Zijad BEĆIREVIĆ: Od Cazinske bune 1950-te i kontraverznog Huske Miljkovića u NOR-u, preko prvog čovjeka “Agrokomerca” i tvorca AP Zapadna Bosna, popularnog krajiškog Babe a potom izdajnika Fikreta Abdića, i sada preko Unsko- Sanskog kantona Hamdije Lipovače, oko dijela Zapadne Bosne poznatog pod imenom “Krajina” zateže se lanac kao bukagije na negvama, koje ne daju krajiškim muslimanima da naprave ni korak dalje u progres i napredak. Svaki zapažen uspjeh mora biti minimaliziran, svaki korak zaustavljen, svaki uspješan krajišnik degradiran ako ne i sankcionisan. Tajne službe od OZNE i KOSA do ovih danas uvezanih sa Srbijom na ovom području ne miruju. Ako nije na tapetu krajiški narod, onda to jesu njegovi lideri.

Nakon dvije godine tajne istrage Federalna policija uhapsila je kantonalnog premijera Hamdiju Lipovaču a potom direktora bihaćkog preduzeća “Agra” Alena Gluhalića zbog sumnji da su počinili kriminal. Uhapsili su ih za kriminalne radnje ili zato što su muslimani? Lipovača je postao previše sposoban, pametan i popularan, kao Fikret Abdić, popularni krajiški “Babo”, prije nego se okitio izdajom. Nisu se usudili ni prići Miloradu Dodiku, o čijem kriminalu i neprijateljskom djelovanju već dvije decenije pjevaju i ptice na grani. Nisu, jer Dodik je Srbin, a sve afere koje su do sada potresale Zapadnu Bosnu, pokretane su iz Beograda, jer Beograd nikad nije vidio Srbiju do Drine, već preko Drine. Lipovača mora biti kriv! Njegova krivnja je izgleda “utvrđena”, samo još treba naći dokaze. Da li će Federalna policija u ovom slučaju likovati ili će se još jednom opržiti, kao u slučaju “Budimir”?
Zapadni dio BiH, poznat pod nazivom Krajina , ponovno, 30 godina kasnije, potresa nova politička afera, koja je proizvod tajnih služi, ranije demonstrirana pod imenom “Agrokomerc”, a sada je tajne služne BiH zovu imenom Lipovača. Ma kako je zvali prije ili danas, ova afera ima samo jedan već više puta prepoznat cilj, oslabiti BiH, zaustaviti razvoj Unsko- Sanske regije i diskreditovati nosioce političkog i privrednog progresa, koje su prije tri desetljeća predstavljali Pozderci, a danas su to obrazovani mladi progresivni Bošnjaci. Hamdija Lipovača je samo jedan od njih, kome se već sada osporava sve, pa čak i diploma stečena u SAD.

Krajina opasana lancima
Od Cazinske bune 1950-te i kontraverznog Huske Miljkovića u NOR-u, preko prvog čovjeka “Agrokomerca” i tvorca AP Zapadna Bosna, popularnog krajiškog Babe a potom izdajnika Fikreta Abdića, i sada preko Unsko- Sanskog kantona Hamdije Lipovače, oko dijela Zapadne Bosne poznatog pod imenom “Krajina” zateže se lanac kao bukagije na negvama, koje ne daju krajiškim muslimanima da naprave ni korak dalje u progres i napredak. Svaki zapažen uspjeh mora biti minimaliziran, svaki korak zaustavljen, svaki uspješan krajišnik degradiran ako ne i sankcionisan. Tajne službe od OZNE i KOSA do ovih danas uvezanih sa Srbijom na ovom području ne miruju. Ako nije na tapetu krajiški narod, onda to jesu njegovi lideri. Jučer “Bošnjački Kennediyevi” - Pozderci, danas Lipovače…
Krupni potresni događaji nisu iznenađenje za ovo područje. Uvijek su planirani i podmetnuti kao kukavičije jaje. Ovdje se mora svakih 20 godina dogoditi nešto što će otežati život ovim ljudima, zaviti ih u crno i vratiti unazad za najmanje još 10 ili 20 godina, kako bi ostali u tami prošlosti i bavili se sami sobom.

