Jedan turski novinar, pjesnik i historičar, tako o njemu prevodilac, koji je živio koncem XIX. i početkom XX.stoljeća, odlučio se da i on piše knjigu o našem zemljaku-Bošnjaku, Mehmed-paši Sokoloviću, jednom od najpoznatijih velikih vezira iz doba Islamskog hilafetta, kada su njime rukovali Osmanovići. Bio je to Ahmed Refik. Po meni, uočio je , da kod ovog našeg Balkanskog muslimanskog naroda, povijesti što se tiče, može proći mnogo šta, a što pišu zapadnjaci. Jer, činjenica je da smo zabacani koje kakvim njihovim historijskim konstrukcijama-izmišljotinama o nama i Islamu, a kad već o njemu-Sokoloviću pišu i neki tamo sa Zapada koji sa njim, s kurtuloškog aspekta, nemaju ama baš ništa, zašto nebi i on, jer on mu je bliži po svemu i na kraju oba su muslimani. Htio je, barem do nekle, da rasvjetli tamu navučenu na ovu našu veliku povijesnu ličnost.
Ono što je on i tačno napisao, a radilo se konkretno o biografskim podacima: roditelji, braća, bliža familija, zemlja rođenja, religija, život, karijera to je onda neke podatke, koje nije pisac istakao, prevodilac, Mehmed Remzi Delić, nama fus notama protumačio na ''pravi'' način. Tako saznajemo da je Mehmed-paša imao i sestru, a to pisac nigdje nije napomenuo. Pa dobro, to može i biti da je pisac, koji je Turčin, previdio, jer Mehmed-paša je Bošnjak iz Soko Grada kod Rogatice, a sestra nije išla sa njim u adžami oglane, pa da i to pisac zabilježi. Ali, 'ko god da je pisao o Mehmed-paši Sokoloviću, nije propustio da nam obznani; da je Mehmed, kao dijete, putem divširme primljen u janjičare, a kada se radi o kršćanskom povjesničaru, a pogotovo Srpsko pravoslavnom onda se naglasi da je to bilo kroz tzv. ''danak u krvi''. I mada pisac, nigdje, ama baš ni na koji način, nije naznačio da Mehmed-paša potiče iz hrišćanske porodice, (a i da je napisao u zabludi je ), to ''pametni'' prevodilac, Mehmed Remzi Delić, učen od inih, koje kakvih, povjesničara a Bošnjačkih negatora, a i nekih naših nemislenovića, ne možede a da nam ne objasni kako su hrišćanska djeca, po tim nebuloznim i negatorskim teorijama, ''kupljena'' u nove muslimanske vojne redove putem divširme.
I mada pisac kaže; da su djeca uzimana iz novih zemalja, prevodilac mora konstatovati, fus notom, da su to djeca od hrišćana.
Svojim pisanjem hoću čitaoca da podsjetim na jednu notornu neistinu koju su projektovali kvazi historici, a to je da je islamska vojska, koja je štitila i trebalo da štiti balkanske evropske muslimane, tretirana kao Turska osvajačka vojska, a da je popunjavana hrišćanskom djecom iz tih zemalja.
Zajednička islamska vojska BALKANSKIH ZEMALJA formirana je i počela djelovati koncem XIV. stoljeća, onda kada su katolici uveliko čistili sve Evropske zemlje od onih koji ne slijede njihovo učenje o Bogu, a koji su održavali vlast na monoteizmu. Katolici su to radili brutalno i na najsvirepiji način. Kako sav taj katolički horor u Evropi, kroz srednja stoljeće, nije još došao na Balkan i Mađarsku, ali prijeti, muslimani ovih krajeva tražili su najbolji način kako se suprostaviti nakani evropskih i domaćih kršćana, da i njih ne snađe sudbina muslimana Zapadno evropskih država i sjeverozapadnog Mediterana. Tražili su načina kako sve to spriječiti i jedini način bio je udruživanje u jednu jaču zajednicu. Dakle, morali su se uvezivati-formirati jednu zajedničku Balkansku muslimansku državu i formirati svoju islamsku vojsku koja će ih braniti.
I tako je i bilo.
