Željko MILIĆEVIĆ: Svjetska islamska zajednica je uhvaćena u spavanju i sad se budi u nečijem drugom snu zasnovanom od drugih ljudi. Tu se javu teško prihvati jer su pune ruke posla oružanog ratovanja, psihološkog ratovanja, političkog ratovanja, ekonomskog ratovanja, medijskog ratovanja i drugih vrhunskih metoda ratovanja koje su decenijama bile stavljane u akciju da bi danas sve to planulo, te vatrom i dimom zasjenilo stvarnost a isto tako i potrebu za zajedničkim nastupom protiv zlotvora.

Kojoj je vjeri potrebno da se ju proglasi ekstremističkom i da se njene vjernike uobičajeno uzima za teroriste?

Kojoj je vjeri potrebno da se njene vjernike proganja, zlostavlja i ubija iz čista mira?

Kojoj je vjeri potrebno da se njene vjernike ubija zato jer su prepoznatljivi po odjeći?

Mišljenja sam da nema takve vjere koja bi imala u svojoj okosnici izražene ovakve potrebe i htijenja.

Kad čitam kanadske i američke medije i kad pratim što se događa šire u svijetu, i ako ne bih znao za podlogu, uzeo bih da je islam ta i takva vjera, na osnovi svih vijesti, editorijalnih komentara, komentara ljudi koji prate vijesti i komentara dobrog dijela vodećih izabranika naroda u Kanadi i u drugim zemljama.

Svjetska islamska zajednica je uhvaćena u spavanju i sad se budi u nečijem drugom snu zasnovanom od drugih ljudi. Tu se javu teško prihvati jer su pune ruke posla oružanog ratovanja, psihološkog ratovanja, političkog ratovanja, ekonomskog ratovanja, medijskog ratovanja i drugih vrhunskih metoda ratovanja koje su decenijama bile stavljane u akciju da bi danas sve to planulo, te vatrom i dimom zasjenilo stvarnost a isto tako i potrebu za zajedničkim nastupom protiv zlotvora.

Ovo ne pišem s namjerom da pravdam islam ili branim muslimane nego da objasnim svoje gledanje na ovu zarazu koja se planirano širi.

S godinama iskustva i gledanja na događaje, općenito, postajem sve više sarkastičan i ciničan i to znaju svi oni političari u Kanadi, Sjedinjenim državama i drugdje koji se nađu na meti mog mišljenja kojeg im izravno dostavim poštom, emailom ili telefonom.

Jedna od najvećih meta je Premijer Kanade Stephen Harper i to zato jer se je sam prometnuo u metu tijekom decenija političke aktivnosti na provincijalnoj a potom i federalnoj razini.

Premijer Harper specijalizira u podilaženju cionizmu na jednoj strani, te otvorenoj mržnji islama na drugoj. U toj mržnji ide tako daleko da izmišlja nove riječi, kao, primjerice, „islamicist“, da bi opisao radikalnog, ekstremnog muslimana: theglobeandmail.com

Tu njegovu karakternu notu treba uzeti za ozbiljno jer on sve više navlači druge nacionalne vođe promovirajući svoju anti-islamsku doktrinu i na taj način ima opipljiv utjecaj i u Vašingtonu, i u Londonu, i u Berlinu, a i drugdje. Njega treba pažljivo pratiti.



Jedan dio toga je politikanstvo za domaću upotrebu - ovo je izborna godina - kao na primjer objavljivanje u medijima njegovog sve češćeg grljenja i ljubljenja Dr. Merkel, u inozemstvu, u Njemačkoj a pogotovo u Kanadi, gdje su kanadski Nijemci najveća etnička grupa u zemlji, sa oko 1.5 milijuna žitelja.

Međutim, najveći dio njegovih javnih nastupa on provodi u širenju ideja kojima nanosi štetu muslimanima i islamu kako u Kanadi tako i u svijetu. Po istraživanju Canadian Race Relations Foundation u Torontu, više od pola kanađana su uvjerenja da se muslimanima „ne može vjerovati“ i skoro isti takav broj je uvjerenja da je diskriminacija muslimana „većinom njihovom krivdom“ (Randy Boswell, Postmedia news, 20. mart 2012.). To je sve Harperovom zaslugom. Spisak vandaliziranih džamija uključuje Moncton, New Brunswick godine 2008., Waterloo, Ontario, godine 2010., Port Coquitlam, British Columbia, godine 2011., Dorval-Montreal, Quebec - tri puta u jedanaest mjeseci, godine 2008.-2009., Gatineau, Quebec - preko rijeke od glavnog grada Ottawe, godine 2012.

Članak „No Exit: Racial Profiling and Canada's War Against Terrorism“ (Nema Izlaza - Rasno Profiliranje i Rat Kanade Protiv Terorizma), objavljen na web site National Anti Racism Council of Canada - www.narcc.ca je dobar izvor podataka o postojanju rasizma u Kanadi, njegovog opsega i operativnih metoda.

Ali ono što je najznačajnije i najopasnije je to da je Premijer Harper svojim krivim, iskrivljenim, i izravno lažnim izjavama, godinama uspješno navodio kanadsku mladež u terorizam „na islamski način“. Trenutno je dnevno u vijestima sudski proces jednom mladom paru gdje su i muž i žena prešli na islam, po izjavi muža, zato jer je on „htio džihad“.

Slijedeća izjava mu je bila „prva stvar što sam trekao kad sam prešao je bila - „Kako se ja molim svom Bogu“, a druga „gdje je moj pištolj, idemo počiniti džihad“. Još jedna izjava: „ja sam htio džihad prije nego sam postao musliman“. cbc.ca

Ovaj mladi kanadski „islamski“ terorist je direktan proizvod anti-islamske doktrine Premijera Stephena Harpera i njegovog javnog demoniziranja islama. Po mom uvjerenju ovaj mladić nikad nije bio vjernik niti u „prijašnjoj“ vjeri. Ali je kroz izjave Premijera Harpera „našao sebe“, kako ja gledam i godinama pratim sve ovo.

Tko to, i kakav karakter je to, da hoće preći u drugu vjeru da počini zlo? I zašto treba preći u drugu vjeru? Zašto ne može počinit zlo u „svojoj“ vjeri? Zašto počinit zlo u prvom redu? I onda zašto počinit zlo „u ime“ islama? Da li je islam izvor zla po Harperu?

Kome je sve to potrebno? Islamu? Muslimanima? Prijateljima islama i muslimana? Ili je uzgajanje „islamskih“ terorista potrebno Premijeru Harperu? Ovo je ozbiljno pitanje. Ljudi masovno ginu zbog toga.