Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


PORUKA IZ POTOČARA: Jučer u Potočarima Bošnjaci su bili spoj neba i zemlje
BIJELI CVIJET NEVINOSTI SA ZELENILOM NADE PRENIO PORUKU NAŠE BORBE PROTIV ZLA GENOCIDA
Procitaj komentar

Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 13. July 2015. 00:07:29
Dr. Mustafa CERIĆ: Jučer smo bili zajedno u zemlji... bosanskoj... kosti su nam u zemlju spuštali rođaci i prijatelji... i ostavljali... i postavljali... jednu po jednu... malu... i veliku kost... sadili su kao što se sjeme sadi... pažljivo... da se sjeme ne ošteti... da sjeme nikne... da poraste... da plod ponese... da plod donese rod za hranu duše i tijela... vidio sam jučer u Potočarima moju kost... mala je... ali je moja... kost... moja kost... osjetio sam je duboko u mojoj duši... osjetio sam kako mi moju kost odvajaju od moje duše... osjetio sam bol... stisnuo sam zube... gledao pravo... suzu nisam pustio... nisam dozvolio da dušman primjeti da mi je teško... a bilo mi je teško... da teže ne može biti... ali opet to je moja kost... mala ili velika... ali znam da je moja... znam da je to moje sjeme... znam da ga sade u mojoj zemlji... znam da je to moje sjeme plodonosno... znam da moje sjeme neće izdati rod...
Dragi moj narode,
Jučer smo bili zajedno... u Potočarima... bili smo na Sudnjem danu... bili smo na kantari... kod bijelih nišana... između bijelih nišana... kod zelenih mezara... između zelenih mezara... sa dragim rođacima... među dragim rođacima... sa prijateljima... među prijatelja... sa bijelim cvjetovima... sa zelenim tačkama... sa jedanaest latica... jedanaestog jula... u jedanaest sati...

Jučer nismo bili kod dušmana... nismo bili među dušmanima... dušmane nismo vidjeli... dušmane nismo gledali... nismo se bojali... dušmana... nisu nam bili iza leđa... dušmani... nisu nam bili iznad glave... dušmani... sami smo... slobodni smo... bili jučer... i danas... slobodniji više nego ikada... ponosniji više nego ikada... sretniji više nego ikada što ih nema kod nas... među nama... dušmana... što ih se ne bojimo... dušmana... što ne vidimo... dušmane... što ne gledamo... dušmane... što nam nisu iza leđa... dušmani... što nam nisu iznad glave... dušmani...

Jučer smo bili na zemlji... bosanskoj... oni su nas vidjeli... dušmani... gledali su nas... dušmani... dok stajasmo... slobodno... uspravno... ponosno... na zemlji našoj... prkosnoj od sna... ponosnoj od slobode... čestitoj od obraza... sretnoj od dara Božjeg... oh, kako lijepo miriše... ta naša zemlja... bosanska... oh, kako je mehka... oh, kako je tvrda... oh, kako je slatka... oh, kako je gorka... oh kako je ljuta... oh, kako je duboka... oh, kako je plitka... oh, kako je kamenita... oh, kako je šumovita... oh kako je vodenita... oh kako je svoja... ta naša zemlja... Bosna... oh, kako je ima... oh, kako je nema... nigdje... kao ovdje... u nama... s nama... iznad nas... i ispod nas... nigdje nema Bosne... koja tako miriše... koja tako diše... koja tako udiše... koja tako uzdiše... koja se smije i kad plače... koja taka plače i kad se smije... koja tako hoda i kad stoji... koja tako stoji i kad hoda... koja je tako slobodna i kad je zatočena... koja je tako zatočena i kad je slobodna... koja je tako uspravna i kad sjedi... koja je tako skrušena i kad je uspravna... koja je tako ustrajna i kad je umorna... koja je tako umorna i kad je uporna... a po najviše takva je Bosna kad dušman pomisli da je nema... da je neće biti... oh, tad je Bosna najjača... tad je ona najviše svoja... tad se ona nikome ne predaje... nikome se ne daje... Bosna tad ostaje samo svoja... i ničija više...



