Na suđenju Mirku Vrućiniću, optuženom za zločin počinjen na području Sanskog Mosta i Prijedora, svjedok Tužilaštva BiH kazao je da je tokom zatočeništva u sportskoj dvorani u Sanskom Mostu odvođen da prepoznaje ubijene ljude.

Drugog dana svjedočenja, Fikret Muhić ispričao je da je bio direktor preduzeća “Famos” i predsjednik općinskog sindikalnog vijeća u Sanskom Mostu, ali da mu je u maju 1992. godine bilo zabranjeno da radi.

Prema svjedoku, 11. juna 1992. godine srpska vojska je došla u kuću Irfana Džaferagića i odvela ga u fabriku “Krings”, nakon čega je prebačen u sportsku dvoranu.

“Negdje u drugoj polovini juna čuje se gužva u hodniku, dolaze zarobljenici iz Sanice, tukli su ih do iznemoglosti... Mi smo s poda čistili krv”, kazao je Muhić.

Iz sportske dvorane svjedok je, kako je kazao, odvođen u svoju ulicu, da prepoznaje ljude koji su bili ubijeni.

“Ja sam ih devetoro mrtvih gledao. To je da te Bog sačuva”, kazao je svjedok, dodavši da je među ubijenima bila i trudnica.

Na prepoznavanje mrtvih, kako je kazao, vodili su ga vojnici.

Odgovarajući na unakrsna pitanja Odbrane, svjedok Muhić je kazao da poznaje Mirka Vrućinića, dodavši da je bio član Kriznog štaba i načelnik Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) u “najtežim vremenima”.

U optužnici se navodi da je Vrućinić, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Sanskom Mostu, od aprila do decembra 1992. učestvovao u udruženom zločinačkom pothvatu koji je za cilj imao progon nesrpskog stanovništva.

Vrućiniću se na teret stavlja progon civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja, protivzakonita zatvaranja i prisilni nestanci.

Muhić je ispričao da je u sportskoj dvorani ostao 21 dan, nakon čega je pušten, ali je ponovo uhapšen 5. jula. Opet je odveden u “Krings”, odakle su zatvorenici potrpani u kamione “Agrokomerca” i odvezeni u Trnopolje.

“U Trnopolju smo izašli iz tih kamiona i poredani smo u vagone na željezničkoj stanici”, kazao je svjedok, naglasivši da je tu ubijen jedan bračni par.

Dodao je da iz Trnopolja odlaze u Doboj, a potom su hodali po armiranoj mreži preko rijeke Spreče, a naređeno im je da sve što imaju kod sebe bace u vodu.

Prisjetio se da jedna žena nije mogla da pređe s djetetom, te je vojnik bacio dijete u rijeku, a potom se i majka bacila za djetetom.

Dodao je da je nakon što je prešao rijeku, na travi vidio nagazne mine, te da su potom išli kroz tunel dok nisu stigli na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH).

Nastavak suđenja zakazan je za 1. juli.