Formirana je Zajednička Islamska dršava od Balkanskih muslimanskih zemalja među kojima: Turska, Grčka, Bugarska, Rumunija, Srbija Makedonija, Albanija, Crna Gora, Srbija, Bosna, Hrvatska, Slovenija, Mađarska u ovaj komonvelt bile su uključenei zemlje Istočne Evrope. Države sam nabrojao prema današnjim nazivima, jer je ovu teritoriju pokrivala ova zajednica.
Sve se to nama predočava na sasvim drugi način, u smislu, kao, bilo je to Tursko osvajanje, i islamizacija. A ta zajednica imala je barem 50 miliona muslimanskog stanovništva i pitam se kako se moglo po toj njihovoj teoriji o islamizaciji islamizirati toliko stanovništvo? Zapravo, ko je to mogao da uradi? Sile što se tiče, to je otpadalo. Jedino logički, kao odgovor; glupost u koju i vjeruju takvi.
A možda će neki pitati: Od kuda muslimani na Balkanu prije Turskog osvajanja? Odgovor je: Ova i ovakva pitanja mogu postavljati samo oni koji su naučeni da je tu Islam kao posljedica Turskog osvajanja.
Iz ove njihove tvrdnje o Turskom osvajanju proizašle su sve te glupe tvrdnje, a među njima i ova; o kupljenju hrišćanske djece u adžami oglane.
I svi treba da znaju da su narodi ovih zemalja kroz Avarski sistem vlasti već bili u Islamu. Avari su svoj sistem vlasti na Islamu nadgradili na postojeći Arijanizam na kome se odršavala vlast i na taj način Evropom i dalje vladaju monoteisti.
Treba znati da su zemlje Evrope na početku svog ustrojstva od IV. stoljeća prije nove ere, kao i zemlje Balkana, formirane na monoteizmu, po Aristoteloaleksandrovom modelu, kojeg je i provodio Alexandar Veliki, a ovo ustrojstvo prati i legenda o razrješenju Gordijevog čvora. Kroz srednja stoljeća državno ustrojstvo, svih Evropskih zemalja, bilo je na Avarizmu a sa islamom kao državotvornoj vjeri. I ovaj; Avarski dio Evropske povijesti nama je predočen na lažima, na koje kakvim Avarskim osvajanjima i njihovom nasilničkom djelovanju, a u stvari Avarsko djelovanje je bio samo kontinuitet monoteističkog vladanja u evropskim državama, jer se Avarski sistem vladanja zasnivao na Islamu koji je samo nadgradnja predstojećeg monoteizma Arijanizma na kome su Evropski narodi održavali vlast.
Katolička populacija u Evropskim državama za 12 stoljeća svog demografskog razvoja, razvila se u veoma važnu i veliku populaciju, koja će na principima uspostavljanja država na religiji moći organizovati vlast. U XII stoljeću ideja o organizovanju katoličkih država rodila se i kod njihovog vođstva i oni će početi i planirati kako preuzeti vlast od islamita. Jedina mogućnost uspostavljanja vlasti na kršćanstvu bila je preuzimanje vlast na sili, jer su vlast imali monoteisti-muslimani i niko se dobrovoljno ne odriče vlasti. Ali u ovim kršćansko muslimanskim relacijama, a što je upečatljivo i nepojmljivo za civilizacijske međuljudske odnose, je to; da će to biti sukobi istog naroda samo različiih svjetonadzora.
Rušenje monoteističkih država započelo je u Francuskoj u njenoj regiji Langdoku. Počevši od XIII. stoljeća katolici u Zapadnoj i Srednjoj Evropi i Mediteranu organizovano silom ruše sve muslimanske države pa; ako neko hoće da logički razmišlja, onda muslimanima Balkana nije preostajalo ništa drugo nego da se organizuju i na taj način-organizovani zadrže nadiranje katolika kako bi se održali u svojim zemljama koje su stoljećima i gradili. A tako se i dešavalo.
