ZAŠTO VLASTI BIH OSAM GODINA DRŽE ABU HAMZU U LOGORU IMIGRACIONI CENTAR U ISTOČNOM SARAJEVU? SRAMOTA ZA DRŽAVU BIH: U slučaju Abu Hamze ne postoji niti jedna optužnica za bilo koje krivično djelo, pa se s razlogom postavlja pitane, zbog čega je Abu Hamzi označen kao prijetnja po nacionalnu sigurnost?

Armin ČUSTO: Abu Hamza se nalazi u klasičnom ropskom statusu, bez prava na slobodu i sigurnost, zbog samovolje organa vlasti Bosne i Hercegovine, koji krše sve moguće propise iz oblasti ljudskih prava , ali i odluke Evropskog suda za ljudskog prava. Država ne može postojati ako ne štiti ljudska prava, jer su ljudska prava iznad svega, a pravo na život, pravo na slobodno kretanje, pravo na brak i zasnivanje porodice, pravo na nedržanje u ropstvu ili potčinjenosti su res iudicata (konačna stvar) čije se uživanje ne smije ograničiti. Ista država Bosna i Hercegovina advokatima Abu Hamze ne da pristup obavještajnim podacima, gdje skriva potrebne informacije o Abu Hamzi.

Inicijativa grupe intelektualaca usmjerena na puštanje Abu Hamze – Imada Al Husina, koji je osam godina zatočen u Imigracionom centru u Istočnom Sarajevu, za svakog čovjeka u Bosni i Hercegovina treba da predstavlja dovoljan signal da se svi uključimo, da svako u okviru svojih kopetencija doprinese navedenoj inicijativi, koja je ocjenjena kao prvorazredni društveni interes.

Imad Al Husin-Abu Hamza, koji je odlukom vlasti Bosne i Hercegovine pritvoren u Imigracioni centar, jer ga država Bosna i Hercegovina smatra prijetnjom po nacionalnu sigurnosti, otvara mnogo pitanja, prije svega sa aspekta zaštite ljudskih prava ali i same definicije određenih pojmova, ali i analize međunarodnih i bosanskohercegovačkih propisa u vezi položaja osoba koje su okarakterisane kao prijetnja po nacionalnu sigurnost. Činjenica da je Abu Hamza označen kao prijetnja po nacionalnu sigurnost Bosne i Hercegovine, u prvom redu zahtjeva određenje pojma nacionalne sigurnosti. Nacionalna sigurnost u općem smislu predstavlja fizički opstanak države kroz zaštitu teritorijalnog integriteta i suvereniteta, političku samostalnost sa svim državnim atributima na zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda i drugih vrijednosti građana, te ostalih vrijednosti društva pred vanjskim i unutarnjim ugrožavanjem.

Dakle, u ovom slučaju posmatrano prema navednoj definiciji Abu Hamza je morao uraditi određeno djelo koje nije u skladu sa Ustavnim i zakonskim propsima Bosne i Hercegovine, prije svega najteža krivična djela iz oblasti zločina protiv čovječnosti djela terorizma i sl., da bi isti bio označen kao prijetnja po nacionalnu sigurnost. Međutim u slučaju Abu Hamze ne postoji niti jedna optužnica za bilo koje krivično djelo, pa se s razlogom postavlja pitane, zbog čega je Abu Hamzi označen kao prijetnja po nacionalnu sigurnost? Da li u ovom slučaju Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine, sigurnosne agencije u Bosni i Hercegovini po diskrecionoj ocjeni bez postojanja valjanih dokaza imaju pravo nekoga proglasiti prijetnjom po nacionalnu sigurnost, da pri tome ne postoji nikakva optužnica, ili drugi akt na osnovu kojeg se Abu Hamzi nešto stavlja na teret? Na osnovu odluke vlasti u Bosni i Hercegovini, Abu Hamzi je oduzeto bh. državljanstvo zbog navodne „prijetnje po nacionalnu sigurnost BiH“, pri čemu je isti smješten u Imigracioni centar u Istočnom Sarajevu, gdje je nakon toga trebao biti deportovan u Siriju.

