Dr. Mustafa CERIĆ: Za kratko vrijeme Dodik je uspio da “homogenizira” srpsku pamet u osobi Tomislava Nikolića. Samo za jedan dan uspio je Dodik da probudi i pokrene Beograd da preuzme ulogu “homogeniziranja” Srba. Šta bi tek uspio da ostane u Beogradu više dana… više mjeseci… jednu godini… da ostane u Beogradu zauvijek… da se više nikad ne vrati u Banja Luku. Jer, Beograd traga za novim ocem nacije. I novim spskim vođom, koji je u stanju da “homogenizira” Srbe za nove agresivne poduhvate na Balkanu… (za nove genocide).

Nedavno je, tačnije, 25.06. 2015. god., Dodik održao predavanje u Beogradu na tribini Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva “Prosvjeta”. Ne, ne, nije greška. Tako se kaže na bosanskoj ijekavici “Prosvjeta”, dok bi se na srpskoj ekavici kazalo “Prosveta”. Dakle, srpska “prosvjeta”, a ne “prosveta”, kao i srpska “kultura” počinjala je na bosanskom jeziku. To je svima poznato i kod prosvjećenih i kulturnih ljudi priznato.

No, ovdje nije riječ o bosanskom jeziku. O tome nema potrebe više govoriti. Sve je jasno. I svima je dostupna prosvjeta i kultura na bosanskom jeziku onih koju su rođeni u Bosni i samim time im je bosanski maternji jezik. To su prirodne činjenice, koji nije moguće poreći. I to je nešto s’čime se svi Bosanci mogu ponositi, jer bosanski jezik je najbolji i najuvjerljiviji znak njihovog porijekla. Jezikom se nosi i prenosi kultura. A Bosna je oduvijek bila mjesto kulture i civilizacije. Oduvijek je bila izdašna u širenju svog kulturnog duha i svoje civilizacijske duše. Bosna nije nikad bila sebična. Niti je bila povučena u sebe. Bosna je oduvijek bila otvorena prema svima. Posebno prema svojim susjedima pa i onda kada su susjedi zloupotrebljavali njenu dobrotu.

Dakle, ovdje nije riječ o tome, već o Dodikovom nastupu ili istupu u Beogradu. Bolje reći, o Dodikovom cviljenju nad sudbinom srpskog naroda, koji je ugrožen i zato ga treba homogenizirati. A ko bi ga drugi homogenizirao ako ne Dodik.

Dakako, Dodik je počeo svoju priču o slavnoj istoriji srpskog naroda, koji je uvijek “uradio što je bilo neophodno da bi obezbijedio preduslove za svoj identitet, u uslovima kada je borba za identitet osnovni problem današnjeg vremena”. U tu slavnu srpsku povijest Dodik je ubrojao i svoj osjećaj da je on, kako kaže, “predsjednik države koja ima iza sebe više nego možda mnoge suverene države.”

No, kratka mu bijaše ta priča o slavnoj srpskoj istoriji, jer se moraše brzo prebaciti na sadašnju neslavnu srpsku istoriju nad kojom je Dodik zacvilio baš tamo gdje treba, u Beogredu, odakle su sve srpske slavne i neslavne istorije (u novije vrijeme) počinjale i završavale. Dodika ne iznenađuje to što su se svi urotili protiv Srba od Slovenije, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije pa do Kosova i Bosne i Hercegovine, već ga brinu “mnoge srpske zablude”.

Ne, ne, nikako! Dodik nije mislio na srpske zablude, na koje mi ili vi mislite, poput srpske zablude o velikoj Srbioji… poput srpske zablude da se agresijom mogu ostvariti veliki srpski ciljevi… poput srpske zablude da se uništi jedan narod genocidom… poput srpske zablude da se negacijom genocida izbjegne odgovornost za zločin protiv čovječnosti… poput srpske zablude da se negacijom prava drugima, posebno Bošnjacima, slavi srpstvo…

Naprotiv, Dodik misli da su sadašnje srpske zablude: zablude odustajanja od utvrđenih srpskih zabluda, koje su bile neostvarljive upravo zato što su zablude, od kojih je zabluda homogeniziranja Srba najvažnija. I to baš u Beogradu. I to baš iz Beograda. I to baš od strane vojvode Tomislava Nikolića, koji je izdao nalog Mladenu Ivaniću šta treba da radi Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Nije li to pravi podvig!? Za kratko vrijeme Dodik je uspio da “homogenizira” srpsku pamet u osobi Tomislava Nikolića. Samo za jedan dan uspio je Dodik da probudi i pokrene Beograd da preuzme ulogu “homogeniziranja” Srba. Šta bi tek uspio da ostane u Beogradu više dana… više mjeseci… jednu godini… da ostane u Beogradu zauvijek… da se više nikad ne vrati u Banja Luku. Jer, Beograd traga za novim ocem nacije. I novim spskim vođom, koji je u stanju da “homogenizira” Srbe za nove agresivne poduhvate na Balkanu… (za nove genocide).



Da li je Dodik položio ispit u Beogradu za prvog u Srba, koji može dobiti mandat za “homogenizaciju” Srba, saznat ćemu uskoro. Ali, ono što već sada znamo jeste da je Dodik ozbiljan kandidat za poziciju velikog srpskog vođe poput Miloševića.

Što se nas Bošnjaka tiče, Dodik je bolji od Miloševića. Zašto? Zato što je Dodik “što na umu to na drumu”. Milošević nije bio takav i zato je mogao homogenizirati Srbe za ratne pohode širom bivše Jugoslavije. Dodikova priča, međutim, plaši Srbe. I zato nisam siguran da je Dodik pravi izbor za srpsku stvar… za novu srpsku homogenizaciju… ali ne želim se miješati u srpsku politiku.

Želim samo da kažem da je Dodikova priča o Bosni i Bošnjacima vrlo inspirativna za jačanje nacionalne i državne svijesti kod Bošnjaka. Stoga, svaki Dodikov nastup ili istup o Bosni i Bošnjacima, kao i o srpskoj homogenizaciji, poučan je za Bošnjake, jer otvara oči i liječi ih od naivnosti.

Uostalom, nijedna nacija nije se difinirala iz same sebe, već je svaka nacija definirana u odnosu na svog protivnika, odnosno negatora.
Dodik upravo ima taj zadatak da osnaži nacionalnu i državnu svijest kod Bošnjaka.

Sad zasad je vrlo uspješan...

Želimo da tako i nastavi…

Da homogenizira Bošnjake…

Ejvala…