Jučer smo bili zajedno u zemlji... bosanskoj... kosti su nam u zemlju spuštali rođaci i prijatelji... i ostavljali... i postavljali... jednu po jednu... malu... i veliku kost... sadili su kao što se sjeme sadi... pažljivo... da se sjeme ne ošteti... da sjeme nikne... da poraste... da plod ponese... da plod donese rod za hranu duše i tijela... vidio sam jučer u Potočarima moju kost... mala je... ali je moja... kost... moja kost... osjetio sam je duboko u mojoj duši... osjetio sam kako mi moju kost odvajaju od moje duše... osjetio sam bol... stisnuo sam zube... gledao pravo... suzu nisam pustio... nisam dozvolio da dušman primjeti da mi je teško... a bilo mi je teško... da teže ne može biti... ali opet to je moja kost... mala ili velika... ali znam da je moja... znam da je to moje sjeme... znam da ga sade u mojoj zemlji... znam da je to moje sjeme plodonosno... znam da moje sjeme neće izdati rod... znam da ono što je na zemlji ovisi o onome što je u zemlji... odnekud mi ova misao odjedanput promjeni raspoloženje... osjetih ponos što od moje male kosti u zemlji ovisi kakva će Bosna biti na zemlji... htjedoh vrisnuti... htjedoh kriknuti... htjedoh dušmanu u lice pogledati... od nekog prkosa... od nekog ponosa... od nekog bijesa... htjedoh dušmanu kazati... ovo je moje sjeme u zemlji i na zemlji... ovo je moja zemlja Bosna... ovo je moja kost, koju si htio zatrti... ovo je moja duša, koju si htio ubiti... ovo je moj glas, kojeg si htio ušutiti... ovo je moj nur, kojeg si htio ugasiti... ali nisi mogao... i nećeš moći... nikada... jer moje sjeme je oduvijek i zauvijek ovdje u ovoj mojoj Bosni... ovdje u ovoj mojoj kosti... ovdje u ovoj mojoj bošnjačkoj duši... koju ti nikad nećeš razumijeti... i bolje je... ostani tamo gdje jesi...u svom mraku... i svom brlogu... ja sam slobodan... i sretan sama u mojoj vjeri i na mojoj zemlji...

Jučer smo bili u Potočarami, gdje se nebo spušta na zemlju... odakle se čovjek sa zemlje penje na nebo... da, jučer smo bila na nebu... otvorila su nam se vrata svih nebesa... od prvog do sedmog neba... pa sve do sidretu-l-munteha... vidjeli smo jučer perdu, iza koje je drugi svijeti... vidjeli smo šehide... bosanske... srebreničke... ima ih na svakom od sedam nebesa... vidjeli smo ih na prvom nebu, gdje stoje i gledaju u nas... vidjeli smo ih na drugom nebu, gdje sjede i čitaju knjige... vidjeli smo ih na trećem nebu, gdje su kao braća zajedno... vidjeli smo ih na četvrtom nebu, gdje nam hoće nešto da kažu... vidjeli smo ih na petom nebu, gdje su veseli i nasmijani... vidjeli smo ih na šestom nebu, gdje od nura sijaju... vidjeli smo ih na sedmom nebu, gdje su se smjestili u džennetu... i oni su nas vidjeli u Potočarima... vidjeli su nas kako ih tražimo... kako tražimo njihove ovozemaljske kosti... htjeli smo ih pitati, gdje su vam kosti... šta su vam učinili dušmani... jesu li vas mučili... je li vas bolilo... šta vam se desilo od našeg rastanak... no, šehidi su nisu govorili... samo su u nas gledali... sa osmjehom... sa nurom na njihovom licu... njihove nebeske kosti nisu iste kao njihove zemaljske kosti... njihovo nebesko tijelo nije isti kao njihovo zemaljsko tijelo... njihova duša je ista, ali njihov duh nije isti... šehidi su iznova stvoreni... šehidi bosanski... šehidi srebrenički su u Allahovoj milosti... njima ne trebaju zemaljske kosti... niti im traba zemaljsko tijelo... oni imaju sve što njihovi ubice nikad neće imati... oni imaju život, kojeg im dušmani nisu mogli ubiti... oni imaju nas ovdje na zemlji... a mi imamo njih... oni su naši a mi smo njihovI... to je najviša radost koja nas spaja od zemlje do neba i od neba do zemlje... šehidi naši, oh, kako ste nam dragi... oh, kako ste lijepi... oh, kako ste najsmijani... oh, kako ste voljeni... oh, kako ste nurli... oh kako ste smireni... oh, ste ponosni... oh, kako ste sretni... oh, kako ste blagi... oh, kako vas želimo gledati... oh, šehidi naši, kako nam je drago što smo vas vidjeli... što smo sigurni da vas ništa ne boli... da niste žalosni... da niste tužni... makar nas bolilo... makar mi žalosni bili... makar smo mi tužni što vas nema ovdje na zemlji s nama... ovdje u Bosni... ovdje u Srebrenici... ali opet vi ste s nama u našim dovama... dok jednog dana i mi ne budemo s vama u vašim šefatima... kad Bog tako bude htio... Amin!