Prema Zakonu o strancima Bosne i Hercegovine, član 108, normirano je: „Vijeće ministara može izuzetno, na obrazloženi prijedlog Ministarstva, Službe, druge organizacione jedinice Ministarstva ili policije, rješavajući u pojedinačnom slučaju, donijeti odluku o protjerivanju stranca iz BiH s trajnom zabranom ulaska u BiH, ako ocijeni da je protjerivanje nužno u interesu javnog poretka ili se zasniva na razlozima sigurnosti BiH, u skladu s članom 1. stav 2. Protokola broj 7 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda izmijenjenog Protokolom broj 11“. Postavlja se u ovom slučaju pitanje, da li u su vlasti Bosne i Hercegovine prije toga imali opravdani razloga da izreknu mjeru protjerivanja Abu Hamze, da li je isti učinio određeno krivično djelo? Navedno pitanje je postavio i advokatski tim Abu Hamze, ali nikada nisu dobili odgovor, niti mogućnost advokatskog tima Abu Hamze da pristupa dokumentima, na osnovu kojih bi se moglo konačno utvrditi šta je isti uradio pa je prjetnja po nacionalnu sigurnost Bosne i Hercegovine. Abu Hamza je već osam godina u Imigracionom centru u Istočnom Sarajevu. Taj podatak upućuje nas na član 119. Zakona o stranciima BiH. U navednom članu je jasno propisano: „Strancu se rješenjem određuje nadzor smještaj imigracioni centar na period najduže do 90 dana. Po proteku roka prema ovom Zakonu, strancu kojem je određen nadzor može se produžiti nadzor svaki put najviše do 90 dana, tako da ukupno trajanje nadzora u imigracionom centru ne može trajati duže od 180 dana“.

Umjesto da Abu Hamza bude nakon proteka 180 dana pušten na slobodu, vlasti u Bosni i Hercegovinu ga drže osam godina u Imigracionom centru, pri čemu isti centar dobija karakter zatvora. U prilog da isti bude pušten na slobodu ide i odluka Evropskog suda za ljudska prava, koji utvrdio kako u sadašnjim okolnostima ne postoje uvjeti za njegovu deportaciju u Siriju, zbog potencijalne prijetnje da bi time bio izložen torturi i nehumanom postupanju. Sud je također donuo odluku da BiH mora Abu Hamzi platiti najkasnije tri mjeseca od donošenja presude kaznu u vrijednosti od 3.000 eura kao nematerijalnu štetu. Ono što je najvažanije kada je u pitanju odluka Evropskog suda za ljudska prava jeste daje isti utvrdio da je Abu Hamza od samog pritvaranja šestog oktobra 2008. do 31. januara 2011. godine bio nezakonito zadržan u pritvoru imigracionog centra. Također isti Sud je utvrdio: "S obzirom da Konvencija ne dozvoljava da neko bude lišen slobode samo na osnovu činjenice da neko predstavlja prijetnju javnoj bezbjednosti, bez da je protiv tog lica pokrenut postupak protjerivanja, ovaj period tokom kojeg je aplikant bio pritvoren samo na osnovu činjenice da predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti je suprotno Konvenciji".

Abu Hamza se nalazi u klasičnom ropskom statusu, bez prava na slobodu i sigurnost, zbog samovolje organa vlasti Bosne i Hercegovine, koji krše sve moguće propise iz oblasti ljudskih prava , ali i odluke Evropskog suda za ljudskog prava. Država ne može postojati ako ne štiti ljudska prava, jer su ljudska prava iznad svega, a pravo na život, pravo na slobodno kretanje, pravo na brak i zasnivanje porodice, pravo na nedržanje u ropstvu ili potčinjenosti su res iudicata (konačna stvar) čije se uživanje ne smije ograničiti. Ista država Bosna i Hercegovina advokatima Abu Hamze ne da pristup obavještajnim podacima, gdje skriva potrebne informacije o Abu Hamzi.

Ovdje želim da istaknem da uporno organi vlasti Bosne i Hercegovine, pored određenja da je Abu Hamza prijetnja po nacionalnu sigurnost, žele Abu Hamzi dati status optužene osobe iako ne postoji nikakav optuženički akt prema njemu, pri čemu Imigracioni centar prerasta u zatvor, gdje je u slučaju Abu Hamze, klasični logor u kojem se krše osnovna ljudska prava.

---

Autor je član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za Istraživanja zločina genocida Kanada

---