Ovo je nova teorija, kaom osnova, po kojoj se odvijala Evropska povijest, a koja se temelji na monoteizmu, te, iz tih razloga, evropski povjesničari nisu je promovirali, jer bi prihvatanjem iste, povijesna osnova preko koje su uspoustavljali ''važeću'' Evropsku povijest: ''Evropa je kršćanski kontinent'', bila marginalizirana, neutemeljena i odbačena, a Islam, na kome se temelji nova teorija, a koga su negirali, zauzeo pravo mjesto na uticajnoj ljestvici razvoja Evropske civilizacije.
Ova teorija je produkt višegodišnjeg mukotrpnog rada na razjašnjenju mnogih povjesnih pitanja vezano za Evropsku povijest, tj. ona pitanja, na koja postojeća povijest nije mogla dati istinski odgovor, do li samo, povijesnu konstrukciju koja je zadovoljavala samo, one, ideološki obojene.
Npr. na pitanja: Ko su bili Patareni u Italiji, a ko Katari u Francuskoj? Zašto su i jedni i drugi progonjeni i ubijani? Zašto su paljeni na lomačama?
Od kuda da 774.godine rex Offa, kao kralj Engleske, kuje zlatni dinar potpuno islamskog obilježja ?
Od kuda u zemljama Evrope, u kršćanskim okruženjima, sakralni objekti muslimana-džamije iz ranijih perioda?
Od kuda da je peti dan u sedmici u Njemačkoj i Engleskoj po svom nazivu slobodan dan-frei tag, kada je to kod njih, trenutno-faktički sedmi dan-sontag, kao neradni dan ?
Ili, od kuda u IX.stoljeću da žena Vikinga nosi prsten sa vjersko-islamskim natpisom ''za Allaha''? Itd. itd.
Ako tražite odgovor kroz postojeću pisanu povijesti, onda ćete pronaći ideološko koncipiran odgovor, a to će biti povijesna konstrukcija, tako da, na treće pitanje: Dobijate takav odgovor, na osnovu koga, zdrav razum, ne može pojmiti; da su se takva djela mogla okarakterisati, toliko krivičnim, da su ljude, počinioce takvih djela, ako su uopće i bili počinioci, inkvizitori, na najbrutalnije i najbestijalnije načine mučili i najvećim mogućim mukama izvrgavali i kažnjavali, paleći ih na lomačama i slično. A, što je još nerazumnije, da su i žene doživljavale iste torture i golgote.
A na prva dva pitanja: Ponuđeni odgovor bio je: Katari ili pak patareni su hulili katoličanstvo-bili dvovjerni kršćani, Isusa, nisu prihvatali za Boga. A, ako se radilo o ženama i ako su proglašene vještiicama onda su one ispijali krv svojoj djeci, ili su pak svojim gatanjem navlačili loše vrijeme u svoje područje, od kojih su stardali usjevi itd. itd.
Za Kralja Mersije-Offu tvrde da je njegov novac replika muslimanskog španskog novca, i da je rađen za trgovinske potrebete Britanaca u trgovanju sa Arapima te da i ne postoji mogućnost da je Mersija u to vrijeme bila islamska zemlja. Čak, ima i tvrdnja da je Offa mogao primiti Islam, ali da je narod Mersije bio u Islamu to se nije moglo događati, a takve teze i tvrdnje odvode od istinske povijesti.
Za staru džamiju u Schwetzingenu - Njemačka tvrde da ju je napravio neki grof, jer je u tom periodu kada je, kao, on pravio džamiju u tim višim društvenim krugovima Njemačke bilo popularno praviti objekte islamske provenijencije i on se odlučio za pravljenje džamije, a za prsten koji je nosila Vikinga u IX. stoljeću sa ugraviranim '' Za Allaha'' njihov je odgovor; da ga je kupila od Bugarskog trgovca.
Za peti dan u sedmici nisam ni tražio njihov odgovor jer su te riječi dio naslijeđa iz onog vremenba kada su u Engleskoj i Njemačkoj vlast uspostavljali muslimani i petak im je bio neradni dan iz vjerskih-islamskih razloga.
Može li razuman insan prihvatiti ovakve odgovore na postavljena pitanja? Nemože!
Za nehumana smaknuća Katara i Patarena morao je biti neki drugi i mnogo jači razlog, jer su takva ubijanja po Evropi, u periodu srednjih stoljeća, uzela velikog maha. I doista, razlog je bio sasvim druge prirode. Bilo je to fizičko svrgavanje monoteističke vlast od strane Evropskih katolika i uspostavljanje Evropskih država na katoličanstvu, a sve u cilju zastrašivanja i umanjivanja mogućnosti djelovanja monoteista koji su do tada uspostavljali vlast. Sve se to dešavalo; počevši od XIII. do XVIII. stoljeća, preko Francuske, pa Švicarske, Njemačke, Italije, Poljske, Španije, Portugala, Mađarske,... do Hrvatske.
