Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||||
|
Kolumne
Meni je pitomosti dosta MA NAŠ JE BOŠNJO PITOM...
Kad god su došli svima su nama bila ozarena lica jer su to sve bili dragi, pitomi, Bošnje, mahom učenici oca dok im je predavao u Tehničkoj školi u Sarajevu prije nego što smo bili primorani otići iz Bosne. Nikad se nisam uplitao u razgovore starijih, i stoga nikad nisam pitao: ...„a koji su, to, Bošnje koji nisu pitomi?“..., no iz njihovih razgovora je bilo jasno da su često govorili o „Bošnji“ i o tome da je taj „Bošnjo pitom“. To je, u prenesenom govoru, značilo da su bosanski muslimani i u ta doba bili žrtve nasilja naroda drugih vjera - to mi je postalo jasno kasnije. Danas mi je jasno da sam i ja Bošnjo, pitom, iako malo drugačije vjere, reć'mo kas'ti. Ne sjećam se da sam ikad sreo Bošnju koji nije bio pitom ili pitoma. Nisam si u stanju predočiti Bošnju koji nije pitom. Roditelji su bili pitomi Bošnje katolici i zato ih je Cvijetin Mijatović prognao iz Bosne. Pitam se, i dan danas...: “zašto je Bošnjo pitom - i dan danas?“... Ono što mi u mladim godinama nije bilo jasno danas je potpuno bistro. Bošnjo je pitom jer je ta „njegova vjera“, pogotovo hanefijski mezheb sunneta, pitoma, njeno je učenje pitomo i Bošnjin način života je u skladu s tim pitom. Kad se to sagleda onda se spozna dubina ljudskosti i širina duše koje je Bošnjo dobio kroz islam. I, kad se to, onda, sve sagleda, spozna se ta dobrobit, taj bereket, ta povijesna stečevina sviju nas u Bosni koji smo ju baštinili zato jer je Bošnjo prihvatio islam i jer je islam našao dom u Bosni. Ta se je pitomost odrazila na meni, jer sam rođen i živio u Bosni gdje je islam kao vjera i način života bio vodilja, a mislim da se je odrazila i na drugim Bošnjacima drugih vjera, barem onih koji nisu ugrožavali pitomog Bošnju nego živjeli s njim u ljudskoj, civiliziranoj, kulturnoj zajednici Bosni. Bošnjo je i danas pitom i bit će i sutra pitom jer mu tu osnaženost daje vjera. Međutim, ima onih koji su tu pitomost uzeli kao slabost i zbog toga Bošnjo pati svake generacije ali isto tako Bošnjo neuništivo nastavlja i širi svoj rod jer je to u vjeri. Danas koristimo broj od jedanaest genocida kojima je Bošnjo bio podvrgnut. Mislim da ih je bilo više i mislim da je negdje među prvima bio genocid iz godine 1492., kad su srpski hajduci po prvi put u zapisima prešli Drinu i oteli rudnik srebra u Srebrenici. Bili su prebačeni natrag preko Drine kad je Bošnji dojadilo, pet godina kasnije. Ovaj sam podatak iskopao kad sam tražio materijala o Bosni za vrijeme „rata“, odnosno genocida 1992.-1995. godine i taj mi se je datum užegao u sjećanje jer su te iste godine kršćani, pod vodstvom Kristofora Kolumba, otpočeli genocid nad starosjediocima kroz to što su „pronašli“ Sjevernu, a kasnije i Južnu, Ameriku. Dođe ipak, koji put, da je potrebno tu pitomost staviti po strani. Pogotovo u vrijeme današnjeg institucionaliziranog divljaštva, kojeg promiču zapadne siledžije u opravdanju uništenja svojih i drugih naroda, ta pitomost postaje breme. Vrijeme je da se pogleda istini u oči - uzeli su nam sve naše zakonske zakone i nametnuli zakonsko bezakonje Zapada. Ne budimo više pitomi s time što ćemo nastaviti prihvaćati diktaturu onih koji su odavno otišli u moralnu, a danas odlaze u financijsku i svaku drugu propast i hoće i pitomog Bošnju sobom povući. Nasilje, bezakonje, genocid, uništenje infrastrukture cijele zemlje, uništenje sistema države koji je bio funkcionalan, i onda na sve to još i posipanje soli na rane hapšenjem vodećih osoba - od Predsjednika Izetbegovića, pa Ganića, Divjaka, Jurišića, Orića... Vrijeme je uhvatiti uzengije države u ruke i zalupit vrata u nos ne samo Srbiji, pa i Hrvatskoj, nego svim onim zemljama koje snose krivicu za su-učešće u genocidu. Točno i dobro se zna koje su to zemlje i koji su to pojedinci. Postoje načini kojim se to može izvesti. Potreban je jedan pomak - da Bošnjo jedno vrijeme pusti pitomost kraju i da se prihvati organiziranja sistema očuvanja države tako da i nove generacije pitomih Bošnji imaju doma u kojem će nastaviti baštiniti zajedničke stečevine Bosne koju je islam do danas spasio najmanje dva puta, ako se mene pita. Ovo nije poziv u nasilje ili sukob. Doduše, ako neki to tako žele izokrenuti, nadam se da ću barem imati mogućnost biti u prvom redu pa da odem sa osmijehom na usnama. Meni je pitomosti dosta.
|