A ne onako kako nam predočavaju da je Turska osvajala ove zemlje, da je stanovništvo ovih zemalja bilo kršćanske provenijencije, da je dosta tog stanovništva kao izbjeglo u krščanske zemlje, te da je ono kao kršćansko stanovništvo koje je ostalo islamizirano i zato je po njima Evropa kršćanski kontinent. Pokušaj u ostvarivanju svoje zamisli: ''Evropa je kršćanski kontinent'' bila je i okupacija Bosne od Austrougarske, ali i rušenje Balkanskog Islamskog komonvelta Balkanskim ratovima, te nakon prvog svjetskog rata formiranjem kršćanskih država na Balkanskom poluostrvu.
Muslimani Balkana se udružuju u jednu zajednicu u kojoj je Turska imala najviše udjela u pogledu organizovanja tj. načina na koji će djelovati žitelji te zajednice. Uveden je Hanefijski pravni sistem na osnovi kojeg su trebalo da djeluju narodi organizovani u ovu zajednicu a zajednicu je kao svjetovna ličnost predvodio sultan iz Turske porodice Osmanovića. To je bilo iz razloga što se ova muslimanska zajednica balkanskih zemalja i temeljila na načinu kako su oni to projektovali, a na Islamu kao državotvornom vladanju. Uvoden je timarski sistem regrutovanja muških članova u muslimansku vojsku. Za dobro rukovođenje vojskom u Istambulu je formirana janjičarska škola-akademija u kojoj će se školovati vojni rukovodeći kadrovi, jer je to, u tim vremenima, bilo neophodno. Jasno je; da islamsku vojsku Balkanskih zemalja treba da sačinjavaju muslimani čije je države trebalo braniti. I tako se kroz XIV. i XV. stoljeće udružuju: Hrvati, Mađari, Bošnjaci, Albanci, Srbi, Makedonci, Bugari, Poljaci, Česi, Rumuni, Grci itd, ali kao muslimani, a nikako kršćani, formiraju svoju zajedničku islamsku državu i na taj način obezbjeđuju i dalje svoju egzistenciju na ovim Balkanskim prostorima. Bošnjaci: Bosne, Sandžaka i Crne Gore su i dan danas svoji na svome i svojom povješću treba da se diče, ali su ih njihovi negatori povijesnim lažima kao što je i laž da su kršćanska djeca kupljena kroz divširmu u janjičare povijesno dezavuisali i na perfidan način, tim povijesnim lažima, prekidali kontinuitet muslimanskog vladanja u ovim zemljama pa i Bosni.
Iz ovog načina organizovanja Balkanskih država ne proizlazi tvrdnja da je Bosna od 1463. do 1878. = 415 godine bila pod Turskom okupacijom, nego da je Bosna ovih 415 godina bila članica jedne unije islamskih država čiji je član-Bosna postala dobrovoljno. Da Bosna kroz taj period nije gubila svoju samostalnost-državnost, jer je kroz sve te periode bila zajednica-ejalet čiji je najmnogoljudniji narod bio islamske provenijencije, organizovani u svojoj Bosni po šerijetu u više sandžaka, a sandžaci u više kadiluka, a kadiluci u više nahija. Da su Bošnjaci imali i te kakvu uloogu u vladanju tom državom. Da se na Porti govorio Bosanski jezik, jer je na Dvoru bilo Bošnjaka, Hrvata, Srba, Makedonaca, Crnogoraca i sve kao muslimana koji su se sporazumijevali ovim jezikom.
Sa Bošnjacima muslimanima u Bosni su živjeli i Bošnjaci katolici te Bošnjaci pravoslavci autohtoni narodi Bosne koji su bili kršćani i koji su živjeli od svoga rada. Formirali su svoje zajednice po principima biblije i međusobno su uspostavljali odnose prema svojim kanunima. Imali su svoje vođe koji su u određenim situacijama rješavali njihove međusobne probleme. Punoljetni muškarci, kršćani, nisu služili muslimansku vojsku, jer to šerijet ne dozvoljava, ali su zato plaćali porez koji je korišten u vojne svrhe.
U periodu poslije 1492. godine u Bosnu će sa muslimanima Španije izbjeći i španski Židovi-Sefardi koji će u većim gradovima Bosne formirati svoje općine i koji će živjeti u skladu sa svojim svjetonadzorom i oni neće služiti u muslimanskim vojnim redovima.
