Elmedina MUFTIĆ: SDA je sebe umjesto glavnog pregovarača spustila na nivo onoga kome se udjeljuje i ko od obilnog ručka kupi mrvice ispod stola. Čemu plaćati ovakvu cijenu, pitam se? Zašto se odustalo od osam ministarskih mjesta koje Ustav FBiH garantuje Bošnjacima, i zašto se Čoviću dozvoljava tolika sloboda, kao da nam od njega zavisi i smrt i život? Zašto se već jednom ne skupi toliko političke hrabrosti i jasno ne kaže ko kosi a ko vodu nosi? Preko tristo hiljaga glasova koliko je dobila SDA na proteklim izborima im daje pravo da se ponašaju domaćinski i da oni treba prvi da biraju, na žalost nisu to iskoristili. Drugi su hajrovali njihovom pobjedom, a SDA će od pobjede snositi samo odgovornost i biti glavni krivac za sve šta se bude dešavalo u naredne tri godine, a da sami puno toga ne mogu učiniti, a mogli su...

Izbori koji su održani 12.oktobra 2014.godine konačno su dobili svoju svrhu. Nakon skoro pola godine od izbora formirano je Vijeće ministara BiH, kao i Vlada F BiH.

Zakonodavna vlast je krenula sa radom, izvršna treba konačno da krene, a građani bi trebali da odahnu nadajući se konačnom početku rješavanja gorućih pitanja koja život znače. Sve bi ovo i nekako trebalo mirisati na dobro, kad bi Bošnjaci kupili ružičaste naočale i kroz njih počeli da promatraju stvarnost.

Dan poslije izbora sve je izgledalo euforično, čak i najveći pesimista u pogledu bošnjačke zrelosti u jednom momentu osjetio je optimizam. Narod se odazvao na poziv "U jedinstvu je snaga" i svoju podršku i povjerenje dao je SDA kao najjačoj političkoj partiji u BiH i bošnjačkom narodu. Državotvornost SDA, njen patriotski duh i program nikad nisu bili upitni ma koliko to neki željeli osporiti. Godine agresije i uloga SDA u organizovanju otpora, odbrani države i očuvanju naroda je također neupitna. Sve je to narod izvagao i nagradio povjerenjem na pomenitim izborima, dajući ogromnu podršku programu kojeg je ova politička partija ponudila. Pored 100.000 obećanih radnih mjesta (što je ogroman zalogaj za progutati i najrazvijenijim državama), narod je tražio nacionalnu sigurnost i ravnopravnost koja nam svaki dan sve više biva ugrožena.

Čović i Izetbegović SDA je sebe umjesto glavnog pregovarača spustila na nivo onoga kome se udjeljuje i ko od obilnog ručka kupi mrvice ispod stola. Čemu plaćati ovakvu cijenu, pitam se?

Post izborno vrijeme je pokazalo sasvim neku drugu sliku, od euforije smo stigi do očaja. Od velike podjede do sramnog poraza. Znam da će neki opet kriviti Ustav i Daytonski sporazum tu davno navučenu ludačku košulju, što nikome neće donijeti dobro. Ma koliko voljeli SDA i koliko god bili emotivno vezani za istu, trebamo biti politički odgovorni i priznati da je SDA sama sebe u koalicionim pregovorima porazila, a HDZ dovela na pobjednički tron. Koliko je trebalo političke i patriotske hraborsti ili ucjenjenosti da SDA žrtvuje vitalna ministarstva na državnom i federalnom nivou i žilu kucavicu opstanka Bosne i Hercegovine preda u ruke veliko-nacionlistima Srbima i Hrvatima, odnosno rušiteljima BiH. Zašto se stidimo činjenice da su Bošnjaci najbrojniji narod u BiH i da po svim demokratskim principima nam ta brojnost daje prava kao i obaveze. Kao da su se prepali blistave izborne pobjede i odgovornosti koju ista sa sobom nosi, čelnici SDA su pribjegli metodi linije manjeg otpora, i na pladnju HDZ-u BiH dali sve što je Dragan Čović zaluđen idejom tuđmanizma i bobanizma poželio i time ojačali poziciju HDZ-a do neviđenih razmjera. I dok se bošnjačka javnost zaluđuje mitom o rušenju Dodika i njegovom uklanjanju sa političke scene na državnom nivou, (kao da su PDP i SDS državotvorniji u odnosu na SNSD, princip isti sve ostalo nijanse), Dodik nam preko svog brata po mržnji (čitaj Čović) spram države BiH na velika vrata ulazi u FBiH gdje će na sve moguće načine slabiti pozicije SDA, kao što je bio scenarij i sa SDP-om koji je od apsolutnog pobjednika na općim izborima 2010.godine, dospio do apsolutnog gubitnika 2014.godine iskreno se plašim da ne gledamo produžetke samo što je sad na terenu SDA i što Bošnjaci sa porazom SDP-a nisu na gubitku, ali slalbljenje SDA bi imalo sasvim drugi značaj kojim bi se mnoga životna pitanja Bosne i Bošnjaka dovela na kocku. Ne znam da li je lahko bit general poslije bitke, ali znam da osjećam nelagodu ovakvim poretkom stvari i odnosa snaga. Ne mislim da se demokratija očituje popustljivošću i ustupcima. Demokratija se očituje time da zadržiš prava koja ti daje Ustav i da u domenu političkog i ekonomskog djelovanja svima osiguraš uslove dostojne čovjeka, a ne da od pobjednika praviš poraženog, da se Draganu Čoviću odnosno HDZ-u daje ono što im ne pripada, da bukvalno manjina vlada većinom i uz to svakodnevno nas zlostavlja "ugroženošću i nezastupljenošću Hrvatskog naroda u BiH", a imaju više ministarskih pozicija u Vijeću ministara BiH i Federaciji BiH nego što Hrvata ima u BiH, što će pokazati rezultati popisa(nadam se da će se nekad objaviti). Državotvornost se ne ogleda u tome da se pod svaku cijenu formira vlast i da se zbog toga plaća visoka cijena i devalvira vlastiti uspijeh i najbolji izborni rezultat pretvori u poraz. SDA je sebe umjesto glavnog pregovarača spustila na nivo onoga kome se udjeljuje i ko od obilnog ručka kupi mrvice ispod stola. Čemu plaćati ovakvu cijenu, pitam se? Zašto se odustalo od osam ministarskih mjesta koje Ustav FBiH garantuje Bošnjacima, i zašto se Čoviću dozvoljava tolika sloboda, kao da nam od njega zavisi i smrt i život? Zašto se već jednom ne skupi toliko političke hrabrosti i jasno ne kaže ko kosi a ko vodu nosi? Preko tristo hiljaga glasova koliko je dobila SDA na proteklim izborima im daje pravo da se ponašaju domaćinski i da oni treba prvi da biraju, na žalost nisu to iskoristili. Drugi su hajrovali njihovom pobjedom, a SDA će od pobjede snositi samo odgovornost i biti glavni krivac za sve šta se bude dešavalo u naredne tri godine, a da sami puno toga ne mogu učiniti, a mogli su...

O DF-u kao najvećoj sramoti Bošnjaka i njihovom lideru Željku Komšiću velikom demagogu kome Bošnjaci vjeruju i čija priča o bratstvu i jedinstvu truje samo bošnjački mozak, se može danima pisati. Braniti svoju državu spada u moralnu i patriotsku dužnost svakog njenog građanina, ne znam po čemu je Željkovo učešće u odbrani BiH od agresije posebnije i značajnije od borbe Džebrajila Bajramovića, koji je u temelje Bosne ugradio dio svoga tijela, ali na izborima to birači nisu vrjednovali. Željko Komšić je samo nastavka zaluđivanja bošnjačkog bića i još jedna oda našoj naivnosti koju ćemo opet skupo platiti, a što nam je on i pokazao imenovanjem ministara u Vladi FBiH. Iluzionist kome bi i Koperfild pozavido, na maestralan način obmanuo Bošnjake, njihovim povjerenjem plaća ulazak Srba i Hrvata u institucije i od većinskog naroda pravi manjinu, od manjine većinu, i pokazuje nam da od Bošnjaka očekuje glasove, a da ih ne smatra baš sposobnim da vladaju i uravljaju državom. Kukavičije jaje u bošnjačkom gnijezdu je otkriveno, samo je pitanje kad ćemo da ga se oslobodimo i da prestanemo vjerovati iluziji, koja u svom kabinetu drži sliku jednog od deset najvećih ubica prošlog vijeka Josipa Broza Tita...

Put od pobjede do poraza je vrlo kratak. Tome svjedočimo. Postaju li Bošnjaci manjina i u Federaciji BiH, pitanje je sad...