Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


ZAŠTO SE MUSLIMANI DIJELE NA RAZNE ISLAMSKE SEKTE?
Procitaj komentar

Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 16. January 2015. 12:01:43
Mehmed Meša DELIĆ: Sada se muslimani (na)ljute kada vide da (ne)muslimani njihove olovke zloupotrebljavaju, njih u najgoroj formi opisuju, Poslanika a.s. crtaju da ga vrijeđaju.
Mislim da da ćemo doći do pravog rješenja ako odložimo olovke i puške (koje ubijaju i zlo donose) i počnemo zajednički početi sa gašenjem žarišta iz koji sve potiče. Da se okrenemo istinskom dijalogu i istinskoj toleranciji. Da zapadne zemlje suštinski promjene svoj odnos prema islamu i muslimanima, prema islamskom svijetu, da ga ne naoružavaju, da ga ne razaraju, da ga ne ponižavaju, da ne uništavaju te kulture.
Sekta (kult) je manja religijska ili politička grupa nastala odvajanjem od veće grupe. Mada imaju mnogo zajedničkih vjerovanja i praksi sa orginalnim religijama, ali se razlikuju po nekolicini doktrina. Kako u drugim religijama sekte su prisutne i među pristalicama islama. Božiji poslanik je i sam predvidio cijepanje ummeta na frakcije: „Zaista su se prije vas sljedbenici knjige podijelili na sedamdeset i dvije grupe (frakcije), a moj će se ummet podijeliti na sedamdeset i tri grupe. Sedamdeset i dvije idu u vatru, a jedna u džennet, to je džema'at.“ (Tirmizi).
Mnogo je zajedničkih tačaka među različitim školama islamske misli, a ipak razlike u gledištima o pojedinim tačkama nisu tako zanemarljive, da bi se mogle iznijeti na nekoliko stranica. A koliko ima i kako se nazivaju islamske sekte o tome: Pravci u islamu – Wkipedija.
Veliki islamski učenjaci i teolozi su napisali detaljne i obimne knjige o tek nekim aspektima ovog predmeta. Izgleda da su veliki uzalud to (na)pisali, jer oni mali to nisu (pro)čitali.
U kratkom pregledu koji ćemo ovdje prezentirati istaknut ćemo neke od najznačajnijih razlika između šiita i drugih istaknutih islamskih sekti.