U početku svog vojnog organizovanja u novoosnovanoj Balkanskoj Islamskoj državi vojska nije djelovala izolovano u državama nego je organizovana po potrebi. Taj povremeni dolazak zajedničke islamske vojske u Bosnu, Hrvatsku, Mađarsku, dijelom u Austriju, neke dijelove Njemačke, Slovačke, Češke i Poljske riješilo je u tim momentima pitanje trenutne zaštite, ali nikako i stalne i zato je trebalo organizovati odbranu sa domaćom muslimanskom populacijom za duži period. Tako da se u vojne redove regrutuje domaće muslimansko stanovništvo putem timarskog sistema. Tada će u cilju diferencijacije muslimana od kršćana krenuti i promjena imena, jer će muslimani početi djeci diti orjentalna imena, a ona narodna biće zapostavljena. Razlog promjene imena bila je prosto iz praktičnih razloga; lakša identifikacija kako muslimana tako i nemuslimana zbog poreza i učešća u vojsci, jer je u ovim zajednicama bilo i kršćana.
Prema već ustaljenom načinu organizovanja islamske vojske, kroz timarski način organizovanja, u Bosnu su 1468.g. došli stručnjaci koji su zemlju podijelili na timare, spahiluke i sandžake.( ¨Sumarni popis sandžaka Bosna iz 1468/1469.godinu¨ od Ahmed S. Aličić.) U ovom popisu mogu se naći i primjeri gdje muslimani sa narodnim imenima koja su dobili prije nego je Bosna ušla u sastav zajednice muslimana popunjavaju islamsku vojsku, a da to i sam prevodilac ne uočava i tvrdi da i nemuslimani popunjavaju muslimansku vojsku što je apsurd. I to iz razloga što je i za njega ime određivalo i vjersku pripadnost.
U svakoj dobro organizovanoj vojsci, najbolji način na koji će djelovati njeni kadrovi, je da oni budu regrutvani iz svake od zemalja komonvelta.Dakle, svaka od zemalja komonvelta morala je imati svoje stručne i obučene vojne kadrove spremne da brane svoju rodnu grudu-svoj vatan, svoju vjeru dini-Islam, svoje porodice i svoje dostojanstvo. Kako muslimani Balkana već od ranije imaju iskustvo sa divširmom-zakon o regrutaciji u islamsku vojsku, čim je Bosna ušla u sastav Balkanskih Islamskih zemalja počelo se i sa tom aktivnošću-regrutacija dječaka u adžami oglane.
Muslimani su uvijek davali značaj obrazovanju tako da su i u periodima prije nego će Bosna ući u Balkanski Islamski komonvelt u mnogim sredinama po Bosni, Dalmaciji, Slavoniji, Srbiji,... radili mektebi i škole, a njihovi učitelji-muslimani imali su na uvidu svu onu djecu koja su se isticala inteligencijom i dobrim fizičkim predispozicijama. I upravo, ta djeca su uzimana i odvođena u specijalne škole, kao adžami oglani, koje su djelovale u Turskoj, a sve u skladu sa divširmom- zakonom po kome su odvođena djeca i nikako se nije moglo desiti da iz jedne porodice budu odvededena sva muška djeca, nego jedno, ali na zahtjev roditelja i više.
To su bila djeca muslimana iz ovih država islamskog komonvelta, jer nakon odrastanja i školovanja oni će biti najbolji čuvari svoje djedovine i majčinog ognjišta, ali i vjere dini-islama.
Napominjem, da su imena stanovnika ovih krajeva u periodu prije nego je Bosna, ali i ostale zemlje Balkana, ušla u Balkanski Islamski Komonvelt bila nearapska, a da je vrlo mali broj stanovnika imao orijentalno-arapsko ime.
Većina stanovnika Bosne su nosila slavensko-ilirska imena, jer u zemljama Evrope, kod muslimana, nije bilo te diferencijacije da ime određuje i vjersku pripadnost. Muslimani Evrope nisu bili Arapi nego Evropljani i iz tih razloga nosili su svoja narodna imena, a duhovnost je bila monoteistička.
Iz istih razloga, kako imena roditelja djece koja su odlazila na izobrazbu, ali i bliže familije pa i imena djece nisu bila sva orijentalana i samo zbog te činjenice oni, po tim kvazi historicima, postadoše kršćani ili hrišćani, a da to nikada nisu bili.
