Muhamed ŽERO, privrednik i sevdalija

METALAC U MUZIČKIM VODAMA: - Svi mi imamo neki talenat po rođenju, kaže Muhamed Žero, jedan od rijetkih, rođenih, Vogošćana, koji je u vlastitoj avliji pokrenuo biznis.

Dvanaest godina radio je u „Pretisu“ a nakon toga, sve do agresije na Bosnu i Hercegovinu, obnašao funkciju generalnog direktora Fabrike bicikla u Sarajevu. Od 1998. godine vlasnik je firme „Praktik“ u novoj industrijskoj zoni u Vogošći, gdje proizvodi razne podkonstrukcje za građevinsku industriju i industriju namještaja. U prostoru od 3.500 kvadratnim metara upošljava 70 radnika.

- Ja imam talenta za muziku, kao i mnogi drugi isto. Međutim, živio sam u takvoj sredini gdje se sevdalinka pjeva od rođenja. I onda se i stvorila ta ljubav prtema našoj tradicionalnoj pjesmi. I mnogi Vogošćani imaju tu urođenu ljubabv. Svako voli svoju narodnu pjesmu, bez obzira odakle je. To je naša pjesma i normalno je da je volimo. Kažem, imam malo talenta za muziku. Malo sam bio i vrijedan, te skupljao te naše narodne pjesme. Prije dvadesetak godina priredio sam jednu knjigu pod naslovom „Sevdah Bošnjaka“. To je zbirka 430 sevdalinki sa notnim zapisima. Ja ne prepisujem kao drugi. Ja sam organizovao sav taj popis. Moji su notografi ispisivali po snimcima koje ja imam, po mom pjevanju, po pjevanju mojih prijatelja. Recimo Zehra Deović, Beba Selimović, Zekerijah Đezić... svi su oni ponešto u nekim momentima, pjevali i pomagali mi. Na taj način pravili smo originalne zapise.

Bošnjaci.Net: Je li bilo teško realizovati jedan takav projekat?
Muhamed ŽERO: Taj posao je bio zaista obiman. Moram reći da sam sabirao sevdalinke 15-20 godina prije nego što sam počeo raditi na samom projektu.Valja doći do nekog materijala, notnog zapisa. Ja sam u pripremi imao oko 550 pjesama. Onda su mi recenzent teksta prof dr. Munib Maglajlić predložio da ih ne stavljam sve. To su mi predlagali i moji drugi konsultanti (Zehra Deović, Beba Selimović, Zekerijah Đezić, Meho Puzić, Emina Zečaj, Senad Ramić.... ) pa sam taj broj sveo na 430. Moram reći da sam to radio u ratno vrijme, pa je to bilo još teže. Nije bilo struje, vode, grijanja. Sjećam se prvo smo počeli zapisivati kod Kiketa u stanu, u nekom zimskom mjesecu, bez struje. Uz improvizovanu svijeću Edo Krilić i ja smo zapisivali note. Prva pjesma koju sam pjevao a on zapisivao bila je „Djevojka sokolu zulum učinila“. U početku je to išlo sporo. Kasnije smo stekli rutinu i išlo je nekako brže. Tri zapisivača sam imao: Edo Krilić je radio jedno vrijeme a potom je, zbog spajanja sa porodicom, otišao u inostranstvo, Edo Ferizović je bio drugi. No, on se razbolio te sam sa Sakibom Jakupovićem završio taj posao. On je, ustvari, odradio i najveći dio posla. Nakon ručnog rada trebalo je to kompjuterski obraditi. Opet pola godine posla. Morao sam pronaći ljude od te struke. Nakon i te druge, vrlo obimne faze, na red su došle recenzije. Profesor doktor Munib Maglajlić za tekst, Maja Paralić za notne zapise.

Bošnjaci.Net: Sviraš li neki instrument?
Muhamed ŽERO: Nisam imao ni vremena ni mogućnosti da se muzički obrazujem. Nije bilo lako iz Uglješića završiti mašinsku tehničku školu, a potom i mašinski fakultet. Malo je vremena ostajalo za gitaru, koju sam pomalo svirao. Žao mi je što nisam imao više vremena da se posvetim i muzičkom obrazovanju.

Bošnjaci.Net: Voliš da pjevaš?
Muhamed ŽERO: Ja znam sve ove melodije koje sam zabilježio u knjizi i još njih stotinjak koliko imam otpjevati. Umijem ja prilično dobro da pjevam. Istina, mislim da moje pjevanje nije za snimke, mada bih bolje pjevao od nekih „pjevača“.

Bošnjaci.Net: Ipak, zapjevaš ponekad?
Muhamed ŽERO: Naravno. Na nekom sijelu. Tu se po čitav dan pjeva. Sjećam se jedne prilike, dok sam radio u fabrici bicikla, kad sam išao kod naših saradnika u jednu beogradsku firmu oni su me, nakon radne posjete, odveli u jedan restoran na Skadarliji u kojem tri-četiri orkestra sviraju istovremno. Jedan od tih orkestara zamolimo me da sa njima otpjevam jednu sevdalinku. Poslije prve krenula je druga, treća i iznenada sam vidio kako se narod okuplja. Uz aplauze koji su mi bili upućeni čuo sam komentare u stilu „ja, što ovaj Bosanac dobro pjeva“.

Bošnjaci.Net: Kako se država i mediji odnose prema našoj tradicionalnoj pjesmi sevdalinci?
Muhamed ŽERO: Ja ne znam kako bi i država i mediji bili agilniji, kako da više pažnje posvećuju sevdlinci. Teško bih i sam mogao smisliti neki valjan prijedlog kako bi to trebalo izgledati. Evo zašto. Mi smo nekada imali jednu plejadu fantastičnih interpretatora sevdalnke kakvi su bili Zaim Imamović, Zehra Deović, Safet Isović, Beba Selimović, Nada Mamula.... te jednog Ismeta Alajbegovića Šerbu koji je na neki način bio pokrovitelj svega. Ta ekipa je napravila i uzdigla sevdalinku do visina koje je dostigla sada. Zaista je na jednom visokom nivou. Njihovo pjevanje, njihovo donošenje sevdalinke teško da iko danas može dostići. Mnogi danas griješe kad na neki svoj, novi način pokušavaju da pjevaju ovu našu tradicionalnu pjesmu. Novi aranžmani, novo muzičko ruho teško se danas prihvata. Malo ko od tih „inovatora“ je postigao neki zapaženi rezultat. To mi više liči na neku atrakciju negoli na pravo pjevanje. Malo ko takvu inovaciju želi da sluša a kamoli da poželi kupiti njihov nosač zvuka. Na žalost, i neki mediji pokušavaju popularisati takve muzičke akrobacije no od nečega što ne vrijedi teško da se išta dobro može napraviti. Nekada je bilo dovoljno da u neku emisiju dođe neko od stare plejade sevdalija i za kvalitet programa nije trebalo brinuti. Pričalo se o takvim emisijma mjesecma. Neki od današnjih programa pamte se sam po skandalima a ne i po dobroj pjesmi, dobroj interpretaciji... Nema pjevača nekadašnjeg kalibra. Ne možeš na zor ni postati pjevač. Imam pare - hoću to da budem. Osobu treba Bog obdariti da bude to što treba biti. Neki od današnjih pjevača ni uz vlastitu matricu ne mogu dobro da odzijevaju, a kamoli da otpjevaju. Bez interpretacija „stare garde“ duša čovjeku ne može biti puna. Jednostavno. Bez njih ne može čuti ono što je očekivao da sluša. Narod voli da čuje nekoga ko dobro pjeva. Ne znam nikoga od ovih mlađih pjevača koji bi mogao uspješno koračati stazama naših velikana koji su slavu tradicionalne pjesme sevdalinke pronijeli širom svijeta.



Bošnjaci.Net: Novi projekti?
Muhamed ŽERO: Pri kraju sam sa odabirom pjesama koje će se naći u četvrtom, dopunjenom, izdanju knjige „Sevdah Bošnjaka“. Teško je naći neke od bisera naše tradiconalne pjesme, pogotvo doći do originalnih melodija uz tekstove koje znamo. Zašto? Nekada nije bilo tehničkih pomagala sa kojima se to moglo zabilježiti ali ni dovoljno zapisivača, pa su neke melodije jednostavno izumrle. U novom izdanju bit će obrađeno 500 pjesama.

Bošnjaci.Net: Je li te ko zvao iz nekog ministarstva i predlagao da se knjiga uvrsti u udžbeničku literaturu?
Muhamed ŽERO: Ma ne. Nikad me niko tim povodom nije kontaktirao. Ja jesam spreman na razgovore. Nedavno me nazvao jedan prijatelj iz Australije koji radi kao profesor muzike, a koji je za moju knjigu „Sevdah Bošnjaka“ rekao kako je to udžbenik bez kojeg on i drugi koji se bave muzikm ne mogu biti kompletni muzičari. Naravno. Može bez njega. Međutim, uz ovakvu knjigu mnogo se lakše baviti muzikom, mnogo je lakše naučit svirati i pjevati neku od naših sevdalinki. Ovo je knjiga koja jednostavno nikada ne zastarijeva. Nije to floskula. Ona je napravljena metodično. Jedna strana, jedna pjesma. Na istoj stranici su i tekst i note... To je knjiga i za sijelo i za muzičke produkcije, svirače, jedan polazni osnov koji olakšava put svima onima koji se žele muzikom baviti.

Bošnjaci.Net: Tvoja knjiga našla se na udaru onih koji ne vole puno da rade već da prisvajaju tuđe stvaralaštvo?
Muhamed ŽERO: To je naša bosanskohercegovačka stvarnost. U trci da zarade što više novca neki se ne libe da ukaljaju vlastiti obraz i kao autori se potpišu iza tuđeg djela. Skoro pola zabilježenih pjesama iz knjige „Sevdah Bošnjaka“ našlo se u jednoj knjizi našeg poznatog publiciste čije ime, zbog sudskog postupka koji je u toku, još neću otkrivati. Malo je „ofarbao“ ono što sam ja radio. Zaboravio je da su notni zapisi pjesama u mojoj knjizi bilježni na osnovu mojih interpretacija i interpretacija mojih prijatelja te da, kao takvi, nigdje nisu bili publikovani prije mog projekta. Istina, on je bliži medijima te zna dobro kako da i tuđe stvari proda kao svoje.

Bošnjaci.Net: Mnogo je danas onih koji žele pjevati sevdalinku?
Muhamed ŽERO: Nije samo dovoljno otpjevati sevdalinku. Sevdalinku treba znati donijeti. Pjevači koji žele da uče trebaju se ugledati na veterane našeg sevdaha. Kod Zaima, Safeta i drugih vidi se da to nije samo puko pjevanje, nego donošenje svake pjesme, unošnje emocija... Mora se znati razumjeti sevdalinka. Sevdalinka ne bi opstala da joj stihovi nisu bili poezija na najvišem umjetničkom nivou i da muzika nije bila najviše vrijednosti. Najviše me živcira kada neko kaže da je sevdalnka seljačka pjesma. Kako to može biti? Ona je gradska pjesma. Vjekovima je nastajala u gradskim mahalama. To što se sada nešto drugo komponuje, to je normalno. “Svako vrijeme nosi svoje breme“. U prošlim stoljećima gradska pjesma, pjesma bosanskih gradova je nastajala isto kao što sada nastaju ove nove pjesme. Tekstove sevdalinki su pisali najveći pjesnici tog vremena Musa Ćazm Ćatić, Aleksa Šantić, Safvet Beg Bašagić..., velikani bosanskog pjesništva. Istina, mnogi nam nisu poznati, ali su njihove pjesme ostale da žive. Gradski život im je omogućavao da ispolje svoje kvalitete.