Temelji vjere

Vjera islam temelji se na tri principa:
1. vjerovanje u jednog Boga, Stvoritelja svijeta, što se naziva mondeizam;
2. vjerovanje da je Muhammed a.s. Božiji rob i poslanik;
3. vjerovanje u dan proživljenja.
Svako ko se želi smatrati muslimanom mora priznati ova tri principa pomoću svog ne tuđeg intelekta. Prema tome, o ove tri glavne tačke nema razlike u mišljenjima među muslimanima.
Ipak, razlike nastaju u nekim sporednim stvarima vezanim za ova tri principa, od kojih neke iznosimo:
O Božijim afirmativnim atributima tj. pozitivnim svojstvima propisanim Bogu, kao: sveznanje, svemoć, život, itd. Eš’ariti vjeruju das u u slučaju ljudskog bića njegovi atributi različiti od njegove biti i zavisni su od nje, tako i u Boga: njegovo Biće i atributi nešto različite pitanje. Biće je proisteklo iz Njegovog apsolutnog Bića. Ipak, u slučaju čovjeka atributi su mogući, dok su Božiji atributi vječni.
U vezi sa ovim Mu’teziliti imaju različita uvjerenja, ali većina njih drži isto mišljenje kao i šiiti. Šiiti kažu: Ako postoji neka razlika između Božijih atributa kao i znanja, moći, itd., i Božijeg bića, razlika leži samo u nivou shvatanja i razmišljanja, a ne u stvarnosti. “Bog je isto što i “Sveznanje” isto što i “Svemoć”, a osim toga takvi atributi su u stvarnosti jedan i isti.
Dakle, Božijem biću nije ništa sa vana priključeno, jer je Bog Sveznajući, Svemogući i Živi djelovanjem samog svog Bića.
Eš’arti drže da se Božija volja i sveznanje dva odvojena atributa. Ali šiiti i grupa mu’tazilita drže da je “Božija namjera”.
Bez sumnje, jedan od Božijih atributa je govor (kalam), tj. Bog govori, ili je “Mutahallim”. Budući da je kelam Božija riječ, a od nje je potekla riječ “Mutahallim” – sastavljena od slova, a slova se javljaju u vremenskom nizu, tako je i neslaganje u mišljenjima prouzrokovano na ovaj način.
Hanebelije Božiju riječ, kelam, smatraju vječnom, a neki čak vjeruju da su korice i omot Mushafa vječni.
Karramijje drže da je Božija riječ, kelam, vremenska i slučajna – nestala. Još smatraju da je dopustivo za vremensku stvar da bude zavisna od Božijeg bića.
Eš’ariti vjeruju da je Božija riječ vremenska i slučajna, ali kažu: ono što je ovisno o Božijem biću, nije govorna riječ (koja je slučajna)– prije je to smisao i značenje Božije riječi.
„Stvaranje“ ili „nastajanje“ je sposobnost djelovanja, a ne atribut bića. Zato ne nastaje nikakav problem zbog njegove uvjetovnosti; jer iako djelovanje potiče od Boga, ono nije ovisno o njegovom Biću.
Eš’ariti vjeruju da je Bog vidljiv, ne onakav kakvog karramijje i Musahabbiti vjeruju, nego nezavisno od faktora vremena i prostora.
Šiiti i mu’teziliti smatraju mogućnost viđenja Boga nespojivom sa Njegovom nematerijalnošću nužnim postojanjem i objasnili su kur’anske ajete i riječi plemenitog Poslanika, koji po svojoj vanjštini izgleda da nagovještavaju vizuelno opažanje Boga.
Postoje neke razlike u mišljenju – da li se djela mogu gledati kao „dobra“ ili „loša“ u zavisnosti od odluke Božanskkog zakonodavca.
Eš' arti vjeruju da je „dobro“ djelo ono koje je šerijat odredio ljudima da rade, a „loše“ je ono koje je ljudima zabranjeno da čine.
Ali šiiti i mutaziliti drže da se „dobrota“ i „zloća“ djelovanja može raspoznati ljudskim razumom, tj. bez obzira na odredbe šerijata, neka djela su dobra, a neka loša. Zakonodavac određuje ljudima da rade ono što je „dobro“, a zabranjuje im činjenja „loših“ djela.
Da li je čovjek stvarno slobodan u izviđenju akcije koje su očigledno rezultat njegove slobodne volje ili je prisiljen da izvodi takve akcije?
Grupa Eš'arita je mišljenja da čovjekova moć o volja nemaju efekta na izazivanje tih akcija i jedno je Božija volja i moć ta koja je djelotvorna u tom dešavanju. Ovo vjerovanje se naziva „Džabr“.