Mada su neka od djece, koja su primljena u adžami oglane, bila i obrezana, to nije bio uslov da se i druga djeca ne prime u adžami oglane, jer se taj čin mogao izvesti i kasnije. Ovi što tvrde da su to djeca hrišćana, pišu o njima kao vispernim, snalažljivim, dakle veoma inteligentnim osobama, kao što je i bilo-mislima na inteligenciju. Pitam se; kako se mogao obezbjediti takav izbor, a da se predhodno ne uradi određeno testiranje i slično, jer oni vole da koriste termin kupljenje? U tom kupljenju moglo se pokupiti i glupe djece!?
A koja bi to osoba, koja je na silu odvedena od svojih roditelja, kršćana, sa 10-15 pa kako pišu i 20 godina, kada već ima izgrađene stavove o stvaranju od roditelja, a još i inteligentna, bez obzira na materijalnu stranu i ostalo, pristala da ratuje, da život žrtvuje za nešto što njegovi ne podržavaju i za ono što ni sam nije, za neke tuđe predrasude i ideale? Nema te osobe!
Kako to da djeca onih koji čitav svoj životni vijek vrše propagandu protiv muslimana, što mitomanijom, što narodnim predanjem, što kako njihov ''otac'' nacije Dobrica, veli lažima, tako olahko postanu najveći pobornici islama? Može, kada treba lažima obrazložiti određeni povjesni period kao što je i ovaj vezan za adžami oglane. Srbi pravoslavci su oduvijek svoj stav prema muslimanima zasnivali na mržnji i čekali momenat kada će svim silama i najbrutalnijim sredstvima krenuti u mitomansku osvetu. Učinili su to u više navrata počevši od srpskopravoslavnih ustanaka u Srbiji početkom XIX. stoljeća, u Crnoj Gori kroz ''istragu poturica'', a onda kroz Balkanske ratove, kada im je to Evropa dozvolila da se šire muslimanskim teritorijama, da bi to radili i kada nije bilo rata 1924. u Šahovićima. Svoj gnijev prema Bošnjacima ispoljili su četnici početkom drugog Svjetskog rata, kada su stanovnike Istočne Bosne bez ikakvih realnih povoda ubijali, bacali u Drinu i progonili i sve pod izgovorom da su to njihove teritorije koje su Turci osvojili a oni treba da ih vrate pravom vlasniku. To je pokazao i ovaj zadnji rat kada su na istim osnovama-laži da su to njihov povijesne teritorije, prgonili i ubijali Bošnjačko stanovništvo i našu vijekovnu zemlju prisvojili-oteli i to na genocidu!
Za ova njihova nedjela mogu se okriviti i naši stariji povjesničari iz proteklih Jugoslavija, jer nikada nisu negirali njihove tvrdnje o Turskom osvajanju, nego čak i potvrđivali.
Što čine i što su činili ovi nemuslimani sa Istoka prema autohtonim muslimanima, to su činili i ovi sa Zapada. Poznata je činjenica da su stanovnici-kršćani, u državama u kojima je vlast bila zasnovana na šerijetu, kao što su bile Bosna i Hrvatska, kada su poodrasli u mladiće i bili spremni za rat, prebacivali su se u krajeve pod kontrolom katolika i onda zajedno sa ostalim kršćanima činili progon komšija muslimana. Za takve je, u ta vremena, naš narod govorio da su otišli u Frenk.
Da li se sada iz ovakvih odnosa pravoslavnih Srba prema muslimanima može prihvatiti tvrdnja da su u adžami oglane kupljena pravoslavna djeca. A zar bi i muslimani vojno školovali kršćansku djecu, da im se istom strategijom suprostavljaju? Normalno da nebi. Nije to ona JNA kao vojska Jugoslovenskih naroda, a niti su države bile sekularne. Bosna je bila islamska država u sastavu veće Zajednice muslimanskih zemalja i njenu vojsku su mogli, po šerijtu, da čine isključivo muslimani!
