Dubravko BOROJEVIĆ: Čitavo stoljeće muslimanski narodi u sebi nose životne drame, mučninu i bol ružnih utisaka i odnosa kojih u svakodnevnici ima napretek. Zatečeni u tuđim interesnim sferama, nepoznatom ekonomskom (kolonijalnom) ambijentu, nepripravni za ulogu tragičnih potukača po, manje-više, negostoljubivim i prema njihovim mukama ravnodušnim podjelama svijeta i, uglavnom, prepušteni svojim ekonomskim i političkim dželatima, oni su bolno i dramatično osjećali svu tegobnost i tragičnost beskućinstva, izgubljenost i iskorijenjenost iz svojih dojučerašnjih duhovnih ishodišta. Zato su njihove misli i osjećanja, duševne preokupacije, čežnje i maštanja, ponajčešće usmjerene prema islamskim vrijednostima života, koji za razliku od raznih isprobanih ideologija nudi mir i osjećaj vrijednosti.

U svom tragičnom političkom sunovratu, intelektualnom egzodusu i duhovnoj uspavanosti, izazvanih kolonijalnom potčinjenošću i nepojmljivim otuđenjem od istinskih islamskih vrijednosti i normi života, najdramatičnije se ispoljava u trenutnom stanju muslimanskih naroda, koji iako prirodno, energetski i populaciono bogati, stagniraju na svim poljima znanosti i razvoja. Kolonijalni pečat života još se osjeća u svim sferama društva, pogotovo u političkom i vojnom establišmentu koji za razliku od svojih sunarodnjaka zatečenih konstantnim nedaćama i pukim preživljavanjem u zemlji, oni su bili, uglavnom, oslobođeni brige za puko fizičko preživaljavanje, sve do momenta kada kolonijalni sistem odluči drugačije. Mapetske vlade su izazivale burne reakcije i revolte građana i kao po pravilu se razvijao osjećaj “povišenog domoljublja i nacionalne pripadnosti”, jednog osobenog oblika privrženosti i ljubavi prema rodnoj grudi koji se u svom toku mutio i gubio početni momentum kroz razno-razne špijunske igre i smicalice centara moći, tako da se na svom ušću uobičajno manifestirao s izvjesnom količinom prostodušnosti i patetičnosti. Gubio bitku sa samim sobom.

Ali mora se priznati da iskra pravde i osjećaj slobode, kao i sami duhovni preporod, sa svakim padom bi bio izravniji i čistiji od prethodnog. Čitavo stoljeće muslimanski narodi u sebi nose životne drame, mučninu i bol ružnih utisaka i odnosa kojih u svakodnevnici ima napretek. Zatečeni u tuđim interesnim sferama, nepoznatom ekonomskom (kolonijalnom) ambijentu, nepripravni za ulogu tragičnih potukača po, manje-više, negostoljubivim i prema njihovim mukama ravnodušnim podjelama svijeta i, uglavnom, prepušteni svojim ekonomskim i političkim dželatima, oni su bolno i dramatično osjećali svu tegobnost i tragičnost beskućinstva, izgubljenost i iskorijenjenost iz svojih dojučerašnjih duhovnih ishodišta. Zato su njihove misli i osjećanja, duševne preokupacije, čežnje i maštanja, ponajčešće usmjerene prema islamskim vrijednostima života, koji za razliku od raznih isprobanih ideologija nudi mir i osjećaj vrijednosti. Muslimanski narodi su tražeći bolje i oponašajući tuđe kroz, razno-razne, Baath partije, monarhije, oligarhije... i kakve sve ne ideologije izgubili sami sebe i svoju istinsku vrijednost-islam-.

I kako su po pravilu sve prijašnje ideologije i sistemi bili podmetnuti u cilju lakšeg kontroliranja i vladanja situacijom, tako i sada se nastoji ubaciti forma islama koja nije svojstvena niti muslimanima niti islamskom učenju. U cilju dezavuiranja muslimanskih naroda koji se vraćaju svojim i univerzalnim vrijednostima mira i uvažavanja, slobode i poštovanja, iskače grupa ljudi koja otima islam od muslimana i proglašava halifat nad otetom zemljom, otetim narodom i otetom vjerom - ISIS-.

Ko stoji iza antislamskog i antimuslimanskog pokreta ISIS koji na svakom koraku ubijaju nedužne civile

I to “baš” u vrijeme kada muslimanski narodi pronalaze sebe, stvaraju saveze sa onima koji su ih porobili, kada muslimanski glas počinje da vrijedi više od “muslimanske” nafte, baš tada se dogodi “halifa”. Niti jedan slobodno misleći alim ne zna - niti odakle je došao, niti kamo je pošao-?!
Ono što se doskora činilo nemogućim, sad se najednom ukaza “velečanstveno i osebujno”...

I upravo se u toj svojevrsnoj imaginarnoj i nenadnoj transformaciji opore stvarnosti nalazi objašnjenje zašto se za relativno kratko vrijeme pojavljuje tako mnogo “halifa i spasioca”?!

Ne bi me iznenadilo da se pojavi i pokoji “poslanik”!
Ono što bi trebalo da bode oči ali na to se ne obraća posebna pažnja sastoji se u sljedećem:
1. Koji mediji prenosi vijesti o ISIS-u i ko mu pridaje najviše pažnje i prostora?
2. Ko finansira ISIS?
3. Odakle sva ona moderna tehnika?
4. Kako je moguće za par sedmica staviti na koljena organizovane države poput Iraka i Libije, a o ISIS-u pričati kao o nekakvoj velesili?!
5. Da li su, upravo, muslimani najveće žrtve ISIS-a?
6. I najvažnije: ko najviše profitira od ISIS-a?

Sva ova pitanja traže odgovor, i upravo u tome se krije - odakle je ISIS došao i kamo je pošao-. Ovdje ne treba zaobići ni činjenicu da muslimani, kako pojedinačno tako i kao zajednica, “boluju” od krize identiteta i svoje vjerske pripadnosti. Imperativ prevazilaženja ove nametnute krize muslimanskih naroda leži u činjenici da moraju oformiti svoje prve redove, ali ne one sa puškama u ruci, nego u đamijskim safovima. I samo tako zbijeni možemo spoznati sebe i osjećati bol drugog, i samo tako možemo savladati nemani koji bazde nad nama.

Islam je došao kao milost čovječanstvu i sada, ne samo muslimani nego i čitavo čovječanstvo se nalazi na svojoj prekretnici.

Islam se mora oteti od ISIS-a i pokloniti čitavom čovječanstvu. Islam nije svojina nego dar!