Mu'teziiliti drže da je jedini faktor koji uzrokuje takve akcije čovjekova volja i moć. Bog je samo stvorio čovjeka i dao mu moć, volju i razum. Sve dok mu Bog trenutno i konstantno daje snagu, volju i intelektualnu moć. Ovakvo vjerovanje se naziva „et-tefwid“.
Ipak, šiiti vjeruju da čovjekova djelovanja zavise od njegove volje, ali ne u smislu da je on totalno nezavisan u tim djelovanjima. Kako je Bog početni uzrok čovjekovog života, snage i volje – tj. Bog je urođeno dao čovjeku ove sposobnosti i mogućnosti – tako je Bog i održavajući uzrok tih potencijala i sposobnosti. To će reći da Bog daruje ove mogućnosti konstantno i neprekidno, inače, čovjek ne bi mogao izvesti nikakvu akciju, tako, ove se akcije mogu pripasti i Bogu i čovjeku. Ovakvo djelovanje nije ni determinizam ni slobodna volja, nego nešto između ovo dvoje.
O Božijoj sudbini i određenju takođe postoje razlike u gledištima kod islamskih mislilaca. Ako se pod „sudbinom“ misli da je sve stvari čak i čovjekovo djelovanje – Bog doveo u postojanje, a ako se pod određenjem misli da su kvaliteti i osobnosti svih stvari – čak i onih koje su potekle od čovjekove volje – desile i oblikuju se jedno kao rezultat Božije volje, tada „sudbinom“ u ovom smislu eš'ariti prihvataju, a šiiti i mu'teziliti odbacuju.
A , ako se pod „sudbinom“ vide drugi smislovi kao: „egzistencijasi događanje svega, čak i čovjekove slobodne akcije i njihove pojedinosti, zavise od Božije volje, ali ne direktno, već prije kroz specijalna sredstva, te stvari, uključujući čovjekovu volju i snagu ili ako se uzme da „sudbina“ znače objavu i određenost nekih stvari od Boga, tada u ovo priznaju imamije – šiiti. Štaviše, postoje izvjesni ajeti u Kur'anu i hadisi Božijeg Poslanika i izreke imama koji ovo potvrđuju.
Šiiti i mu'teziliti smatraju bezbožnim i pogrešnim pripisivanje izvjesnih kvaliteta ili djela Bogu kao što su ugnjetavanje, tiranija, davanje nekome zaduženja iznad njegovih mogućnosti, itd. Smatraju potrebnim i ispravnim pripisivanje nekih kvaliteta i djelovanje Boga kao milost i samilost slanje poslanika itd.
Eš'ariti, zbog njihove negacije racionalnog temelja dobrote i zloće djelovanja i zbog njihovog držanja da niko ne može odrediti dužnosti i obaveze Bogu – odbacuju oba gornja stanovišta. Ali, jasno je da oba njihova gledišta počivaju na klimavom tlu. Jer, prema prvom stavu dobrota i zlo djelovanje su racionalni, a prema njihovom drugom stavu može se reći da odbijanjem izvjesnih kvaliteta i djela koji bi bili pripisani Bogu (misli se na takve stvari kao što su tiranija i ugnjetavanje) da su neprimjerni uzvišenom stanju Boga, iako se neka djela (kao slanje poslanika) smatraju za dužnost Boga. Misli se da je suzdržavanje od ovakvih djela neprimjerno Bogu Svemogućem.
Kao mu'teziliti i šiiti vjeruju da, pošto je Bog mudar, On nikad ne čini beskorisno ili bezvrijedno djelo, nikakvo djelo koje je uzaludno i lišeno dobročinstva i svrsishodnosti, jer Bog je apsolutna i totalna savršenost; korist Njegovih djelovanja pritiče Njegovim stvorenjima a ne Njemu.
Ali eš'ariti vjeruju da, pošto Bog ima apsolutnu savršenost, Njegova djelovanja su van motiva i svrhe.
O poslanstvu, šiiti i mu'taziliti drže da, pošto je Bog milostiv i dobročinitelj prema Svojim stvorenjima, to je Njegova dužnost da odredi poslanike koji će voditi čovječanstvo, ali aš'ariti i hashawiti su jedino kufr i laž smatrali nepripisivim poslanicima, ali ne i drugih grijeha.
Neki aš'artiski učenjaci su govorili da Poslanik ne može počiniti već ili manje grijeh nakon što mu je dodijeljeno poslanstvo, ali što se tiče drugih grijeha, on može izbjeći da ih čini namjerno.