Dragi narode moj, bilo smo jučer zajedno a opet sami... svako u svojim mislima... svako u svojim sjećanjima na dan, koji nije bio dan... na noć koja, nije bila noć... na život, koji nije bio život... na ljude, koji nisu bili ljudi... na pomoć, koja nije bila pomoć... na riječ, koja nije bila riječ... svako je bio jučer u svojim sjećanjima na svoj bol i na svoju muku... svako ima svoj razlog za tugu, ali svako od nas može imati i razlog da bude ponosan i sretan što smo narod, koji je svjestan samoga sebe... koji se diže is pepela nakog genociada... jučer u Potočarima bili smo jedna duša i jedno tijelo... nikad nisam osjetio tako snažno taj duh bosanski u svima nama kao jučer u Potočarima... tu dušu bošnjačku u svakom od nas... to srce ljudsko u svima nama... tu sudbinu zajedničku u narodu našem, kojeg je jučer gledao cijeli svijet... o kojem je jučer pričao cijeli kosmos... na zemlji i na nebu... čuo se naš glas iz Potočara... jučer smo bili narod o kojem je bijeli cvijet nevinosti sa zelenilom nade u mir i pomirenje kroz jedanaest latica prenio poruku naše borbe protiv zla genocida uvijek i na svakom mjestu u cijelome svijetu... to je poruka... to je priča naroda našeg koji voli svoju pa tako i slobodu svih ljudi i naroda dobre volje...

Jučer u Potočarima Bošnjaci su bili spoj neba i zemlje... bili su spoj dobrog i lijepog... bili su spoj istine i pravde... bili su spoj mira i pomirenja... bili su spoj nade i sreće za sve ljude dobre volje...

I tako će zauvijek biti, ako Bog da... Amin!

VRH



Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Ostali prilozi istog autora:
» MOJ SEDAMDESET DRUGI ROĐENDAN
05. February 2024 14:32
» APEL SAVJESTI
29. January 2024 20:45
» GAZA - HRONIKA DANA 100
14. January 2024 15:40
» OSTAVITE SREBRENICU NA MIRU
26. November 2023 16:06
» GLAS ZA BOSANSKU NEUTRALNOST
25. November 2023 12:44
» NEKA SVE VAŠE SVAĐE PRESTANU
20. November 2023 01:34
» NIČIJA NIJE DO ZORE GORJELA
12. November 2023 14:44
» WĀ ISLĀMĀ
24. October 2023 14:37
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif