Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Kolumne
BOSANSKI JEZIK NA KOSOVU
Ključne riječi: Bosanski jezik, jezička politika, Kosovo, Bošnjaci, manjine, prava. UVOD Kosovo je najmlađa država Evrope koja još uvjek nema punu međunarodnu podršku i kao takva nije član UN i ostalih bitni međunarodnih subjekata. Skupština Republike Kosova je 17. 02. 2008. proglasila nezavisnost, donjela Ustav, a ubrzo nakon toga su krenuti stvarani ostali formalno-pravni uvjeti za funkcioniranje pomenutog subjekta. Jezik i jeziča prava su ustavno zagarantirani, a na koji način biće riječi u nastavku. Sam termin jezička politika je dio priče o (ne)pravima jezika, odnosno manjinskih govornika u kontekstu dominantnog okruženja drugim jezikom i narodom. Pitanje konvergencije koja neće štetiti (ili koja šteti) manjinama je u samoj strukturi jezičke politike.
Kada je riječ o definiranju termina: jezička politika, postoje više mišljenja i definicija istoga. Mi ćemo se pozvat na dva bliska i prikladna za naš kontekst.
Bugarski u kontekstu šireg pojašnjenja termina jezičke politike ali i funkcije istoga navodi:
Naravno, jezička politika svugdje pa tako i na Kosovu počinje od samog Ustava. Na Kosovu, većim dijelom živi albansko stanovništvo, te još 5 nacija (Srbi, Romi, Turci, Bošnjacu i Gorance), a njihova jednakost pred Ustavom Republike Kosova se garantuje članom 3. paragrafima 1. i 2.:
Ustav Republike Kosova garantuje članom 5. paragrafima 1. i 2., dva ustavna jezika: albanski i srpski. Pored njih, Ustav Republike Kosova garantuje da manjine preko 5% u nekoj općini imaju pravo na svoj jezik kao službeni jezik (što je slučaj u prizerenskoj općini, gdje su, uz ustavno zagarantovana dva jezika, službeni jezici i bosanski i turski):
Iz navedenih formalnih akata se vidi da je Kosovo višenacionalna i višejezična država gdje ezistiraju šest nacija, dva ustavna jezika, ali i još neki manje zastupljeni jezici poput bosanskog, turskog i romskog. Jezička šarolikost balkana je dominantna pojava, a nakon raspada bivše Jugoslavije od jednog sprsko-hrvatskog jezika evoluiralo je čak četiri nova standardna jezika. Naravno, u ovom slučaju se radi o političkoj evaluaciji novih četiri jezika. Ovaj fenomen je dakako sociolingvističko ponašanje jezika u datom prostoru. Ideja da svaka nacija ima svoj jezik sa aspekta struke je neopravdana (jer naravno da se radi manje-više o istom jeziku) ali sa aspekta jezičke politike ima svoju opravdanost. Ta opravdanost je u pitanju što bi se neki jezik zvao prema nazivu dvaju nacija (u ovom slučaju srpsku i hrvatsku) ako ga pri tome koriste minimalno 4-5 drugih nacija. Također, drugo opravdano pitanje sa aspekta politike jezika je i to, da taj srpsko-hrvatski jezik je u prošlosti imao neki svoj generalniji naziv (južnoslavenski jezik), te kao takav nije davao eksluzivitet nijednom slavenskom narodu. Što se tiče svjetske prakse ali i brojnosti jezika (tome kako nema čistih jezičkih država) Bugarski navodi:
Vidimo da je multilingvizam trend (ili realnost) prisutan kako kod nas tako i svugdje u svijetu, a monolingvalne sredine, odnosno države skoro da i ne postoje. Važno pitanje je samo kako je koja država formalno-pravno uredila svoj multilingvizam. O tome da višejezičnost ali i multinacionalnost postaje fundament i u formalno-pravnom smislu primjer je i sama EU.