Doktrine karakteristične sektama

Ne postoji pitanje potrebe imenovanja imama ili vladara jednog islamskog društva. Razlike su pak u tome što eš'ariti kažu da je imenovanje imama dužnost samog naroda, a taj argument baziraju na citiranim tradicionalnim dokazima.
Mu'teziliti i zejdije, takođe, smatraju imenovanje imama dužnošću naroda, ali svoje argumente baziraju na razumnim razlozima. Imamije šiiti, u skladu sa njihovim vjerovanjem u Božiju milost, vjeruju da je imenovanje imama Božija obaveza.
O bezgriješnosti imama, imamije i isma'ilije smatraju bezgriješnost kao potrebu osobinu jednog imama, ali su druge islamske sekta odbacile ideju o potrebnoj bezgriješnosti imama. Prema razlozima koje je naveo Nasirud –Din Tusi u svom „Tedžid-u“, ne samo da imam treba biti slobodan od grijeha, nego treba biti i imun na činjenje omaški i grešaka.
Treba li postojati ikakva jasna Božija odredba o imenovanju imama?
Abasidi vjeruju da je imamat (vođstvo) potvrđeno preko jasnog teksta ili odredbom (nass-a) ili putem naslijeđa.
Zaydije drže da je imamat potvrđen preko nass-a ili imamskim pozivom naroda. Mnogo je mišljenja da je pri imenovanju imama potrebno imati izričitu odredbu ili da eminentne ličnosti koje su odgovorne za odlučivanje o stvarima za odlučivanje o stvarima društva, prihvate (odredbe) imama kao takvog.
Ali šiiti kažu kako je 'ismet (apsolutna bezgriješnost) prikrivena stvar i niko osim Boga ne zna o njoj, jedino Bog može naimenovati imama, dakle, ne postoji drugi put osim nass-a.
Isto tako ima različitih pravaca kada je u pitanju „princip prava“ ili uopšte „islamsko pravo“.
Mislim, da su ove (ne)sporedne stvari poremetile koncept islamskog vjerovanja i u dobroj mjeri oštetili ličnost muslimana u svijetu kao i Kur'ana i Suneta. A to je posebno vidljivi kada jedna sekta izgubi status ili jedna drugu razljuti.
Ovih dana je vidljivo da mnogi suniti jednostavno žale zbog „stare slave“ i gubitka statusa nakon promjene odnosa snaga u Iraku nakon svrgavanja Saddama Husseina.
Za vrijeme Sadamovog režima, sunitska manjina je držala sve pozicije moći, ali u današnjem Iraku vlast drži šiitska većina.
Ovo je razljutilo sunitske pobunjenike koji su pomeli sjeverni Irak nastojeći dobiti podršku tako što se predstavljaju kao oslobodioci sunitske populacije u Iraku.
Ova ljuta sunitska skupina ISUIL (Islanistička država Irak i Levant), a poznata i po kratici ISIS. Radi se o pokretu naoružavanja sunitskih plemena koji je tijekom ranijih sunitskih pobuna 2006. i 2007. godine podržala Amerika snamjerom da porazi Al-Kaidu (bazu). Ova skupina je potekla iz Al-Kaide, ali je iz njezina članstva izbačena. A to izbacivanje posebno je motivisalo i ohrabrilo ISSI pa je krenula od novoosvojene kontrolne tačke na iračko-sirijsku granicu. Nadiranje prema Siriji koriste kaos koji je posljedica trogodišnjeg ustanka protiv predsjednika Bašara al-Asada, Alivat sekte koja je u sastavu šiita.
Pobunjenici koji su mješavina islamista, baathista, džihadista i plemenskih skupina se nadaju da će uz pomoć ovakvih i drugih optužbi dobiti podršku sunitske populacije.
Cilj ISIL-a je uspostaviti islamistički kalifat u Iraku i Levantu na temelju vlastitog ekstremnog tumačenja Šerijata ili muslimanskog vjerskog zakona.
I cilj im se „ostvario“.
„ISIL je proglasio islamsku državu u Iraku i Siriji. Ova islamska militantna grupa ISIL, saopštila je da je uspostavila kalifat ili islamsku državu, na teritorijama koje kontroliše u Iraku i Siriji.
Ona je također proglasila čelnika grupe, Abu Bakra al-Baghdadija, kalifom i „vođom muslimana širom svijeta“. Uspostava kalifata kojim vladaju strogi islamski zakoni dugo vremena je cilj brojnih džihadista.
ISIL, (Islamska država Iraka i Levanta) objavila je uspostavu kalifata u audiosnimku postavljenom na internetu. U njemu se navodi da će islamska država biti proširena na Aleppo u sjevernoj Siriji do pokrajine Dijala u istočnom Iraku. A pomalo „osiljeni“ crtaju nove granice koje sanjaju.
Abu Bakr al-Baghdadi, tvrdi grupa, postat će šef države i bit će poznat kao „kalif Ibrahim“.
Na snimku pobunjenici također zahtijevaju da svi muslimani „obećaju odanost“ novom čelniku i „odbace demokratiju i ostalo smeće Zapada“.
IDIL je također saopćio da će se odsada jednostavno biti poznat kao „Islamska država“, prenosi BBC.
Evo nekih optužbi koje su bile ključne da izazovu ovu krizu:

Protuteroristički zakon

Otvaranje zatvora u Mosulu je posljedica vjerovanja sunitske populacije da njihova zajednica nepravedno (s)nosi posljesice čestih siguronosnih čistki koje se odvijaju pod pokrićem kontroverznog protuterističkog zakona. Ovaj zakon je donešen 2005. godine od strane neizabranog parlamenta još za vrijeme američke okupacije kada se Irak suočavao sa velikim brojem pobuna koje su organizovali lojalisti svrgnutog predsjednika Sadama skupa sa islamističkim grupama. Zakon je još uvijek na snazi i suniti tvrde da se i danas koristi kako bi se njihova zajednica držala pod prismotrom.

De-Baathifikacija

De- Baathifikacija je neformalni naziv još jednog zakona koji suniti smatraju nepravednim – zakon pravde i odgovornosti. Cilj Baathista je sekularna sunitska dominacija Iraka.
Zakon kojim se članovima svergnute Baath stranke zabranjuje da sjede na važnim pozicijama u vladi datira još od početka američke okupacije Iraka 2003. godine kada je postao dio Iračkog ustava. Ovaj zakon je posljednji put izmijenjen i dopunjen 2008. godine omogućuje neovisnom Visokom nacionalnom povjerenstvu da nastavi proces de- baathifikacija na neodređeno vrijeme, ali isto tako daje mogućnost podnošenja žalbe onima koji su izgubili svoja radna mjesta.
Suniti kažu da se zakon uveliko primjenjuje kako bi se sunitima oduzelo pravo odlučivanja u vladi međutim Iračka vlada osporava takve tvrdnje.

Hapšenje sunitskih političara

Suniti smatraju da je njihova zajednica bila politički marginalizirana od strane vladajuće šiitske vlade premijera Nurija al-Malkija koji je odmah nakon odlaska posljednjih američkih trupa iz Iraka u decembru 2011. godine naredio hapšenje sunitskog potpredsjednika Tarika al-Hašimija pod pokrićem Protuterorističkog zakona.

Šiitske paravojne jedinice

Mnogi suniti su dodatno ogorčeni na Malkija zbog njegove uloge u podsticanju sudjelovanja šiitskih paravojnih jedinica u nekim državnim siguronosnim operacijama.
Jedan od primjera koji spominju je, a desio se krajem marta kada su snage sigurnosti i pripadnici paravojnih jedinica iz asaib Ahl Haqa, disidetske skupine radikalnih šiitskih klerika pokreta Moqtade al-sadra ušli u grad Bohruz u aprilu usmrtivši najmanje 23 osobe.

Suzbijanje protesta

Bijes sunitske populacije je eskalirao 2013. godine izgradnjom protestnih kampova u mnogim gradovima sa sunitskom većinom. Protesti, kojima se na početku vlada optuživala za korupciju i neadekvatne usluge, su dobili podršku i u nekim od šiitskih područja.
Nažalost, u Iraku i Siriji se vod međusobni, građanski rat između sunita i šiita. Pada grad za gradom, ginu i civili žene, djeca, starci ili su u izbjegličkim kampovima u kojima život nije dostojan čovjeku.

