Bošnjaci su nasljednici onoga što je Bosna kao zemlja, kao država i kao povijesni subjekt bila i jeste.

Emir RAMIĆ: Renominacijom nacionalnog imena, Bošnjaci su iz anonimnosti iskoračili na povijesnu scenu i prvi put se legitimirali kao ravnopravni subjekt u evropskoj zajednici naroda u uslovima kada su svi državni režimi i sve nacionalne ideologije susjednih naroda osporavali i negirali poseban bošnjački nacionalni identitet. Vraćanje nacionalnog imena je ogroman povijesni dobitak za bošnjački narod. Na identitetsko-kulturološkoj ravni realizirana postignuća koja su bošnjački narod kolektivno definirala, a koja prethodnih decenija nisu bila izvodljiva.

U prošlosti svi koji su živjeli u BiH bili su Bošnjani. Razlučivanje je rezultat nacionalnih opredjeljenja u drugoj polovini XIX vijeka, kada su se bosanskohercegovački pravoslavci iskazali kao Srbi, a katolici kao Hrvati. Muslimani su ostali Bošnjaci, držeći se svog nacionalnog imena jer se nisu nacionalno opredjeljivali ni kao Srbi ni kao Hrvati. Poslije je došao period potpunog nacionalnog negiranja s nadom da će se Bošnjaci ipak opredijeliti. Pošto se to nije dogodilo, krajem 60-tih godina uveden je termin Musliman sa velikim M, kao nacionalna kategorija, što je prvi put primijenjeno u popisu stanovništva 1971. godine. Da je tada neko predlagao termin Bošnjak smatralo bi se da zastupa tzv. kalajevštinu i bio bi politički deklasiran. Danas, u slobodi, nema više razloga za bilo kakvu političku mimikriju. Bošnjaci kao nacija nisu bili priznati od 1906. godine, kada je Austrija zabranila bošnjačko ime, ukinula časopis „Bošnjak“ i zabranila upotrebu termina bosanski jezik. Od tada do 1993. bošnjačko ime bilo je ilegalno. U komunističko vrijeme rasprava o nacionalnom identitetu muslimana vodeći ljudi srpskog naroda, uvjetovali su priznanje bošnjačkog postojanja odricanjem od bošnjačkog identiteta. Nacionalna svijest Bošnjaka oblikovana je stoljećima i tokom svoje historije ona se potvrđivala njihovim priznavanjem i oslovljavanjem imenom Bošnjak.

U vrijeme agresije i genocida na BiH, u opkoljenom Sarajevu 27. septembra 1993. održan je Bošnjački sabor, koji će ostati u historiji zabilježen po tome što je vratio na javnu scenu staro ime Bošnjak. Vraćanjem starog, povijesnog imena Bošnjak, Bošnjaci se čvrsto vežu za BiH i njenu državnopravnu tradiciju, za bosanski jezik i sveukupnu bošnjački duhovnu tradiciju. Bošnjaci vide BiH kao slobodnu i demokratsku zajednicu, koja će čuvati i produbljivati stoljetne zasade tolerancije i međusobnog poštovanja svih ljudi i svih tradicija što u njoj žive. BiH je jedina domovina Bošnjaka. Nikakva trenutačna rješenja ne može izbrisati hiljadugodišnju historijsku vertikalu sraslosti Bošnjaka sa BiH, ni bošnjačku vjeru u prolaznost svake agresije i genocida. Bošnjaci, su oduvijek bili miroljubiv narod, koji je svoju sudbinu i život vezao za povijesni prostor na kojem stoljećima postoji.

Ali termin Bošnjak nije izmišljen na tom Saboru. Bošnjak kao termin je poznat svakom ko imalo poznaje bosanskohercegovačku historiju i narodnu tradiciju. Deklaracijom kao izjavom o bošnjaštvu Sabor je želio da okonča višegodišnje razgovore o nužnosti vraćanja nacionalnog i historijskog imena, Bošnjak. Termin Musliman donosio je velike nesporazume i lišavao njegove nosioce prirodnoga prava i pojma o zemlji, jeziku i narodu. Termin Musliman u nacionalnom smislu, potkrijepljen velikim M i malim m, postao je potpuno deplasiran u mnogim jezicima koje ove termine pišu istim slovom. Nacionalno ime Bošnjak je historijski, etnički i kulturni termin koji simbolizije jedinstvo bošnjačke historije, kulture, tradicije, jezika i vjere unutar jedinstvenog multidimenzionalnog bošnjačkog bića, na osnovu kojih se to bošnjačko biće razlikuje od drugih bosanskohercegovačkih nacionalnih konstanti. Bošnjaci su dostigli svoj cilj, dobili su svoje nacionalno ime koje im historiski pripada, čime je zaokružen bošnjački nacionalni identitet.

Renominacijom nacionalnog imena, Bošnjaci su iz anonimnosti iskoračili na povijesnu scenu i prvi put se legitimirali kao ravnopravni subjekt u evropskoj zajednici naroda u uslovima kada su svi državni režimi i sve nacionalne ideologije susjednih naroda osporavali i negirali poseban bošnjački nacionalni identitet. Vraćanje nacionalnog imena je ogroman povijesni dobitak za bošnjački narod. Na identitetsko-kulturološkoj ravni realizirana postignuća koja su bošnjački narod kolektivno definirala, a koja prethodnih decenija nisu bila izvodljiva. Bošnjaci su nasljednici onoga što je Bosna kao zemlja, kao država i kao povijesni subjekt bila i jeste. To bošnjačko svojstvo nikoga ne isključuje iz sudjelovanja u tom naslijeđu, ali neće da bude žrtva parcijalnih odluka dijelova prvobitnog bošnjačkog naroda da se identificira i veže za narodnosnu ideju, interese i državno pravo nekih drugih država i naroda.