METODE Ovaj rad nastoji dati što realniji uvid stanja u kontekstu kosovske jezičke politike, gdje posebno locira bosanski jezik kao subjekta unutar pomenute politike. Glavni cilj ovog rada je opisati kosovsku jezičku politiku, iz kojega su proizašli i ostali ciljevi:
Postavljeni ciljevi i brojna pitanja na datu temu će se diskutovati histrorijskim, deskriptivnim, komparativnim, statističkim, intervjuom, analitičkim, sintetičkim metodama i tehnikama. Za ispitivanje disproporcije u postojanju i aplikaciji zakonskih akata korišćena je anketa. U skladu s navedenim ciljevima postavljene su sljedeće hipoteze:
REZULTATI ANKETE U svrhu ispitivanja stavova o jezičkoj politici, tokom perioda februara i marta tekuče godine, na državnom Univerzitetu „Ukshin Hoti“ u Prizrenu, proveli smo istraživanje na uzorku od 68 ispitanika bošnjačke i 63 ispitanika albanske nacionalnosti. Anketni instrument je bio vrlo kratak i sadržio je 5 pitanja, koja su bila konkretna i precizno formulisana. Odgovori bili u formi ocjena od 1 do 5, te se pomenute vrijednosti tako mogu i čitati (pr. 2,6 = dobar stav o tom pitanju). Jedini kriterij kreiranja varijabli je bio nacionalna pripadnost ispitanika, dok ostale varijable poput dobi, spoli, vrste studija nisu smatrane bitnim za ispitivanje stavova o jezičkoj politici. Dobijeni rezultati su predstavljeni u Tabeli 1. Tabela 1. Pitanja i rezultati istaknuti u prosjecnim ocijenama o jezickoj politici
DISKUSIJA Obrazovanje: Školski sistem na područjima gdje su koncentrisani Bošnjaci nakon II svjetskog rata bio je organizovan na srpsko-hrvatskom jeziku, a od 1991. godine nastava se odvijala na srpskom jeziku. Nakon ratnih zbivanja na Kosovu, pored nastave na srpskom jeziku, počela se odvijati nastava i na bosanskom i albanskom jeziku. Prema podacima Agencije za statistiku Kosova[1] nacio-lingvistička slika Kosova izgleda ovako: Kosovo (bez tri opštine na sjeveru) ima 1,739,825 stanovnika. Procentualno najviše je Albanaca 92,93%, 1.58 % su Bošnjaci, 1.47 % su Srbi, Turci 1.08 % i ostali postotak čine druge manjine koje žive na Kosovu. Izraženo realnim brojem na Kosovu živi 27.533 Bošnjaka, najviše ih živi u Prizrenu – 16.896, zatim u Dragašu – 4.100, u Peći – 3.786, Istoku – 1.142, Mitrovici – 416, Prištini – 400, itd. Kad je riječ o maternjem jeziku, prema istom popisu bosanski jezik kao maternji govori 28.989 stanovnika Kosova. Bosanski jezik je maternji jezik za 18.067 stanovnika u Prizrenu, 4.693 u Dragašu, 3.652 u Peći, 1.037 u Istoku, 393 u Prištini 392 u Mitrovici, itd. Zanimljiv je podatak da je bosanski jezik maternji jezik za 28.989 stanovnika Kosova što pokazuje da se 1.500 stanovnika sa bosanskim maternjim jezikom nacionalno drugačije deklarisalo. Drugi vazan detalj koji iznosi Agencija za statistiku Kosova se odnosi na broj da 47.779 stanovnika Kosova govori bosanski kao nematernji jezik. Pored što je bosanski jezik jedan od službenih jezika u opšinama Prizren, Dragaš i Peć te kao takav administrativno ravnopravno formalno percipira, bosanski jezik je nezaobilazan u sistemu obrazovanja i to od najnižeg pa do najvišeg nivoa. Nastava od predškolskog vaspitanja pa sve do srednjoškolskog obrazovanja na bosanskom jeziku se izvodi u pet opština (Prizren, Dragaš, Peć, Priština, Kosovska Mitrovica). Nastava na bosanskom jeziku se izvodi na dva državna univerziteta (u Prizrenu i Peći) i na dva visoka koledža (u Prizrenu). Prema podacima Inspekcijskog sektora obrazovanja u Prizrenu (SIAPz) [2] za školsku godinu 2012/13. nastavu na bosanskom jeziku pohađa u osnovnim i srednjim školama na prostoru cijelog Kosova 5430 učenika. Distribucija učenika u osnovnim i srednjim školama u odnosu na ovaj način:
Univerzitetsku nastava na bosanskom jeziku pohađa preko 600 studenata na dva državna univerziteta: Univerzitet “Ukshin Hoti” u Prizrenu i Univerzitet “Haxhi Zeka” u Peći. Odsjeci koji egzistiraju na bosanskom jeziku na pomenutim univerzitetima su uglavnom pedagoške ili ekonomske naravi. Također, na dva privatna visoka koledža u Prizrenu nastavu na bosanskom jeziku pohađaju preko 100 studenata. Na osnovu prezentiranih podataka kada je u pitanju broj učenika/studenata koji svoje obrazovanje realizuju na bosanskom jeziku iznosi preko 600, dok stupanj jezičkih prava i politike koja to određuje u sveri obrazovanja na pomenutom prostoru je formalno dobar. Međutim, treba priznati da je stručnost kadrova od osnovnoškolskog, preko srednjoškolskog, pa sve do visokoškolskog nivoa jako oskudan i nedovoljan. Primjer, veliki broj ekonomista predaje po školama matematiku, jer za pomenuti predmet i sl. nema dovoljno stručnog kadra. Takođr, nastava u visokom obrazovanju koja egzistira od 2003. god na par fakulteta redovno je podržana od strane profesorskih kadrova iz BiH (prvenstveno sa Univerziteta u Tuzli) i Sandžaka. Mediji: Nesumnjivo “opipljivi” argument o pravima koje uživa jedna jezička manjinska zajednica se pored prava u obrazovanju, relijgijskim slobodama i sl. ogleda i po pitanju datih prava u sveri medija. Na Kosovu su prisutni mediji na bosanskom jeziku: elektronski, TV, radio (izuzev printanih) i sl. Rad i aktivnost medija i sloboda izražavanja se formalno garantuje Ustavom. Po pitanju izražavanja u Ustavu Republike Kosova u članu 40. stoji:
Medijska priča na bosanskom jeziku je išla sporo, mukotrpno sa puno entuzijazma, te je od samog početka u eteru kosovskog medijskog prostora, ali i prije toga kroz reviju za društvo i kulturu „Selam“, (Pokrenuta 1995-96. godine, do 2002. izašla ukupno u 24. broja). A od novembra 1999. kreće i list „Kosovski avaz“, koji će narednih godina izači u 39. broja. O hronologiji nastajanja medija na bosanskom jeziku unutar kosovskog medijskog prostora Jonuzi navodi:
Pored pomenute državne medijske korporacije u kojoj egzistira redakcija na bosanskom jeziku, postoje i druge (uglavnom) privatne medijske kuće koje proizvode radio, internet i veoma rijetko novinski program. Također, Jonuzi opisuje hronologiju ovih vrsta medija na bosanskom jeziku: U prizrenskoj opštini gdje je najveća koncentracija Bošnjaka na Kosovu od elektornskih medija na bosanskom bilježimo rad dviju privatnih radio stanica, Omegu 3 i Astru. Radio program u okviru Radio Prizren koji je startovao 20. decembra 1999. godine je nedostatka sredstava ukinut. RTV Yeni Donem iz Prizrena, imao je svoj program i na bosanskom, međutim oni su suočeni sa problemima organizacijske prirode, dok donedavni urednik i novinarka u Redakciji na bosanskom prekinuli su svoje aktivnosti. U Dragašu u okviru Radio “Šari” je nekoliko godina poslije rata djelovao program na bosanskom, da bi odnedavno krenuo sa radom samostalni radio na bosanskom jeziku Radio Gora. U dragaškom selu Restelica emituju je lokalna stanica Radio Bambus, gdje se osim muzike mogu čuti i informativne emisije na lokalnom goranskom. U Peći djeluju dvije bošnjačke radio stanice, Radio Hayat i Radio Peć, dok u Mitrovici, i to u njenom južnom dijelu, osim na albanskom, bilježimo i emitovanje programa na bosanskom i turskom jeziku. Ovdje treba spomenuti i mnoštvo bošnjačkih web sajtova sa Kosova, ali iz Njemačke, Švicarske i drugih zapadno-evropskih zemalja, koji osim sadržaja zabavnog karaktera, i preuzetih vijesti nude i dnevne informacije (Jonuzi, 2013:23). Kada se radi o veb-portalima, tu se ponajviše ističu dva takv portala (koji su krenuli s` radom tokom 2009. i 2010. godine): info-ks.net i bosnjak-ks.info. Postoje i drugi veb-mediji, ali nisu toliko „klikani“ kao pomenuta dva. Kada se radi generalno o jezičkoj politici kosova i bosanskog jezika unutar nje, valja napomenuti da su se prvenstveno medijski radnici među prvima „boril“, dizali svijest i isticali ideju o bošnjačkom nacionalnom identitetu na pomenutim prostorima, te su zasigurno imali uticaj i na formalno-pravne inicijative. Medijski bošnjački pioniri su: Nadira Avdić-Vlasi, Mustafa Balje, Ćerim Bajrami, te dvojac koji su dugi niz godina dopisnici za DW i Radio Slobodnu Evropu, Refki Alija i Raif Kasi. Politika. Kosovo kao mlada država ima u funkciji sve institucije u skladu sa zakonom na nacionalnom i opštinskom nivou. Skupštine, odnosno opštine, gdje postoje manjine uspostavljaju odbor za zajdenice, u čiji red dolazi i naša manjinska zajednica tj. zajednica Bošnjaka. Prava, funkcije, dužnosti i odgovornosti manjinskih zajednica definisane su Ustavom Kosova, jer je naša zajednica osmišljena kao sastavni deo opštine i opštinske upravne strukture koja ima za cilj unapređivanja prava zajednice i osiguravanje podjednakog pristupa zajednica javnim službama na opštinskom nivou. Međutim, uvjek postoje problemi u samoj administraciji, a koji se tiču nepoznavanja jezika manjina od strane uposlenih službenih lica. Odmah nakon ratnih zbivanja (1999. god.) situacija po ovom pitanju je bila alarmantna, ali vremenom je dolazila na toleran nivo. Mada, sporadični problemi ove vrste su prisutni i danas. U kontekstu političkih prilika generalno Kaćka navodi:
Bošnjački (i goranski) politički subjekti redovno učestvuju u političkom životu, a pri tome koristeći bosanski jezik u skupštinama. Ustav Kosova garantuje (tri) rezervisana mjesta bošnjačim delegatima u Skupštini Kosova. Na lokalnom nivou bošnjačka politika se svodi u tri grada tj. njihovim skupštinama: Prizren, Peć i Dragaš, dok na ostalom prostoru Kosova politički život bošnjačkih političkih subjekata je neprimjetljiv. U vezi s` ovim Jonuzi navod:
Stavovi o jezičkoj politici: Kako je već navedeno, za potrebe ovog rada provedena je anketa na ukupno 131 ispitanika (63 Albanaca i 68 Bošnjaka) na Univerzitetu „Ukshin Hoti“ u Prizrenu. Rezultati su evaluirani u formi školske ocijene. Dobijeni rezultati za prvo pitanje pokazuju da albanski ispitanici pokazuju „vrlodobro“ zadovoljstvo po pitanju zastupljenosti njihovog maternjeg jezika na Kosovu, te to ocijenjuju sa ocijenom 4,3. Po pitanju zastupljenosti njihovog maternjeg jezika Bošnjaci „dobro“ zadovoljstvo i daju ocijenu 2,8. Drugo pitanje, koje se ticalo empatije prema drugom jeziku (mimo maternjeg) na Kosovu, albanski ispitanici ocjenjuju sa „dobar“ 2,9, dok za istu stvar bošnjački ispitanici daju „vrlodobar“ 3,8. Treće i možda ključno pitanje koje se tiče same jezičke politike u formalno-pravnom smislu i zadovoljstva na isto, albanski ispitanici ocijenjuju kao „vrlodobro“ i daju ocijenu 4,1, dok za istu stvar bošnjački ispitanici daju jedva „dobar“ sa ocijenom 2,6. Pretposljednje pitanje se ticalo same aplikacije zakonske politike u realnom životu i na njega se gleda ovako: albanski ispitanici daju skoro pa „odličnu“ ocijenu 4,4, dok za istu stvar bošnjački ispitanici daju „dobar“ sa ocijenom 2,9. Posljednje pitanje se ticalo edukativnih ambicija o savladavanju komšijskog nematernjeg jezika gdje albanski ispitanici pokazuju nisku želju za učenje ostalih jezika koji egzistiraju na kosovu, te daju ocijenu „dovoljan“ 2,3, dok za istu stvar bošnjački ispitanici daju „vrlodobru “ ocijenom 3,9. Kroz pomenute rezultate su vidljive logične stvari, gdje su albanski ispitanici zadovoljni jezičkom politikom Kosova, dok zadovoljstvo bošnjačkih ispitanika sa pomenutom temom nije na nivou ispitanika iz albanske nacionalne zajednice. Međutim, bošnjački ispitanici imaju pozitivniji stav prema albanskom i ostalim jezicima koji egzistiraju unutar Kosova, te iste žele više naučiti (prvenstveno albanski jezik), dok kod albanaca ova pojava divergira u odnosu na pomenutu zajednicu. Ostale svere jeziče politike: Pored svih navedenih situacija gdje bosanski jezik egzistira, on se koristi u kulturno-religijskom životu Bošnjaka na Kosovu (u vjerskim objektima u bošnjačkim sredinama, tokom kulturnih manifestacija i sl.). Kosovsko stanovništvo je preko 90% muslimanske vjeroispovjesti, dok je svo bošnjačko stanovništvo na Kosovu muslimanske vjeroispovjesti. To nesumnjivo u provincijalnim područjima „olakšava“ život u mješovitim područjima. Kada je riječ o kulturno-religijskom životu u bošnjačkim sredinama na Kosovu i čuvanju maternjeg jezika Kaćka navodi:
Također, bosanski jezik je prisutan i u ekoniomskim razmjenama i aktivnostima, pogotovo u prizrenskom i dragaškom kraju (trgovinske razmjene, stočarstvo, majstorski zanati i dr.), ali ne u tako velikim kapacitetima. LITERATURA 1. Bugarski, Ranko, Jezici (Čigoja, Beograd, 2003). 2. Škiljan, Dubravko, Jezična politika (Biblioteka Naprijed, Zagreb, 1988). 3. Velički, Damir, “Nova višejezičnost i učenje stranih jezika kao dio jezične politike” (2007) 14 Metodički ogledi. 4. Kaćka, Muljaim, Leksika i frazeologija govora Restelice kod Prizrena (Magistarski rad, Univerzitet u Tuzli, 2013). 5. Jonuzi, Adel, Bosanski jezik u sistemu jezičke politike Kosova (Diplomski rad, Univerzitet u Prištini-Centar Prizren, 2013). 6. Intervju sa Hajrulom Birdainijem (Kancelarija za inspekcijske poslove u obrazovanju u Prizrenu, lični intervju, 06. 02.2014). 7. Ustav Republike Kosova (14. Mart 2014) (http://www.kryeministri-ks.net/repository/docs/Ustav1.pdf) Fussnote: 1] Od dana 15.03. 2014. (http://ask.rks-gov.net) 2]Podatke omogučio inspektor za bošnjaču nastavu iz pomenute kancelarije msc. Hajrula Birdaini, dana 06.02.2014. Summary Based on what has been stated in regards to subject, we can conclude that bosnian language is represented as much as the number of inhabitants using it and as much as it can be possible from legal point of view. Lingual policy of Kosovo state towards bosnian language, and towards other lanuages in general, is favorable. Of course Of course this is not entirely law abiding in practise. Bosnian language is mostly present in three cities and their surroundings: Prizren, Dragaš and Peć - and that would include education, culture, media, religion and economy i smaller amount. Bosnian language has really constructive point of view towards Kosovo's lingual policy. It is very aware of it, and wherever there is oportunity to be in use and present, it will use its right. In that regard it has positive influence in building new society of Kosovo and its lingual policy.
|