Kraj buđenja

Dok ove dvije sekte (suniti i šiiti), vode međusobni rat, otimajući jedni drugima dostojanstvo, zemlju, slobodu, živote, zbog različitih doktrina islamske misli i pravca, ali i putokaza u budućnost („demokratiju“), u Africi (Nigerija) hara „Boko Haram“.
„Boko Haram“ se priklonio Al-Kaidi i tako postao nova vrsta Al-Kaide. Oni žele da privuku džihadiste iz Evrope, koji su odlazili ili još odlaze u Siriju i Somaliju.
Za razliku od drugih sekti, oni se ne bore i ne spore oko doktrine islamske misli, ali se bore protiv „zapadnog obrazovanja“, jer je to za njih grijeh. Na Hausa jeziku „Boko Haram“ znači: „Čitanje knjiga (zapadno obrazovanje) je grijeh“. Grupa sebe na arapskom jeziku naziva: „Jama'atu Ahlis Sunna Lidda'awati wal-jihad“ (Oni koji su se zakleli propvijedanju učenju proroka i džihadu).
„Napredovanje“ ISIL-a i „Boko Haram-a“ prate i „zapadni“ portali, a sve u svrhu propagande i širenja straha od islama. Interesantno je da „evropski“ i „balkanski“ portali na svoj način pišu i govore o krizi i strahu od džihadista i preporučuju oprez zbog komunikacije ISIL-a sa svojim ćelijama u Evropi, na Balkanu.
Pitanje je: Zašto nema reakcija (demonstracija, protesta, javnih istupa islamskih mislilaca) u islamskom (muslimanskom) svijetu?
Odgovo leži u tome: Da trenutno niko više ne može biti moralni advokat, a pogotovo među muslimanima koji su se razdijelili po sektama, a koje su u međusobnom krvavom ratu.
Obzirom da na ovaj k'o brdo veliki problem nije bilo pravog odgovora, jer odgovorni nisu ni pokušali bilo šta na tom brdu (po)raditi. Na ovim (na)gomilanim problemeima teroristi (na)praviše svoja gnijezda iz kojih k'o lešinari izlete da zulum čine, a ponajviše svojoj braći muslimanima.
Često u kandžama nose i Allahovu Objavu u kojoj Allah kaže da je stvorio narode i plemena da bi se međusobno upoznavali, a ne da bi ratovali. Kaže se i da je Allah htio, sve bi nas stvorio u jednoj vjerskoj zajednici. Religijska šarolikost izraz je Allahove volje, koju smo dužni poštovati.
(Po)neka djeca rođena na Zapadu čiji su roditelji muslimani, u zrelim godinama odbacuju Objavu, postaju odpadnici iste i čine zlodjela koja (po)najviše škode muslimanima za sva buduća vremena.
Ta djeca ispranih mozgova kao „opravdanja“ činjenjenje zločina (pro)našli su u uredništvu satiričnog magazina „Charlie Hebdo“ u centru Evrope (Parizu), presudivši novinarima, na zvjerski način kao i crtačima nakaradnih i provokatorskih karikatura.
Na to njihovo zvjersko zlodjelo mnogi su ostali na nivou tragedije masakra, a niko od mjerodavne javnosti, mediji, političari, historičari, vjerski poglavari morali bi se svi napokon početi baviti uzrocima tih i drugih događaja.
Napisa svi, jer osuđujući ovo bez ikakve dvojbe i sumnje, mislim da treba ovdje prozvati Evropu, svijet zapadni i istočni i njihove medije koji nisu ili neće da shvate i govore o tome šta su pravi motivi ovog zločina.
O tim motivima ovih dana je (pro)govorio akademik, prof. dr. Esad Duraković, pa ću (po)nešto da prafriziram.
U svojoj izjavi kao gost TV1 je rekao da su motivi otprilike sadržani u sljedećem: zapadnjačke zemlje brzo organizuju internacionalne koalicije da bi razorile neku zemlju, poput Libije, Iraka... Tu su vrlo saglasni i jasno se dogovaraju. Međutim, one pri tome nisu svjesne da ne vrše rekonstrukciju nekog političkog sistema, nego da razaraju kompletna društva, kulture, a to je jako komplikovano. Pri tome, nastoje da maksimalno vrijeđaju ljude u čijim zemljama intervenišu. Mnogo puta smo mogli vidjeti kako se urinira po Kur'anu, kako se on baca u klozetsku šolju, mogli smo slušati kako se siluju pred roditeljima maloljetne djevojčice u Iraku... Ide se ka tome da se jedan narod, odnosno jedna kultura razori i da se pri tome maksimalno ponize i uvrijede ljudi. A ljudi ne opraštaju poniženja i uvrede, to traje jako dugo.
Posebno dugo traje pitanje Palestine, a to je i glavni generator, da je čitav islamski svijet zbog toga frustriran. Sjetimo se nedavnog napada najmoćnije armije svijeta u Gazi koja je ubijala stotine djece i to u skloništima i objektima pod zaštitom UN, tad svijet nije reagovo na ovaj način, nego su cinički posmatrali kao i u Srebrenici, a trebalo je da reaguju na ovaj način. To znači i tako su ovu poruku muslimani shvatili da postoje ljudi koji su manje vrijedni, čiji su životi manje vrijedni...Nereagiranje na masakr u Palestini, koji se ponavlja, govori o tome da postoje dupli standardi. Po evropskom mišljenju postoje ljudi koji su manje i više vrijedni. Uz puno licemjerja je i pojavljivanje Netanjahua u Parizu i demonstriranje za slobodu čovjeka koji je iz tenkova ubijao stotine nezaštićene djece...
Uz mnoge probleme Evropa ima suštinski problem sa multikultralnošću. Sa unverzalnim vrijednostima humanosti o kojima je katolički poglavar govorio. Jedini izlaz je da se eleminišu uzroci ovakvih terorističkih akata, a to je ovaj način. U suprotnom, ovakvi akti se nažalost mogu očekivati u budućnosti.
Da bi teroristički akti prestali na Zapadu, sloboda govora ne smije postati sloboda vrijeđanja, a svjedoci smo da i nakon krvavog napada u Parizu satirični magazin „Charlie Hebdo“ nastavlja sa objavljivanjem karikatura Poslanika Muhammeda a.s
Možda se to smišljeno radi, a to je provokacija, da bi to dalje eskaliralo, jer nema sumnje da će to provocirati reakcije nekih ekstremnih islamskih grupa...
Na kraju ovog pisanja evo i pitanja: Zašto su muslimani ispustili olovke iz svojih ruku, a uzeli puške?
Ako pogledamo nekoliko stoljeća unazad i samo malo odškrinemo vrata islamske historije oku neće izmaći brdo olovaka sa kojima su pisana samo dobra i korisna djela. A onda bez prisile i bez ikakvog razloga muslimani ispustiše olovke, knjige zatvoriše.
Ispustiše ono što ih je Objava obavezala da uče, da pišu, da znaju. Ispustiše znanje, pismenost, u doba kada su ljudi na zapadu buncali i nepismeni bili.
Muslimani se odrekoše olovaka i znanja za šaku dolara koje im donesoše (ne)muslimani, a odnesoše im znanje i dostojanstvo. Ostaviše olovke, ostaviše znanje a uzeše puške koje koriste u bratoubilačkom ratu, u kojem nema pobjednika, svi su gubitnici. Dobitnici će biti oni kojima (pre)dadoše svoje olovke, a od njih uzeše puške da se istrijebe.
Sada se muslimani (na)ljute kada vide da (ne)muslimani njihove olovke zloupotrebljavaju, njih u najgoroj formi opisuju, Poslanika a.s. crtaju da ga vrijeđaju.
Mislim da da ćemo doći do pravog rješenja ako odložimo olovke i puške (koje ubijaju i zlo donose) i počnemo zajednički početi sa gašenjem žarišta iz koji sve potiče. Da se okrenemo istinskom dijalogu i istinskoj toleranciji. Da zapadne zemlje suštinski promjene svoj odnos prema islamu i muslimanima, prema islamskom svijetu, da ga ne naoružavaju, da ga ne razaraju, da ga ne ponižavaju, da ne uništavaju te kulture.

VRH



Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Ostali prilozi istog autora:
» BOŠNJACI PO MJERI AUSTROUGARA
03. March 2024 15:35
» DA LI JE GENOCID KAO POJAM IZLAPIO?
25. December 2023 15:45
» UOBRAŽENI BOGATAŠI
15. December 2023 14:32
» BOŠNJAČKI DUH I ZAPADNA KULTURA
06. December 2023 17:28
» BOŠNJACI U SANDŽAKU
15. October 2023 15:03
» DEJTON – DRVO MIRA
26. September 2023 21:03
» BOSNA I HERCEGOVINA MEĐ DVA MRAKA
19. September 2023 19:39
» PREŠUĆIVALA SE ISTINA O BOSNI
08. September 2023 17:36
» STEĆCI U BOSNI - BOSNA U STEĆCIMA
04. September 2023 17:58
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif