Dr. Samir OSMANAGIĆ: Nastavljamo dalje. Koračanje je sve teže, muljevito dno nas usporava. Kroz nekoliko novih metara dolazimo do kraja poplavljenog dijela tunela. Završava s pjeskovitim nasipom. Sitni pijesak, stvrdnut. Pod dodirom naših ruku, pijesak se odvaja i odlazi u vodu. Anela vidi komadić drveta. Organski materijal! Uzima uzorke.

Deset godina naučnih i arheoloških istraživanja bosanskih piramida donijele su brojne uzbudljive momente, prave zaokrete koji traže ponovno definiranje naših naučenih lekcija o prošlosti.
Jedan takav zaokret desio se u aprilu 2015. Naime, tokom šestomjesečnih čišćenja tunela unutar Podzemnog labirinta Ravne, idući sasvim novim dionicama, uposlenici Fondacije su nailazili na različite prepreke. Tokom zime i proljeća 2015. sporo i mukotrpno su se osvajali novi metri tunela. U jednom momentu, u februaru 2015. tunelski krak koji vodi prema jugu, dakle u pravcu Bosanske piramide Sunca, je završavao ispod velike stijene.

Odlučili smo da zaobiđemo stijenu koristeći bočne prolaze. Kao i mnogi drugi tuneli do tada i ovi su bili ispunjeni ubačenim šljunkovitim materijalom. Dva bočna prolaza, jedan prema Istoku, drugi prema Zapadu, nakon desetak metara su se završavali u konglomeratu. Probali smo još jednim pravcem ali i taj nas nije doveo do željenog rezultata.

Tada smo odlučili da zaobiđemo veliku stijenu kopajući tunel oko nje. Uposlenici su oprezno pristupili ovoj aktivnosti, stalno provjeravajući stabilnost materijala, vrijednosti kisika i ugljičnog dioksida. Nakon tridesetak metara, stijena je zaobiđena.

Bio sam u Houstonu kada su mi javili da su tačno iza zaobiđene stijene otkrili, tačnije upali u novi tunel. Bila je riječ o otkrivenoj sekciji, bez ubačenog materijala, pod vodom. Donio sam odluku da radnici tu stanu i sačekaju moj povratak u BiH.



Formirao sam šesteročlani tim za prvu naučnu prospekciju novootkrivenih sekcija.
Ovo nije bilo prvi put da nailazimo na slobodne sekcije u koje ljudska noga nije kročila već dugi period. To je poseban osjećaj za svakog istraživača i ispunjenje snova.

Svaki put kada bi istraživači naišli na podzemne prahistorijske tunele u Egiptu, Meksiku, Kini ili Peruu, to su redovito bile svjetske atrakcije koje bi kao vodeća vijest odjeknule u svim medijima.
U našem slucaju, mi daleko prednjačimo po dužini ovih tunela koje je napravila inteligentna ruka u dalekoj prošlosti.

Došao je dan za ulazak u novu sekciju tunela, 30. april 2015. U punoj zaštitnoj opremi, s gumenim čizmama i nepromočivim odijelima, lampama i kompasima pripremili smo se za avanturu. Tim se sastojao od slijedećih članova:

• Dr. Semir Osmanagić, voditelj projekta istraživanja bosanskih piramida
• Anela Preljević, diplomirani arheolog i terenski arheolog Fondacije
• Mejra Kozlo, dipl.ing. geologije i terenski geolog Fondacije
• Osman Buza, dipl. ing., pomoćnik ministra za privredu ZDK
• Jock Doubleday, videograf i PR direktor Fondacije
• Edo Građan, radnik Fondacije



Prvo smo krenuli na lijevu stranu, u smjeru Zapada. Visina tunela je 110-120 cm. Pognuti smo krenuli. Predvodio sam tim. Tunel je ispunjen vodom dubokom 20 cm. Na pojedinim mjestima dostizala je 30 cm. Naišli smo i na tri suhe sekcije, bez vode. Gledali smo lijevo i desno, nije bilo bočnih prolaza. Na šljunkovitom podu nismo zapažali alate niti artifakte. Na zidovima ni plafonu nije bilo tragova gorenja. Pronašli smo nekoliko interesantnih kamenih duguljastih komada koje je uzela Anela za analizu.

Napokon, tunel je završavao. Suha sekcija sa šljunkom imala je na kraju kružni bazen pola metra dubine i pola metra radijusa. Voda je bila bistra, čista. Dali smo prve izjave Jocku i okrenuli se natrag. Osman i Edo su mjerili dužinu ovog dijela tunela. Ukupno 41 metar.

Vratili smo se do ulaza. Dogovaramo se za posjet sekciji u suprotnom smjeru. Šaljem Jocka da ide prvi i da snima, dok se voda ne zamuti. Iza njega, Anela i Mejra, zatim ja, Osman i Edo. Krenuli smo prema zapadu. Nakon desetak metara nailazimo na prvu raskrsnicu. Vodi tačno u pravcu Juga. To mi se sviđa. Željeni pravac prema Bosanskoj piramidi Sunca. Otvoren je tunel tri metra i onda je ispunjen šljunkovitim materijalom do plafona. Suhozida nema. Zaustavljamo se, slikamo.

Ispred nas je nastavak u pravcu Sjeveroistoka. Nivo vode se povećava. Osman se okreće i vraća natrag, mi nastavljamo. Voda je sve dublja, doseže dubinu od jednog metra, kasnije i dublje. Nakon petnaestak metara dolazimo do nove raskrsnice. Naš dotadašnji pravac je blokiran suhozidom i onda ispunjenim materijalom. Otvorena sekcija se nastavlja u lijevu stranu, u pravcu Istoka. Voda je sve dublja, do pasa. Nekako nalazi put i ulazi mi u čizme. Isti komentar čujem i od ostalih članova tima.



Nastavljamo. Visina plafona je oko dva metra. Ispravljeni hodamo polako kroz muljevito, glinasto tlo. Voda je ledena. Dolazimo do nove raskrsnice. Tuneli se sijeku pod 90 stupnjeva. Bočni prolazi su blokirani suhozidom, a zatim i ubačenim šljunkovitim materijalom. Komentarišem Aneli:
“Sada si u prilici da prvi put uđes u netaknutu sekciju tunela. Možeš da vidiš da ne pravi Fondacija suhozidove niti kopa tunele, već je riječ o prahistorijskim tunelima.”

Slaže se, zadovoljna. Daje izjavu Jocku. Pridružuje joj se Mejra. Nastavljamo dalje. Nakon samo nekoliko metara još jedna raskrsnica i ponovo su bočni prolazi blokirani. Dijelom je suhozid potopljen u vodi. Anela komentira. Primjećuje razliku u kompaktnosti ubačenog materijala i konglomerata u kojem su tuneli pravljeni.

Nastavljamo dalje. Koračanje je sve teže, muljevito dno nas usporava. Kroz nekoliko novih metara dolazimo do kraja poplavljenog dijela tunela. Završava s pjeskovitim nasipom. Sitni pijesak, stvrdnut. Pod dodirom naših ruku, pijesak se odvaja i odlazi u vodu. Anela vidi komadić drveta. Organski materijal! Uzima uzorke.



Provlačim se pored Anele i Jocka. Ispred mene je stijena, između pijeska i stijene je prolaz od tridesetak centimetara. Baterijskom lampom osvjetljavam ispred sebe. Oko osam metara prolaza. Tunel se proširuje i izgleda da ima dva nastavka. Oba su blokirana.

Nakon par minuta se polako okrećemo natrag i idemo prema izlazu. Ovaj put ja mjerim dužinu tunela. Krak koji vodi prema Istoku je dugačak 60 metara. Mejri dajem informacije o rasporedu bočnih prolaza. Pravac Sjeveroistok-Jugozapad je dugačak 17 metara. Posljednja sekcija, ona prema Zapadu ima dužinu od devet metara.

Sada zbrajamo ukupnu dužinu ove otvorene, prahistorijske sekcije tunela. Ukupno 127 metara. Izvanredno.

Polumokri, nakon dvosatne avanture, izlazimo vani. Presvlačimo se. Slikamo pronađeni organski materijal.

U glavi kujemo plan šta dalje s tunelima. Odgovara nam da čistimo tunel koji vodi prema Jugu. Trebamo premostiti devet metara s vodom, napraviti branu prema ostatku otvorenog tunela.
Jedna faza u istraživanju tunela je završena, započinje druga.

Potvrđuju se naše hipoteze da je ovo labirint s bezbroj tunela i da uvijek možemo da biramo pravac tunela koji ćemo čistiti.