"Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?"

Glasilo je referendumsko pitanje koje je Bosni i Hercegovini donijelo nezavisnost. Na referendum je izašlo 2.073.568 glasača ili 63,67% građana BiH od kojih je 99,7% posto glasalo za nezavisnost, a 0,3% bilo je protiv.

Elmedina MUFTIĆ: Otežanim korakom, vezanih očiju i ruku RBiH počinje krčiti put svoje nazavisnosti. Što je više jačala državnost RBiH, to je neprijatelj postajao ogorčeniji i suroviji, ali patriote ove zemlje se nisu dale uplašiti, vođeni ljubavlju za domovinom, željom za opstankom, Bošnjaci, kao i patriote iz druga dva naroda Srbi i Hrvati čiji broj nije zanemarljiv, pružaju otpor agresoru i zaustavljaju ga u njegovoj agresorskoj-genocidnoj namjeri.

SDS je pozvao Srbe na bojkot referenduma i na samom začetku demokratije na ovim prostorima pokazao autokratizam kao jedini prihvatljivi način vladanja poznat tadašnjem vodstvu srpskog naroda. Jer ne samo da su čelnici SDS-a pozvali na bojkot, nego su spriječili održavanje referenduma u općinama sa većinskim srpskim stanovništvom.

Uprkos demonstraciji sile referendum je održan 29. februara i 1.marta 1992.godine, voljom većine građana, Bosna i Hercegovina je postala nezavisna država.

Zanimljivo je spomenuti da je Bugarska prva priznala BiH 31.01.1992. zatim Turska 06.02.1992., dok su zemlje Evropske unije BiH priznale 06.04. iste godine, zastava sa ljiljanima se 20.maja 1992.godine zavijorila na Est River-u.

Pozivni letak za referendum u BiH 1992. Predsjednik RBiH Alija Izetbegović glasa na referendumu

Cijenu nezavisnosti građani BiH, a posebno Bošnjaci platit će veoma skupo, odnosno mjesec dana poslije održavanja referenduma, uslijedila je velikosrpska i crnogorska agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Studiozno i sistematski pripremana čitavo stoljeće, samo je čekala povod, a uzrok joj je odavno poznat patološka mržnja prema Bošnjacima i želja za uništenjem živog naroda, njegove vjere, kulture i tradicije. Istrebljenje poznato pod imenom genocid, kao i višestoljetnja težnja Srbije i Crne Gore za proširenjem svojih granica i stvaranja mitske velike Srbije, ali i velike Crne Gore. Nešto kasnije će se ispostaviti da ni apetiti zapadnih komšija, odnosno Hrvata, nisu bezazleni i da je Hrvatska u ovoj agresiji na nezavisnu državu RBiH vidjela šansu za teritorijalno proširenje što je skupo koštalo i Hrvate i Bošnjake, odnosno građane RBiH.

Otežanim korakom, vezanih očiju i ruku RBiH počinje krčiti put svoje nazavisnosti. Što je više jačala državnost RBiH, to je neprijatelj postajao ogorčeniji i suroviji, ali patriote ove zemlje se nisu dale uplašiti, vođeni ljubavlju za domovinom, željom za opstankom, Bošnjaci, kao i patriote iz druga dva naroda Srbi i Hrvati čiji broj nije zanemarljiv, pružaju otpor agresoru i zaustavljaju ga u njegovoj agresorskoj-genocidnoj namjeri. Valjalo je pružiti otpor u oružju stostruko nadmoćnijem neprijatelju, koji osim ubojitog oružja i kukavičluka koji je pokazao ubijajući civile, žene, djecu, starce, nenaoružani i goloruki narod, granatirajući najgušće naseljena mjesta, bacajući granate na tržnice i mjesta gdje se igraju djeca, silujući, progoneći, paleći… Agresori nisu pokazali nikakvu vojnu vještinu; da boj ne bije ubojito oružje nego boj bije srce u junaka, pokazali su hrabri sinovi i kćeri ove zemlje, koji su čuvajući čast i obraz uspjeli da u najtežim i najsvirepijim momentima za narod i u državu ostanu dostojanstveni, da ne posegnu za osvetom, da snagom duha, vjerom u Boga i vlastite vrijednosti pruže nezapamćen otpor neprijatelju. Naše ponosne gazije su branile svetinju i zato se nisu bojali sile koja nas napada (a napala nas je 4. vojna sila u Evropi i to oružjem koje smo mi kupovali, da stvar bude još bolnija), svojom humanošću su čitavom svijetu pokazali šta znači imati srce, dušu, šta znači pojiti se na vrelu istine, šta znači ne imati straha od drugog i drgačijeg, šta znači sam se sobom grijati, šta znači kad imaš osjećanja koja su istinska i iz kojih izvire ljubav za čovjeka. Dok su srpsko-crnogorski agresori - četnici i hrvatske ustaše palili džamije, rušili spomenike kulture koji su UNESCO-va kulturna baština, u želji da se zatre trag jednog naroda i hiljadugodišnja historija jedne države, borci Armije RBiH su bili čuvari multikulture i različitosti kao ljepote življenja na ovim prostorima. Mi, Bošnjaci smo ponosni jer nismo dozvolili da zlotvori mržnju prenesu na nas, tamo gdje su Bošnjaci ostali nisu porušene crkve, nisu prognani drugi, bili smo i ostali stup multikulturne RBiH, čuvajući različitost kao blagodet od Gospodara povjerenu...

Patrioti brane narod i državu od srpsko-crnogorskog genocidnog agresora

Kad bi osmanlije htjele da opišu ljepotu neke zemlje rekli bi "Lijepa kao Bosna"...Zemlja kojoj su se divili i sultani i kraljevi. Zemlja za kojom su uzdisali pjesnici. Zemlja koja je inspiracija umjetnosti. Zemlja sa četiri godišnja doba. Zemlja koja i kad udiše otrov izdiše ljubav. Zemlja hrabrih, odvažnih, istinoljubihih, srdačnih ljudi. Zemlja u kojoj je odvajkada bilo svega od ljubavi, hraborosti, istine, ali u kojoj nikad nije bilo pravde... Pisac reče: "....nejma je ljepše na svijet. Ne znam ima li nesretnije zemlje"...

Bosno i Hercegovino naša domovino. Zemljo tisućljetna. Zemljo u čijim rijekama se trebaju noge oprati i na čijoj se granici treba obuća izuti jer si ćilimom zastrta i krvlju šehidskom natopljena. Zemljo gladna i hladna. Zemljo bosa i posna. I k tomu još prkosna od sna. Bosno i Hercegovino na vjernost ti se kunemo!

Neka ti je sretan Dan nezavisnosti, žele ti tvoje kćeri i sinovi, koji su i danas spremni za tebe živjeti i umrijeti...

Jedna si jedina Bosna i Hercegovina...