Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Kolumne
KRAJNJE JE VRIJEME DA SE STVARI POČNU ZVATI PRAVIM IMENOM
Izhavješteni bošnjački narod je imao u vremenu trajanja velikosrpske mentalne i fizičke okupacije Bosne, također svoje čuvare tuđih tekovina. U svim životnim sferama instalirani su njihovi sunarodnjaci i rangirani po spremnosti da zastupaju četničke interese. „Zahvaljujući“ tim prodanim dušama izrasle su kasnije generacije novih podobnih Bošnjaka, i to nažalost njihove djece i unuka, koji su odgajani tako da im bude draži tuđi izmet od bosanske baklave. Kada su im naredbodavci otišli sa artiljerijom na brda pa zatim po završetku agresije u manji entitet, njihovi životu su postali agonija. Naučili da se dodvoravaju, ulizuju i pljuju po svome, postali su bespotrebni. Ali, pošto srpski fašizam za razliku od njemačkog nije vojno poražen, nego se vremenom vratio na političku scenu i oni, kerovi čuvari srpskih interesa, oživješe. Svaki Bošnjak koji bilo šta radi u interesu naroda kome pripada, mora računati na njihove ugrize i napade. U nadi da će ih stare gazde prepoznati i pozvati sebi da im se umiljavaju pužući oko njihovih nogu i ponekad poližu ruku, utrkuju se u žestini napada. Ne biraju riječi niti način da se eksponiraju i skrenu pažnju svojim starim vlasnicima na ono što iz ljubavi prema njima čine. Te slijepe spodobe bez mozga nisu svjesne da je njihovo vrijeme došlo kraju. Prezreni od svih, osuđeni su da okončaju svoj životni put na historijskom smetljištu.
Meni je moja rahmetli nana još prije četrdeset i pet godina objasnila šta znači đikan i tumačenje te riječi je istovjetno onom profesora Jahića. Znam da nam je svima, pogotovo poslije perioda genocida, jasno i za koga se i zašto kaže da je četnik. Ali ne znam i nije mi jasno zašto su se u mišije rupe zavukli oni Bošnjaci čija bi riječ sada imala veliku težinu? Znaju li da će sutra i na njih sigurno doći red. Zaista je krajnje vrijeme da se stvari počnu zvati pravim imenom? Da li čekaju da im jedno jutro pod prozorima, đikani i četnici skupa zapjevaju ovu dobronamjernu i miroljubivu novokomponovanu „pesmicu“: Ja sam rođen tamo gdje džamije nema, zato muslimane mrzim od malena! Za sve vladine i nevladine organizacije, kao i neosvještene pojedince koje su se iz neznanja pridružile velikosrbima u napadu na Rječnik bosanskog jezika akademika prof. dr. Dževada Jahića, odnosno ataku na bosanski jezik, evo za početak malog dijela spiska prioritetnijih stvari kojima su se još davno trebali početi baviti: 1. Rezultati popisa stanovništva u BiH; 2. Diskriminacije bošnjačke djece kroz nastavne planove u srpsko-hrvatskim školama; 3. Tekst himne; 4. Ubistva bošnjačkih povratnika u manjem entitetu; 5. Crkva u avliji nane Fate Orlović; 6. Ratni zločinci u organima vlasti; 7. Prikrivanje masovnih grobnica; 8. Nelegitimni sudski procesi Naseru Oriću i Sejfudinu Tokiću; 9. Izmjena naziva gradova u tzv. Republici srpskoj; 10. Teroristička četnička postrojavanja; 11. Ratno - huškačka retorika u medijima manjeg entiteta; 12. Ubistvo hadžije profesora Sulejmana Redžića; 13. Osam godina zatvora bez presude Abu Hamze; 14. Srpski dobrovoljci na stranim ratištima; 15. Porijeklo imovine BH političara. |