepravdu ne šutimo, da se borimo za slobodu kao univerzalnu vijednost i da su ljudska prava ono zbog čega je vrijedno žrtvovati vlastiti komoditet, koji je Fatmir velikodušno žrtvovao. Svjestan da će iza njega samo njegova djela ostati, svoj intelekt u punom kapacitetu koristi da iza sebe ostavi polja rečenica koje će u budućnosti biti putokaz i opomena, pamćenje i nauk.

Samo veliki ljudi žele iza sebe trag ostaviti, a Fatmir Alispahić je svoj trag zabetonirao. On je živi primjer da je sebe učiniti slobodnim i samo Gospodaru pokornim, a ljudima korisnim - najveći stepen moralnog, intelektualnog, socijalnog, društvenog dostignuća.

Veliki bošnjački književnik napisa: "Svako ima lice, ali svako nejma čehru". E baš tu čehru koju svako nema, ima Fatmir Alispahić. Ta čehra upućuje na insana koji ima slobodan um, čisto srce, dušu koja samo Gospodaru na sedžu pada, bistar pogled kojim jasno svijet vidi i harizmu Husein-kapetana Gradaščevića koja hrabro poručuje: "Bit će Bosne i Bošnjaka u njoj". Vrijeme Zmaja od Bosne nije prošlo, ono je živo dok žive borci za bošnjačko dostojanstvo i za slobodnu Bosnu i Hercegovinu.