Pjevačica Donna Ares (koja se već neko vrijeme bori sa teškom bolešću), u Sarajevu 16. aprila održat će koncert humanitarnog karaktera, pod nazivom "DONA ARES I PRIJATELJI".
Održavanje humanitarnog koncerta bi imalo punu svrhu i služilo za primjer i drugima kako ni u najtežim trenutcima u životu ne treba odustati od borbe koja ne koristi samo pojedincu nego zajednici, da se pomenuti koncert ne održava na Dan obilježavanja dvadeset druge godišnjice ZLOČINA
Donna Ares
Ni jedan cilj ne opravdava da se na ovaj dan održi koncert...Pjevati kad drugi plaču je nehumano. U danu kad je humanost poginula stotinu puta pjevati u svrhu iste je sramota... |
U AHMIĆIMA, kojeg su pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane počinili nad Bošnjacima. Tog 16. aprila 1993. godine je u nekoliko sati ubijeno 116 osoba među njima i beba od tri mjeseca čije tijelo ni danas nije pronađeno i 11 osoba mlađih od 18 godina. Izabrati baš ovaj dan da bi se pjevalo i pjesmom na smrt odgovaralo je ispod svakog dostojanstva. Pjevati na dan kad je čovječanstvo ubijeno stotinu šesnaest puta i to još u humanitarne svrhe je paradoks. Neki će reći da se možda nije znalo. Ja kažem, Ahmići su se desili prije dvadeset dvije godine i stariji su od bilo kojeg zakazanog koncerta u bilo koje svrhe. Žrtve imaju svoje pravo, a njihovo pravo je neprikosnoveno. Ahmići svoju Srebrenicu preživljavaju 16. Aprila. Nije dovoljno samo 11. juli proglasiti Danom žalosti, puno je dana u godini kad Bošnjaci kao i čitavo čovječanstvo treba da žale, prvi kao žrtve drugi što su slabići koji nisu na vrijeme podigli svoj glas i zaustavili genocid. Zar je toliko teško da tišinom koja je jača od vriska ukažemo na strahote pomračenog ljudskog uma. I ako se nije znalo, sad se zna i trebao se koncert otkazati odnosno pomjeriti datum održavanja. Pitam se, do kada ćemo praviti ovakve paradokse? Zar u ovoj državi nema niko da brine o danima kad obilježavamo stradanja Bošnjaka? Imamo li trun samopoštovanja i dostojanstva? Kakav nam je odnos prema žrtvama, nije ni čudo što nam se zločinci slobodno šetaju po Bosni kad ni sami ne pokazujemo dovoljno svijesti i savjesti.
Ni jedan cilj ne opravdava da se na ovaj dan održi koncert...Pjevati kad drugi plaču je nehumano. U danu kad je humanost poginula stotinu puta pjevati u svrhu iste je sramota...
