Željko MILIĆEVIĆ: Ako odgovarajući čimbenici unutar pravosuđa Bosne i Hercegovine ne poduzmu dužne pravne postupke onda narod, kao temelj društva, ima zakonsko pravo zahtijevati, pa i usiliti, poštivanje zakona države i kao jedinice i kao članice zakona u okviru međunarodnog prava.

Zločin je kategorija koja je definirana u zakonima kako pojedinačne zemlje, tako i u okviru međunarodnog prava. Isto su tako definirane i druge kategorije, kao što su „suučesništvo“, ili „complicity“ u engleskom jeziku, te „potpomaganje u samom činu zločina“ ili „aiding and abetting“ u engleskom jeziku, ili „potpomaganje nakon izvršenog zločina“, a što je „aiding and abetting after-the-fact“, u engleskom jeziku.

Kad se uzme totalitet, ili sveukupnost, zločina genocida koji je izvršen u vremenskom razdoblju 1992.-1995. godine u Bosni i Hercegovini, uključivo Sandžaku, protiv Bošnjaka muslimana, drugih muslimana i ne-Srba ili ne-Crnogoraca, onda ta konferencija, koja je na dan 6. novembra 2015. godine održana u Sarajevu pod nazivom „20 godina nakon uspostavljanja Daytona - izazovi i perspektive“ predstavlja sabor učesnika i su-učesnika u zločinu genocida.

Dobar dio njih je trebalo uhapsiti, optužiti i procesuirati za učesništvo i su-učesništvo u zločinu genocida u smislu I. Člana Konvencije o Sprečavanju i Kažnjavanju Zločina Genocida.

Ovdje sad nema mjesta emocijama, osjećajima, jer to odvodi na stranputicu, nego treba smotreno rasčlaniti izjave zločinaca koji nastavljaju potpomagati zločin genocida nakon izvršenja, a što je samo po sebi kategorija zločina.

Izjava Ashdowna da mu je „veliko zadovoljstvo što se je vratio u ovu prelijepu zemlju“ je priznanje nepoštivanja jednog od temeljnih dijelova međunarodnog prava.

Nastavak izjave „ovdje se sjećamo sporazuma koji je zaustavio veliku tragediju“ je priznavanje javnog nepoštivanja jednog od temeljnih dijelova međunarodnog prava od strane svih zemalja koje su institucionalno, nezakonski, nepravno i vojno nametnule instrument koji je, sam po sebi, u proturiječnosti Ženevskoj Konvenciji o Genocidu, kao i u proturiječnosti sa zakonima o ljudskim pravima općenito, te sa zakonom koji se zove Ustav Republike Bosne i Hercegovine.

To sve sačinjava zločin jer se je taj zločin suučesništva počinio kako za vrijeme izvršavanja samog zločina genocida, tako i poslije toga, i taj kontinuitet, nastavak, traje danas kao „aiding and abetting after-the-fact“.

Izjava Ashdowna „Dayton treba voljeti i cijeniti jer je zaustavio rat“ je „aiding and abetting after the fact“, što je samo po sebi zločin, da ne ulazimo u klasifikacije laži i obmana jer to ne spada u okvir definicije zločina kao takvog.

Izjava Ashdowna „Referendum iz 1992. donio je rat“ je isto tako „aiding and abetting after the fact“.

Paddy Ashdown Procesuirati za su-učesništvo u zločinu genocida

Izjava Inzka „Međunarodna zajednica mora učiniti sve da se on (Dayton) i dalje poštuje i da integritet BiH ne dolazi u pitanje“ je isto tako „aiding and abetting after-the-fact“ jer, uz to što međunarodna zajednica nije ispoštivala svoje pravne obaveze u okviru međunarodnog prava, Ženevske Konvencije o Genocidu, a što je samo po sebi zločin, ona je nametanjem Daytona anulirala integritet BiH a što je isto tako zločin kojeg treba procesuirati.

Valentin Inzko Procesuirati za su-učesništvo u zločinu genocida

U Sarajevu je, na dan 6. novembra 2015., izvršen udruženi zločinački poduhvat grupe zločinaca, su-učesnika u zločinu genocida nakon izvršenja.

To je povijesna i pravna činjenica.

Sad je na pravosuđu Bosne i Hercegovine da objavi crvenu potjernicu preko Interpola i izvrši zadaću za koju je ustanovljeno.

Ako odgovarajući čimbenici unutar pravosuđa Bosne i Hercegovine ne poduzmu dužne pravne postupke onda narod, kao temelj društva, ima zakonsko pravo zahtijevati, pa i usiliti, poštivanje zakona države i kao jedinice i kao članice zakona u okviru međunarodnog prava.