''Jedino, ostaje mogućnost da su te mlade kršćane, njihovi učitelji a naše hodže, ubijedili da je islamsko učenje o Stvoritelju najprihvatljivije i oni to prihvatiše i svu svoju familiju i komšije prevedoše na islam''? Upravo, ova prethodna tvrdnja, koja nema veze sa stvarnošću u prvom svom dijelu, liči na sve te njihove tvrdnje i zato kažem da su to samo njihova lamatanja.
Isto tako, mora se uzeti u obzir i islamski stav koji negira učešće nemuslimana u islamskoj vojsci, ali i stav da u vjeri nema prisile.
Dakle, nikako se nije moglo dogoditi da djeca kršćanskih roditelja popunjavaju islamsku vojsku.
Kršćani to tvrde iz razloga što su povijest utemeljili na kršćanstvu i Turskom osvajanju, pa nije ni čuditi se njihovom neznanju. A Bošnjaci, iz kojih sam i sam, prihvataju iste tvrdnje, a to iz razloga što koriste negatorsku literaturu, što tu istu literaturu preferiraju i podređuju čak i Kur'anu. Pisanje naših negatora prihvataju za istinite činjenice, a da i ne razmišljaju o uzročno posljedičnom faktoru. Na kraju, što nisu razumni i prihvataju i takve konstrukcije koje se po Kur'anskim istinama ne mogu prihvatiti. Dakle, suštinski ne poznaju Kur'an na kome su Balkanski muslimani i zasnivali svoju organizovanost, a to dvoje je neodvojivo.
I najgore je to što ovu teoriju prihvataju oni koji su svoje obrazovanje posvetili povijesti i iz tog razloga postali ''obrazovani'' reproduktori ove konstruisane povijesti našoj djeci. To je žalosno! Ovdje mislim na one koji su mogli to da izmijene, a ne na one što po njihovim programima moraju da rade. Neka razmisle šta čine Bošnjačkom narodu, jer satraše se prepisujući gluposti, i ko to može išta istinito o Bošnjacima naučiti iz njihovih konstrukcija?
I preporuka tim našim historičarima: Nemojte da zbog vašeg nemara i dalje Bošnjačka djeca sjede u klupama pognute glave dok im profesori predaju o tome kako su bili nešto drugo, a kada su došli osvajači Turci onda su se islamizirali.
A Bošnjaci, zbog takvih, hem što krvare, jer ih napadači po tim povijesnim konstrukcijama niječu i progone sa njihovih ognjišta, hem što do dana današnjeg, ne znaju svoju izvanrednu 2000 godišnju povijest. Ako je njihovo pisanje u funkciji dodvoravanja tim, tamo, kvazi historicima, koji hoće i da nam pišu i pripisuju ono što nikako nismo bili, onda neka ih je sram i neka njihovoj djeci, a ne našoj Bošnjačkoj, palamude ono što su ih njihovi ''historici'' naučili.
Evo, na primjer, iz ove knjige, za Mehmed-pašu nekakav dubrovački katolik J. Lukari piše da mu je kršteno ime Bajica.(Imena što se tiče može biti, a krštenja što se tiče: mora da ga je on krstio?) A za Mehmedovog oca, nekakav, Kukuljević utvrdi da mu je kršćansko ime Mita-Dimitrije.(Zašto bi bilo ime Dimitrije kršćansko ime?) To, da su oba bili kršćani i Mehmed i otac mu Džemal, nama kroz fus note obrazloži i naš prevodilac Remzi, pozivajući se na tu dvojicu kvazi historika, mada autor to nigdje ne spomenu. Ovaj naš Remzi, kao bavio se time, i na takvim iskazima formira stav i nama ga podmeće.
Ko su ti falsifikatori naše historije da ih Remzi stavlja u utemeljitelje istine? Čime je Remzi poveden da takve nebuloze prihvati kao istinite činjenice ? Normalno, to je čitanje bez razmišljanja i stvaranje tvrdnje na lažima koje- kakvih falsifikatora naše povijesti, i ja treba da likujem kako je on pametan i načitan, a on notornu neistinu prihvata za istinu.
Eto, tako pišu, tako nas uče i tako su nas učili!? A ko? Naši negatori, ali na svu žalost i naši Bošnjaci koji ne misle!?