DR. CERIĆ: Vi se, Maleševiću, pozivate na zakon kojeg su hajduci napravili da bi zaštitili svoju hajdučku pljačku. Pljačku stoljeća na Balkanu i Europi. Naravno, strah je hajduka od domaćina koji se vraća po svoju opljačkanu imovinu. Zato vi, Maleševiću, hajduci stari, osporavate Bošnjaku, domaćinu pravom, da svoj jezik zove bosanskim, jer na bosanskom jeziku se najbolje čuva i izgovara istina o vašoj hajdučkoj pljački. O vašem genocidu.

Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema emeritus i predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa u povodu mrženje prema Bosni, Bošnjacima i negiranja bosanskog jezika uputio je pismo Danu Maleševiću, ministru prosvjete u manjem bh. entitetu koji je u javnosti s pravom nazvan Genocidna tvorevina. Tako se ponaša i veliko-srpski politički estabilišment koji su od srpsko-crnogorskih ratnih zločinaca Karadžića & comp. nakon četvorogodišnje genocidne agresije naslijedili vlast u tom dijelu države Bosne i Hercegovine. Bošnjaci.Net pismo dana dr. Cerića prenosi u cjelosti:

Nepoštovani Dane Maleševiću,
Obraćam vam se sa izrazima mojeg nepoštovanja na bosanskom jeziku na isti način kao što ste se vi meni obratili na srpskom jeziku sa vašim izrazima nepoštovanja prema meni, prema imenu, slovu i duhu mog jezika, moje nacije i moje kulture.

Ne mogu vam reći ni da ste gospodin. Jer prava gospoda se ne ponaša tako. Ne vrijeđa osjećanja ljudi. Gospoda ne krši ljudska prava. Gospoda se ponaša civilizirano. A vi, Maleševiću, ponašate se kao čoban. Izvinjavam se ako sam povrijedio bosanskog čobana. U našoj Bosni čobani imaju svoj edeb, lijepo i uljudno ponašanje.

Ne mogu vas osloviti ni kao ministar, jer ministar znači čovjek koji služi svim građanima jedne zemlje. A vi ne služite svim građanima u našoj zemlji. Vi služiti samo Srbima. Štaviše, vi ne samo da ne služite nesrbima, već vi nesrbe omalovažavate na grub i uvredljiv način. Vi Bošnjacima nanosite bol na duši. Ubijate Bošnjacima slobodu i pljujete na njihovu ljudsku i nacionalnu čast.

Zbog toga, vi niste minisar prosvjete i kulture. Vi ste ministar pomračenja i gluposti.

Pojam prosvjeta na mom bosanskom jeziku znači širenje svjetla u mraku. Odnosno, prosvjeta ima zadatak da zamračeni ljudski um prosvujetli znanjem i kulturom. A kultura na bosanskom znači lijep odgoj, koji čovjeka upućuje da ima obzira prema osjećanjima, potrebama i pravima drugog i drugačijeg. Vi, Maleševiću, nemate ni jedno ni drugu. Vi nemate ni svjetlo u duši ni lijep odgoj u srcu. Otuda, dakle, vi nemate obzira prema osjećanjima, potrebama i pravima mog naroda.

U vašoj duši je mrak u kojem raste mržnja. U vašem srcu je grubost u kojoj raste bezosjećajnost. Vi se ponašate kao hajduk iza grma, koji čuva svoju pljačku. Hajduk koji zna samo krasti. Koji ne zna ni ko je ni šta je sve dok ne zanijeka moje ime. To vam je u krvi: da se poigravate s nama. Da nam krv sisate. Da nam dušu umarate. Vi ništa druge ne znate već da od hajdučije živite. To su vas naučili vaši djedovi i očevi. Naučili su vas vaši bolesni umovi koji u našoj nesreći vide svoju sreću.

Vi se, Maleševiću, pozivate na zakon kojeg su hajduci napravili da bi zaštitili svoju hajdučku pljačku. Pljačku stoljeća na Balkanu i Europi. Naravno, strah je hajduka od domaćina koji se vraća po svoju opljačkanu imovinu. Zato vi, Maleševiću, hajduci stari, osporavate Bošnjaku, domaćinu pravom, da svoj jezik zove bosanskim, jer na bosanskom jeziku se najbolje čuva i izgovara istina o vašoj hajdučkoj pljački. O vašem genocidu.

Nemojte mi samo reći, da ne znate da je bosanski jezik stariji od svega što vi Srbi imate. Evo, ja ću vas podsjetiti na to, Maleševiću, da ne možete reći da niste znali. Ima još mnogo toga što vi znate o meni, o mom jeziku, o mojoj naciji, o mojoj državi, o mom pravu - bosanskom, ali se pravite da ne znate. Vi hoćete da zavodite svoju srpsku pravdu u Bosni, ali niste toga dorasli. Bosna je isuviše nježna za vašu grubost. Vi hoćete da porobite Bošnjake, ali Bošnjaci su isuviše gospoda za vaš primitivizam. Bosna ima svoju dušu, koju vi ne razumijete. Hoćete da je ubijete. Ali bosansku dušu nije nikad niku mogao ubiti pa nećete ni vi. Jer bosanska duša govori bosanskim jezikom.

Zapamti, Maleševiću, Bošnjaci imaju svoj ponos, kojeg vi hoćete da zgazite. Ali vi to ne umijete. Jer ponos Bošnjaka je iznad vaše pameti. Ponos i prkos kojeg vi nikad nećete dokučiti. Ma koliko se protezali i iztezali u vašoj hajdučkoj pameti.

Danas više nego ikada, Bošnjaci imaju oči i vide hajduke iza grma. I znaju da su hajduci u strahu od njih. Od domaćina koji sigurno dolaze po svoju imovinu u Banja Luku.

Nadam se, Maleševiću, da će vas ovo moje pismo zateći dok čučite u strahu tamo negdje iza grma od moje riječi na bosanskom jeziku, za koju vi znate da je istina i pravda.

Kao što vidite ništa ne tražim. Ne molim vas ni za kakvo moje prava, koji ste mi oteli i držite ga iza nekog hajdučkog grma. Jer, ja ne vjerujem u vašu srpsku pravdu. Već se molim Bogu: - Sačuvaj me, Bože, srpske pravde, spske naopake logike i srpske samoubilačke politike.

Sa osjećajem mog bosanskog ponosa i zahvalnosti vama što ste mi pružili priliku da vam pišem, primite izraze mojeg nepoštovanja istom mjerom kojom ste vi iskazali nepoštovanje prema meni, mom narodu u manjem bosanskom entitetu.

Pa ipak, u mom nepoštovanju prema vama ima jedna bitna razlika između mene i vas. Ja se ne hvalim što vas ne poštujem kao vi. Nisam ponosan što vam moram vratiti istom mjerom. Ali sam ipak odlučio da vam kažem da nisam više dobar. Nisam više fin. Nisam ni grub kao vi, ali nisam ni nježan prema vama kao dosada. Odlučio sam da budem svoj. Odlučio sam da kad mislim i govorima o sebi, mojoj naciji i kulturu da to radim kao da vas nema. Dosada nisam znao misliti o sebi prije nego što mislim o vama. Nekako su mi vaša osjećanja i prava bila uvijek ispred mojih osjećanja i prava. Odlučio sam da to mijenjam. Odsada kad mislim o sebi, svojim osjećanjima i pravima, radim to kao da vas nema. Ali, kad vas slušam da govorite o vašim osjećanjima i pravima, odlučio sam da se previše ne unosim u tu vašu priču, već da pamtim svoju priču. Da je ne zaboravim.

Eto, to je rezultat kojeg ste vi, Maleševiću, kod mene polučili nakon što ste grubo i primitivno objavili, odnosno pohvali se, da ne poštujete moje pravo na ime mog bosanskog jezika.

Hvala vam na tome.

Ja se osjećam ponosnim i sretnim što vam mogu pisati makar vi moje pismo i ne pročitali.

Ne, ne... ja ipak misli da ćete vi moje pismo pročitati!
Kao što inače sve čitate što vas pogađa u sridu!

Pozdrav iz Bosne na bosanskom jeziku:

Selam!
Mir neka je s vama!
I s nama!