Da nije bilo Lipovače odgovarao bi neko drugi
Nije li postalo suviše očito da je dolaskom Hamdije Lipovače i njegovim naglašenim progresom ponovno izbilo na površinu buđenje građanske svijesti kod krajiških muslimana, pokrenuto još 1950. Cazinskom bunom, ponovno predstavljeno u II svjetskom ratu preko Huskinih narodnih milicija, oživljeno i oživotvoreno preko braće Pozderaca i “Agrokomerca”, a sa Hamdijom Lipovaćom ponovno inpulsirano i dobilo nove intelektualne naboje, oplođene na bihaćkim fakultetima, koji su trebali biti sjeme progresa desetine godina ranije, ali im je to onemogućavano forsiranjem banjalučkog univerziteta. Hamdiji Lipovači mogu i hoće naći greške, proglasiti ga kriminalcem, optužiti i osuditi, maknuti iz aktivne progresije u pasivnu, ali neće moći i ne mogu osporiti niti umanjiti ulogu niti osporiti djelo koje je ovaj krajiški muslimanski entuzijasta ostvario u samo nekoliko godina svog mandata. BiH i Krajina moraju znati da u Zapadnoj Bosni u ovom periodu nije bilo Lipovače bio bi to neko drugi, neko drugi kojeg bi tajne službe obnovljene Fahrinim sporazumima sa Srbijom ocjenile markantnim i opasnim, ali zato podesnim za javnu optužbu i ostrel, sa kojim bi Zapadna Bosna ponovno bila vraćena na polazne margine razvoja, vraćena u tamni vilajet BiH. Tajne službe Srbije u svakom ključnom razvojnom razdoblju ovog područja pronalazile su i našle ciljanu ličnost, preko koje su mogle ostvariti svoju ciljanu misiju, da podijele krajiške muslimane, među njima izazovu unutarnji sukob, uspore i zaustave napredak.

O državnom neprijatelju Miloradu Dodiku i njegovom kriminalu, o njegovoj veleizdaji, govori se već skoro dvije decenije, pod lupom je ne samo cijele domaće već evropske i svijetske javnosti, ali se BH tajne službe, državne službe sigurnosti nisu s njim zabavile, nije li samo zbog toga što nije musliman.

Tragovi Cazinske bune iz 50-tih nisu izbrisani ni do danas
Cilj velikosrpskog hegemonističkog projekta iz pedesetih godina prošlog vijeka bio je izazvati bratoubilački međumuslimanski sukob, koji zaustavlja razvoj i ostavlja teške posljedice na više generacija, koje se ne mogu prevazići za duži period. Seljaci Cazina, Velike Kladuše i Slunja pobunili su se protiv pljačke, agresivnog nepravednog otkupa poljoprivrednih proizvoda. Pobuna, potsticana iz Beograda, koordinirana sa UDBOM i JNA u Bihaću, izbila je 5/ 6. Maja 1950.godine, a sve do 1990. godine o buni se nije smjelo govoriti, bila je državna tajna . Tek 1991. godine - za 60-godišnjicu bune u Zagrebu je organizovan simpozij pod nazivom “Cazinska Krajina u XX stoljeću- politika, ljudi, događaji“ na kojem se prvi put javno govorilo o tim događajima. Na osnovu arhivske građe, do koje se došlo tek 2000-te godine, utvrđeno je da je u pobuni seljaka učestvovalo 757 osoba iz Cazina i 123 iz V. Kladduše. Osim 15 pravoslavaca, svi su bili muslimani. Pobuna je ugušena u krvi. Poginulo je 8 pobunjenika, od 16 osuđenih na smrt pogubljeno 8, a desetine osuđene na dugogodišnje zatvorske kazne ili na društveno koristan rad. Na kolektivnu kaznu iselenja u Srbac osuđeno je 115 porodica sa oko 700 članova. Pobuna krajiških seljaka u tom periodu predstavljala je pokret za buđenje građanske svijesti i vodila ka stvaranju civilnog društva, a jugoslovenske vlasti tretirale su je kao antidržavni poduhvat. Nedavno, na 80-toj sjednici BiH Parlament je odbio rezoluciju “O osudi masovnog kršenja ljudskih prava stanovništva Cazinske Krajine 1950 “, koju je nedavno predložio poslanik Husein Nanić.



Tajne jugoslovenske službe tada su među Krajišnicima posijali sjeme razdora i unijeli podozrenje koje je podijelilo ne samo gradove, ulice u gradovima već i porodice. Tajne služne nikad od tada nisu napustile ovo područje. One i sada kontrolišu svaki sumljiv i opasan korak i drže na oku svakog ko na bilo koji način nosi u sebi sjeme progresa.

Afera “Agrokomerc” pokrenuta iz centara moći Srbije
Četrdeset godina poslije Cazinske bune, kada je Zapadna Bosna na krilima “Agrokomerca”, giganta prehrambenih proizvoda svjetskih razmjera, krenula u neslućeni razvoj, srpske tajne službe uvukle su se u upravljačke strukture tadašnjeg SOURA “Agrokomerc” i podmetnutim požarom izazvale aferu koja je uzdrmala Jugoslaviju, tri godine tresla BH vlast, narodu zapadne Bosne srušila sve što su do tada stvorili, a snove naroda o napretku i progresu pretvorila u iluzije.
Afera “Agrokomerc” je udarac onih srpskih snaga koje nikad nisu prihvatile nezavisnost R BiH. Montirana je kao “antibirokratska revolucija“ s ciljem da se zaustavi razvoj tog područja i iz vrhova bh i jugo vlasti uklone uspješni muslimani, prije svega Hamdija Pozderac, jedan od najuspješnijih i najuticajnijih političara tog vremana, koji je tada bio predsjednik Ustavno-pravne komisije za reviziju Ustava SFRJ, a u nastupajućem mandatu, (kada je Slobodan Milošević već grabio vlast), trebao biti Predsjednik Predsjedništva SFRJ. Tokom afere koja je trajala tri godine a Krajini uzela 20 godina razvoja s političke scene uklonjeni su Hamdija Pozderac, Hakija Pozderac i Sakib Pozderac, koji je od 1986 do 1988. bio general TO.
Afera je pokrenuta iz centara moći Srbije. Pokrenula je Služba državne bezbjednosti (SDB). Povod afere je namješteni požar, nakon kojeg SDB preuzima kontrolu nad postrojenjima “Agrokomerca”, a uzrok su mjenice izdane bez pokrića. U to vrijeme (totalne nelikvidnosti) svak je svakom dugovao, a mjenicama se plaćalo u privrednom i javnom sektoru. Sva jugoslavenska preduzeća koristila su mjenice (nerijetko bez pokrića) kao zakonsko sredstvo plaćanja.Tokom kontrole u “Agrokomercu” je otkriveno 5 mjenica bez pokrića na 16 milijardi dinara, od kojih su tri poslane iz Prištine, Beograda i Novog Sada. Kao i sada tajne službe Srbije, tako i u to doba, u februaru 1988, službe sigurnosti preko domaćih poltrona u Višem javnom tužilaštvu Bihaća podnijele su optužnicu za “kontrarevolucionarno djelovanje” i obavili suđenje preko tuzlanskog sudije Rifata Konjića protiv predsjednika SOURA Fikreta Abdića, radnika Ibrahima Mujića, Alije Aleševića i političkih sponzora “Agrokomerca” braće Pozderac - Hamdije i Hakije Pozderca. Mjesec dana nakon suđenja Hakija Pozderac je pušten iz zatvora , Hamdija Pozderac je umro pod nejasnim okolonostima , a njihov treći brat Sakib Pozderac smjenjen s položaja.

Pokušaj secesije kroz projekat Autonomne pokrajine Zapadna Bosna
Tokom 1990-te godine, četrdeset godina nakon Cazinske bune, srpska obavještajna služba KOS nasljednica UDBE iz pedesetih, iscenirala je novi ustanak Krajišnika, na čijem čelu se našao Fikret Abdić, tada jedan od napopularnijih Bošnjaka, koji je na izborima za BiH Parlament imao najviše glasova naroda, a nakon toga se izrodio u izdajnika BiH.
Sve što je kroz aferu “Agrokomerc” napadnuto u politici i ekonomiji, našlo se ponovno na udaru srpske hegemonije tih devedesetih godina prošlog vijeka, kada su velikosrpski hegemonisti preko Fikreta Abdića i njegove autonomne oblasti Zapadna Bosna pokušali izvršiti secesiju.
Nažalost ni nakon afere “Agrokomerc” i dugogodišnjeg procesa protiv ratnog zločinca Fkikreta Abdića koji je u miru slovio kao heroj a iz rata izašao kao izdajnik, nije objelodanito ko je stajao i ko danas stoji iza strategije kojom se oblast Zapadne krajine diskriminira, obara i njen narod uporno nagoni da zaburi glavu u pijesak, kako ne bi vidio i osjetio šta se njemu i oko njega događa.

Udar na Unsko- sanski kanton i Hamdiju Lipovaču
Novi udar na ovo područje, Unsko-Sanski kanton i njegovog vodećeg lidera Hamdiju Lipovaču, kao svi prethodni, ima tri glavna cilja: 1) zaustaviti razvoj Krajine, koji je zadnjih godina, naročitio dolaskom Lipovače, znatno potstaknut i uznapredovao 2) Oblatiti i okaljati muslimane 2. Srušiti imidž mladih, obrazovanih i sposobnih Krajišnika. Borba protiv kriminala u ovom slučaju je samo alibi i dobro pokriće.
Priprema i provođenje akcije hapšenja načelnika Unsko-Sanskog kantona, Bišćanina Hamdije Lipovače, neodoljivo podsjeća na hronologiju najveće jugoslovenske političke afere, kojom je uništen privredni sistem krajine “Agrokomerc”, sjeverozapadni dio BiH ponovno gurnut u zonu mraka, a na nosioce progresa iz tog perioda i nezamjenjive aktere privrednog rasta BiH i Jugoslavije, porodicu Pozderac bačena ljaga.
Najnoviji atak, kojem ovaj put asistira SDA, ima za cilj ne samo ovo podruučje BiH već i neka druga zadržati i konzervirati u zoni mraka i sumraka. Poseban motiv SDA-e je diskreditovati SDP-u, kako bi članovima SDP-e koji su izgubili povjerenje u SDP-u i na zadnjim izborima glasali za SDA-e i dalje slabio interes za socijaldemokratske stranke.
I ovaj posljednji događaj neodoljivo podsjeća na tragediju ovog naroda iz pedesetih, osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka. Trebalo je Krajišnicima punih 30 godina da se otrgnu iz agonije u koju su tada gurnuti.