Katolici su progonili domaće autohtono stanovništvo monoteističke provenijencije i njihovo vođstvo. Sve, koje su uhvatili, desilo im se u najboljem slučaju ubijanje odsjecanjem glave, a za ugledne, najčešće ubijanje bilo je spaljivanjem na lomači. Bio je to, ikada, najveći pogrom muslimana Evrope.
U svakoj evropskoj državi, u kojoj je trenutno većinsko katoličko pučanstvo, desio se genocid nad muslimanima koji su bili autohtoni narod tih država, koje niko nije islamizirao, osim što su tokom epoha monoteizma prihvatali novija učenja i na kraju postali muslimani-islamiti. Dakle, bili su od početka državljani monoteističkih država sa monoteističkim vjerovanjem i imali vlast, i na kraju bili su islamiti i na Islamu održavali vlast.

Progonom muslimana iz ovih evropskih zemalja nestalo je muslimana u njima i nakon 300 godina njihovog izgnanstva, negdje pri kraju XIX. stoljeća, počela se izučavati konkretna povijest. I prije nego što se, uopće, i počela izučavati srednjovjekovna povijest Evropskih naroda, prihvaćena je osnova te povijesti, a to je; osnova po kojoj su Evropske zemlje nastale na kršćanstvu.
Od tada, sva povijesna zbivanja koja su se dešavala i prije XIII. stoljeća, kada su se i počele uspostavljati prve kršćanske države u Evropi, provlače se konstrukcijama kroz kršćansku osnovu i zato nemamo istinsku evropsku povijest nego, samo, evropsku iskonstruisanu povijest, jer su do XIII. stoljeća sve Evropske države bile državnički utemeljene na Avarizmu, zapravo na Islamu.
I zato za kršćane Offa nije bio musliman, i njegov novac nije originalni. Džamiju u Schwetzingenu, ili pak Drezdnu, nisu pravili autohtoni Njemci muslimani, nego neki grof, ali kao katolik, kome se sviđala orjentalna arhitektura, a niti je Vikinga bila muslimanka i ona je samo kupila prsten sa islamskim obilježjem?
Kada su kršćani prognali evropske islamite, zatirali su njihove tragove, tako da se i mogla uspostavljati teorija o Evropi kao isključivo kršćanskom kontinentu, jer su tragovi islamita totalno zatirani.
Međutim, sve se ne zatre, tako da i danas, po Evropi, ima netaknutih džamija iz tog perioda, ali, i dosta njih pretvorene u crkve. Ovi objekti-džamije koji su netaknuti odaju islamsku arhitekturu i dovode do pomisli da su i rađeni za vjerske potrebe muslimana, a ne da su objekti pravljeni po zamislima njemačkih katoličkih privrednika ili grofova iz neke prestiži. Mada, u obrazloženju njihovog postojanja imate obavezno konstrukciju i obrazloženje; da je objekat pravljen u neke druge svrhe-namjene, a ne za obavljanje vjerskih obreda muslimana, jer na taj način konstrukcijama eliminišu se muslimani kao autohtoni građani zapadnoevropskih zemalja.
A, objekti koji su preinačeni, uz serjoznu analizu osnove koja je stari dio objekta i dograđenog dijela, koji treba da posmatrača navodi na crkvu, može se uočiti da osnova i dograđeni dio nisu niti arhitektonski, niti gradnjom, a niti namjenom, pa ni položajem usaglašeni. Osnova je odavala islamsku arhitekturu i uz još neka obilježja može se zaključiti da su to, u stvari, džamije preuređene u crkve.
Dakle, odgovor na ona pređašnja pitanja nije bio povijesnog karaktera nego povijesna konstrukcija, a i vidljivi tragovi prognane civilizacije konstrukcijama se dovode u kontekst kršćanstva.
I, zato je trebalo tragati za istinskim pravim povijesnim odgovorom. I on je pronađen, jer prva organizacija država u Evropi bila je na temeljima monoteizma kojeg je uspostavljao Alexandar Veliki koncem IV. stoljećna p.n.e. a ne na kršćanstvu koje će tek koncem IV. stoljeća n.e. dobiti svoju Svetotrojnu osnovu na kojoj će se moći, ali tek kada se steknu uslovi, uspostavljati vlast.
Ovaj Alexandrov a.s. monoteizam se u IV. stoljeću n.e. dogradio na Arijanizam, a Araijanizam u VII. stoljeću na Avarizam koji se uspostavljao na Islamu. Dakle, na ovaj način sukcesivno sa jednog monoteizma na drugi, i tako redom, u Evropi se uspostavljala monoteistička vlast tako da je koncem VII. i početkom VIII. stoljeća Evropa u potpunosti uspostavljena, kroz avarizam, na Islamu.
Ova monoteističko-islamska vlast u evropskim državama imala je svoj duži period vladanja. Najmanje od pet, pa do deset stoljeća, u zavisnosti od dužine perioda kada je došlo do rušenja ove vlasti od strane evropskih katolika.
U Langdoku, u Francuskoj, islamska vlast je srušena početkom XIII. stoljeća a u Španiji tek koncem XV. stoljeća, u Njemačkoj tokom XVI.stoljeća, a u Hrvatskoj i Mađarskoj koncem XVII. stoljeća. Dakle, u Francuskoj, u njenom južnom dijelu-Langdoku islamska vlast trajala je 500 godina, a u Španiji 800 godina. U Hrvatskoj i Mađarskoj islamska vlast trajala je oko 1000. godina, jer su se Hrvati i Mađari u zadnjim stoljećima islamske vlasti u Hrvatskoj i Mađarskoj,do 1683. godine, zajednički branili, od uspostave katoličke vlasti, u Balkanskom Islamskom Komonveltu-Osmanskom carstvu.
Dakle, islamsko vladanje katolici su počeli rušiti tek početkom XIII. stoljeću, kada su brojno i materijalno ojačali da su, na sili, mogli uspostavljati vlast, a do tada Evropa je egzistirala na Avarizmu.
Bosna i Albanija su jedine dvije evropske zemlje, iz tog perioda, uspostavljene na Avarizmu, a i danas su većinski muslimanske zemlje. Nisu, kroz srednja stoljeća, srušene od katolika, a niti u XIX stoljeću od pravoslavaca, jer su kroz srednja stoljeća, kada je njihovim muslimanskim narodima bilo najgore, bile udružene u Islamski komonvelt, u kome je bila i Turska, u tzv. Osmansko carstvo, kroz koji su se uspjele održati.
Istočne Balkanske zemlje koje su bile u Islamskoj zajednici –Osmansko carstvo pretrpjele su rušenja islamske vlasti, na pravoslavnu vlast, tek u XIX. stoljeću, kada ove po prvi put postaju pravoslavne, jer se i populacija pravoslavnog naroda za svih onih XVIII. stoljeća, dok su vladali islamiti, uvećala da su na sili i uz pomoć, kako pravoslavne Rusije, tako i kršćanskih zemalja Evrope, mogli preuzimati vlast isprojektovanim rušenjem Islamskog komonvelta-Osmanskog carstva.
 Osnovu ove Teorije temeljim na časnom Kur'anu i ponajviše na dvije sure koje su i inače: Sure, bitno, povijesnog karaktera. Sura: XVIII. 83.-110. i sura: XXX. 2.-6. ali i onim surama koje su posvećene organizovanju muslimana kroz državnu zajednicu. Surom XVIII. koja je vezana za Iskendera-Alexandra Makedonskog kao povjesne ličnosti, utemeljene su sve Evropske države na monoteizmu počevši od IV. stoljeća p.n.e. a koje će, kao takve, egzistirati do XIII. stoljeća kada će ih katolici, za sljedećih 5 stoljeća porušiti, a koji su se u međuvremenu od IV. pa do XIII. stoljeća, dakle, za 800 godina dobro brojno uvećati, tako da su na brojnosti mogli realizovati fizički uspostavljanje kršćanske-katoličke vlasti uz progone, ubijanja i pokrštavanja svojih kmšija koji su bili jedino krivi što su bili monoteisti-muslimani i što su održavali vlast.
Od polovine VII. stoljeću sve države na Sjevernoj Zemljinoj polulopti, tamo gdje je od IV. stoljeća p.n.e. egzistiralo Alexandrovo carstvo biće organizovane na Islamu. To su zemlje čitave Evrope od Irske na Zapadu, do Grčke na Jugu, Krima na Istoku i Finske na Sjeveru, pa onda zemlje Bliskog Istoka, Saudijski poluotok, Levant, Srednjoazijske zemlje te dijelovima Indija i Kina, ostrvska Indonezija i Sjeverna Afrika.
Nikakvih ratova pa ni bitaka niti bitkica, a niti osvajanja u promjenama vladanja sa jednog monoteističkog oblika na drugi, od strane monoteista-muslimana, u ovim zemljama, nije bilo. Bila je to najprirodna nadgradnja vjere i na istoj organizovanje života. Ratovi su trajali samo u periodu kada su kršćani-katolici rušili islamsku vlast, jer su svoju vlast mogli uspostavljati jedino na sili.
Za osvajanjima država u kojima bi se temeljio Islam, kao državotvorna vjera, nije bilo potrebe, jer su sve države koje su egzistirale u Alexandrovom carstvu svoju državotvornost od IV.-VIII. stoljeća n.e. temeljile na monoteizmu i to na Arijanizmu, kao monoteistička predfaza Islama, tako da se Islam, kao viši stadij monoteizma, nadgradio na postojeći monoteizam-Arijanizam, a vlast i dalje ostaje uređena, ali modifikovana na dograđenom monoteizmu-Islamu.
Dakle, Islam se prihvatao isključivo kao nadgradnja postojećeg monoteizma-Arijanizma, jer je Islam samo jedan viši nivo monoteističkog vjerovanja tj. njegova kruna, a nikako na sili i maču kako ga karakterišu evropski povjesničari.
Islamska država koju je formirao Muhammed a.s. na Arapskom poluotoku bila je samo primjer kako se organizuje Islamska država i ona se nije širila, ali će Islam kao vladajuća religija zapljusnuti sve monoteističke države. U državi koju je formirao Muhammed a.s. na Islamu vladar se birao i zato Muhamed a.s. nije ostavio iza sebe nasljednika. Islam zabranjuje bilo kakva osvajanja, tako da o osvajačkim pohodima Arapa-muslimana nije moglo biti ni govora, ali da su odlazili u krajeve gdje je i do tada vladala Allahova vjera-monoteizam, te na tim osnovama uz svoje sugestije, vezane za šerijat, uspostavljali Allahovo uređenje, sigurno je povijesna činjenica. Vladanja u Islamu bila su različita: od izbornih ustavnih monarhija do ustavnih dinastija.
Primjer, koji kršćanski povijesničari navode za arapsko-muslimansko osvajanje imate za Španiju i Mediteranska ostrva i jug Italije. Kao, Španiju su osvojili Arapi početkom VIII. stoljeća, a Mediteranska ostrva i Jug Italije osvajali su opet Arapi-Saraceni, ali u nešto kasnijim periodima. To tako pišu evropski povjesničari, a od njih preuzimaju i ostali, a tako se nije dešavalo.
Sve nabrojane regije su od ranije iz Alexandrovog perioda, pa preko Arijanizma bile u monoteizmu, a Islam je samo nadgradnja predhodnog monoteizma koga su ispoljavali svi nabrojeni narodi i zato je Islam u svim ovim državama, pa i Španiji i Italiji i Mediteranskim ostrvima, imao svoju najprirodniju nadgradnju i na njemu se u ovim zemljama postepeno organizovala vlast i bez ikakvih osvajanja i prisila. Vlast u ovim zemljama imali su autohtoni narodi koji su bili u Islamu i nisu to bili niti Arapi, niti Saraceni, nego Španci, Maltežani, Italijani, Francuzi i ostali.
Kao način kojim se Islam inkorporirao u sve ove zemlje može poslužiti primjer Bizanta. Da je Bizant bio monoteistički je potvrda i 5 ajeta Sure XXX. Na Bizantu tj. u Konstantinopolju-Islambulu to je uradio Ejub r.a. Djelovao je do 674. godine kada je preselio. Da je značajan, kao islamolog, ostali su tragovi: U Konstantinopolju ima njegovo turbe, koje su u ta davna vremena zijaretili muslimani Bizanta i odavali počast Ejubu r.a. kao nositelju Islamske misli u ovom dijelu Evrope. U krugu turbeta je i njegova džamija (717.god.) u kojoj su novi sultani opasivali sablju, kao simbol pravednog vladanja, a to iz razloga počasti jer je on u Bizant prenio sistem vladanja državom zasnovan na Islamu, jer je bio jedan od Muhamed a.s. ashaba-nepokolebljivih i strpljivih slušalaca.
Na početku organizovanja islamske vlasti, u Evropi, po Avarskom modelu, u početku su najviše radili Obri, Tračani i Bugari, koji su od evropljana-kršćana dobili i narodni nazivAvari, ali to više zahvaljujući sistemu vlasti nego kao narod, jer tog Avarskog naroda u tom obimu kako nam prezentuju evropski povjesničari nije moglo biti. Nadgradnja Islama na Arijanizam, u Evropi, ima se najviše zahvaliti tome da je u Konstantinopolju, a koji je bio i do tada centar monoteističke vlasti, djelovao Ejub r.a. koji je teoretski razvio sistem dogradnje Islama sa Arijanizma na Islam i uspostave vlasti na Islamu. Ovaj model vlasti, prenosili su Obri u literaturi poznati kao Avari, a sistem na kome je uspostavljana islamska vlast u Evropi poznat je pod nazivom Avarizam i on će se brzo širiti evropskim prostranstvom, jer je imao svoju monoteističku arijansku podlogu. I tek kroz srednja stoljeća počevši od XIII. pa do XIX. ovaj sistem vlasti biće urušavan dok konačno Evropa nije postala kršćanska, osim dvije zemlje Balkana i Balkanskog dijela Turske.