Na Lipovaču se atakuje kao nekad na Pozderace
Protiv Lipovače se koristi isto oružje koje su centri Srbije koristili protiv “Agrokomerca” i njegovih političkih sponzora Hamdije i Hakije Pozderca. Istraga protiv Lipovače počela je prije dvije godine zbog zloupotrebe položaja i ovlaštenja. Već u junu 2013. godine, kada je Lipovača bio načelnik Bihaća, “Sloblodna Bosna” iznosi podatke iz izvještaja Federalne uprave policije – odjeljka Bihać, sa kojima se Lipovača sumnjači za nezakonito poslovanjue i trošenje javnih sredstava. Tvrdi se da je Lipovača suprotno Zakonu o javnim nabavkama 2007. potpisao ugovor i anex ugovora o izgradnji“Smaragdnog mosta“ u Bihaću sa firmom „Agra“ u vlasništvu Alena Gluhalića, kojim je prvobitno ugovorena cijena od 1, 292.000 na ime dodatnih radova (ograda i elementi stubova mosta) koji nisu bili predviđeni nepotpunom projektnom dokumentacijom, povećana za 328.000 KM, iako je kantonalnim budžetom za te namjene bilo predviđeno svega 1,241.000 KM. Lipovača se optužuje za povećanje vrijednosti radova, iako se zna da ni jedan veći objekat nije završen i predan u upotrebu, a da prvobitn o ugovorena cijena nije po nekom osnovu povećana. A takav model koristio je pretežan broj rukovodilaca socijalističkog sistema bivše Jugoslavije za sticanje popularnosti. Isto tako “Agrokomerc” je optužen da je izdavao mjenice bez pokrica i osuđen, a isti način poslovanja s mjenicama koristile su sve firme tog doba, privredni i društveni sektor, a da niko nije optužen niti odgovarao osim uposlenika i političkih sponzora “Agrokomerca”.
Kako pišu mediji Federalna policija trenutno provjerava poslove oko rekonstrukcije sportsko rekreacionog centra STENS u Bihaću, izgradnje gradskog trga u Bihaću, raspodjelu 65 šehidskih stanova, otpis kamata “Balkan investment banci” od strane opštine, a provjerava se i privatizacija”Una“ banke. Pored Hamdije uhapšen je i Alen Gluhalić, direktor “Agre“. Tvrdi se da je bogatsvo Lipovače znatno uvećano za vrijeme dok je bio načelnik Bihaća odnosno premijer kantona. Tvrdi se da ima u posjedu dva apartmana na moru, kuću u Selinama kod Zadra, vikendicu u Dobrenici kod Golubića. Sumnja se da ima stan u Sarajevu i Zagrebu, da je vlasnik 50 dunuma zemlje u Akvićima, preko koje treba preći obilaznica Bihać – Izačić.
Ako odbacimo i zanemarimao sumnje i optžbe protiv Lipovače, vidimo da je to mlad, obrazovan , radno agažovan intelektualac, socijalista. Pravni fakultet je završio u Sarajevu 1996., postiplomski studij i magistrat u SAD 2002., a 2010. doktorirao na Bihaćkom univerzitetu. Na Pravnom fakultetu u Bihaću je predavao Međunarodno pravo. Radio pri misiji UN u SAD, istakao se na funkciji načelnika Bihaća koju je obavljao od 2010-te i u SDP gdje postao član najužeg rukovodstva, a posebno se istakao u radu na stvaranju ambijenta za privredni, kulturni i svaki drugi razvoj Bihća i Krajine.
Nakon hapšenja Lipovače i Alena Gluhalića neće biti iznenađenje nova hapšenja, što neki već predviđaju, a strelice prijetnji usmjerene su i prema samom vrhu SDP. Naprosto, preko odabranih krivaca želi se iscenirati afera “Sanader”, kako bi neprijatelji BIH i pravi kriminalci ostali skriveni i zaštićeni.
Naravno, u sadašnjim teškim uslovima života bogatiji i sposobniji, ma koliko pošteno i časno vršili svoj posao i bez obzira na časno porijeklo njihova imetka, imaju neprijatelje zbog svog dobrog imovinskog stanja i zbog svoje uspješne karijere. A imovno stanje porodice Lipovača nije novijeg datuma. Lipovače su i ranije dobro stajale i bile situirane, što dobro znaju njihovi sugrađani. Naravno, nikom razumnom ne pada na pamet da staje iza onih koji su položaj i imovinu stekli ili stiču otimačinom i kriminalnim radnjama. Ako je Lipovača na takv način stekao ili uvećao svoju imovinu, treba da odgovara. Ali je mnogo vjerovatnije da je on samo nova žrtva u novom vremenu srpske hegemonije pomognute domaćim izdajnicima.
Službe sigurnosti BiH su već više zadnjih godina tražile modus i formirale model po kojem bi mogle optužiti Lipovaču, jer su rezultati njegova političkog i radnog djelovanja bili sve veći i sve ozbiljnije prijetili da dobiju popularnost, kakvu je 70-ih godina imao “Agrokomerc“ i njegove upravljačke strukture. Kako nisu mogli otkriti nikakve poslovne malverzacije, jer ih najvjerovatnije nije ni bilo, poslužili su se već oprobanom matricom korištenom protiv “Agrokomerca“ i njegovog vrha. Lipovaču optužuju da je realnu cijenu za izgradnju SPC uvećao za određeni iznos, iz kojeg su finansirane neki drugi radovi ili je završio u njegovom ili džepovima drugih. A svima nama, koji smo učestvovali u privrednom i društvenom životu bivše Jugoslavije, bilo je poznato da su skoro svi uspješni privrednici tog vremena slično postupali, pravili slične “malvezacije“. Svaka investicija je počela sa jednim iznosom a okončana uduplana ili utrostručena. Isto tako zaposleni u nadgradnji redovno su pravili prekoračenja iznad odobrenog budžeta, a razliku pravdali povećanjem cijena.

Zavađenim narodom je lahko vladati
Neprijatelji Krajine, neprijatelji BiH, kao i u ranijim markantnim slučajevima koriste isti model, diskredituju uspješne, zavađaju narod da bi s njim mogli vladati. Pedesetih godina za vrijeme ustanka, po nalogu OZNE, muslimani su odsjecali glave muslimanima i slali ih na robiju, u vrijeme Mlado-muslimana muslimani su sudili muslimanima; to se ponovilo u aferi “Agrokomerca”, a ponavlja se i danas. Po nalogu tajnih službi, a preko SDA, vrši se udar na Bihaćku regiju, na Bihać koji je tek dobio status grada, na Lipovaču… Uz asistenciju SDA ponovno se koriste udbaške metode, da se sruši uspješna kantonalna vlast Bihaća i diskredituju postignuti uspjesi i njihovi protagonisti.
Može Lipovačla biti nevin ili u nečem kriv, ali on mora biti okrivljen. To je pravilo koje u Krajini prolazi, pogotovo kad se provodi uz asistenciju domaćih poltrona i prodanih duša.

Građani su sve više robovi straha
Pod motom borbe protiv kriminala i korupcije pojačava se pritisak policijskih organa i službi sigurnosti. Strah od tajnih služni i službi sigurnosti svje je prisutniji kod stanovništva i sve naglašeniji nad stanovništvom BiH. Građani su sve manje slobodni, sve više zaplašeni robovi. Najviše se plaše obični građani, jer ostaju bez kruha, a njmanje kriminalci i neprijatelji države, jer ga imaju u izobilju. Učesnici Cazinske bune nisu nikom nanijeli zlo, ali su ga debelo osjetili na vlastitoj koži. Pozderci nisu bili kriminalci ni državni neprijatelji, već rodoljubi i patriote, a istrebljeni su kao korov. “Agrogokomerc” je bio simbol uspjeha običnog malog čovjeka, a kad je postao gigant za proizvodnju hrane uništen je zajedno sa onima koji su ga stvorili. U pepelu mržnje sagorjelo je i nestalo zauvijek 20.000 radnih mjesta na kojima je nasušni kruh zarađivalo i nas hranilo 13.000 zaposlenih i 7.000 kooperanata “Agrokomerca”. Da li je ista sudbina određena Lipovači samo zbog toga što je radio za opštre dobro i bio uspješniji od drugih. Ako je kriv, nek odgovara, ali je suviše jasno da se afera “Lipovača” vodi po matrici kojom je uništen “Agrokomerc”, njegovo rukovodstvo, njegovi politički sponzori i otet kruh iz ruku hiljada porodica.