Mr. Milan JOVIČIĆ: Jedino im je bio učinkovit obilati ručak i naplaćeni putni troškovi, čiji iznosi kao i jelovnik koji su imali nije za našu širu javnost ovoga puta, možda u nekoj slijedećoj prilici. Važno je napomenuti da je pokrovitelj ovoga susreta, kao i mnogih drugih koji se organizuju na ovim prostorima, samoproglašeni akademik i uticajni državnik iz mostarskih Bara, blagosiljan i od svetog oca pape Franje, po principu i željom kroatizacije ovih prostora. Jer BiH eto izuzetno voli i cijeni, a njegov izaslanik veoma serijozno brine o svim strateškim interesima hrvatskih potreba. Mnogo bi se toga još moglo reći i napisati, što mi nije sadašnja namjera, već isključivo okosnica moje pažnje na dva bitna zapažanja.

Grad Mostar u crni petak i to 13. novembra, da li slučajno ili kao istinski „grad slučaj“ odlazi u etar putem privatnih štampanih medija i elektronskih portala i TV mreža, sa svojim već znanim nebulozama i podvalama.

Cirkusni karavan, nama veoma dobro poznat iz nedavne prošlosti, u ulozi klovnova ili narodnih cirkusanata, krenuo je na svoje putešestvije i evo je upravo stigao i u ovaj grad slučaja, svakako u cilju dalje obmane naše šire javnosti i posebno gradjana ovoga napaćenog virtuelnog „stolnoga grada“ u sjedištu „de facto“ maglovite republike Herceg Bosne.


Što bi to naš stari i umni narod rekao, „Zavaravanje i ludom radovanje“ ova svita ili cirkusna elita nije u stanju i mogućnosti riješiti i status i poziciju ovoga grada, definitivno ga ukloniti sa liste slučajnih gradova, a kamo li da oni riješavaju pitanja ustavnih promjena i izbornoga zakona.

Jedino im je bio učinkovit obilati ručak i naplaćeni putni troškovi, čiji iznosi kao i jelovnik koji su imali nije za našu širu javnost ovoga puta, možda u nekoj slijedećoj prilici.
Važno je napomenuti da je pokrovitelj ovoga susreta, kao i mnogih drugih koji se organizuju na ovim prostorima, samoproglašeni akademik i uticajni državnik iz mostarskih Bara, blagosiljan i od svetog oca pape Franje, po principu i željom kroatizacije ovih prostora. Jer BiH eto izuzetno voli i cijeni, a njegov izaslanik veoma serijozno brine o svim strateškim interesima hrvatskih potreba. Mnogo bi se toga još moglo reći i napisati, što mi nije sadašnja namjera, već isključivo okosnica moje pažnje na dva bitna zapažanja.

U svojoj izjavi, gospodin Bakir Izetbegović je tako nadahnuto i srdačno naglasio i njihov uspjeh i eto i njegovu želju da se Hrvatima novim izbornim sistemom i konačno ispuni želja i omogući njihov neposredni uticaj u izboru „čistokrvnog“ Hrvata, koji bi vjerujemo imao i istu krvnu grupu njihovih nacionalističkih sljedbenika. Dakle, jasno nam je i ovom porukom gospodina Bakira dato do znanja da drug Željko Komšić i nije neki Hrvat, jer svakako nije nacionalista a da li je „čistokrvni“ vjerujem da bi to pokazao DNK nalaz njegovih roditelja. Prema ovome istom ubjeđenju i uvjeravanju naše javnosti u istinitost i opravdanje ovakvih tvrdnji, dozvolite i meni, jednom normalnom i „rezervnome“ Srbinu po tumačenju Vladike i svih dodikovaca, da javno iznesem i svoje reagovanje i ignorisanje i gospodina Mladena Ivanića, tobožnjeg predstavnika Srba u Predsjedništvu BiH. Zašto bi to on bio legalno i legitimno bio podoban i pogodan i Bošnjacima i Hrvatima, ali ne i drug Željko Komšić. Dakle, sasvim nam je dovoljno i previše prodavanja „muda pod bubrege“ i takve nakaradne politikantske računice koju pripovjedaju i vjerski vjerodostojnici, od Vladike do oca Franje.
Istovremeno, a to se dešava već drugi puta, da gospodin Mladen Ivanić posjećuje i sijeli u Vladičinom dvoru, jasno bez prisustva Vladike, jer je isti ortodoksni dodikovac, koji sve nas Srbe u Federaciji i ovome gradu, koji nismo napuštali i svoja mjesta u toku njihove agresije na ove prostore i zvanično tretira kao neke „rezervne“ Srbe.

Upravo i gospodin Ivanić, vjerujem nije svjestan da se sastaje u gradu Mostaru sa tim dodikovcima, ali ne i sa istinskim normalnim Srbima, koji su u teškim trenucima za sve nas i za ovaj grad ostajali u njemu i sve dobro činili, kako bi se i oni mogli vraćati, čuvajući i materijalna dobra i druge naše zajedničke vrijednosti ovoga grada i njegovih građana, koji su milom ili silom morali napustiti svoja prebivališta. Dobro bi nam i bilo saznanje i tumačenje gospodina Mladena Ivanića, kako to on smatra poželjnim i potrebnim institucionalno riješiti status Srba u Mostaru i u Federaciji.

Međutim, nije nam potrebna niti poželjna njihova pomoć iz RS-a, a još ponajmanje deklarisanih dodikovaca i njihovih prijatelja HDZ-ovaca, po scenariju i idejama njihovih nacionalističkih pobuda, po diskriminaciji na nacionalnoj osnovi, majorizaciji i neprijateljskim stavovima prema drugom i drugačijem.

Gospodin Mladen Ivanić je trebao znati, prije posjete Vladičinom dvoru i razgovora sa svojim istomišljenicima, da Srbima u Mostaru i Federaciji nije nedostatna konstitutivnost, već ravnopravnost i isključivo ravnopravnost, za šta su se trebale brinuti i sve domaće „srpske ikebane“ u našoj zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, a ne i „guslari“ iz RS-a koji se trebaju brinuti i zanimati za svoju slogu i svoj sopstveni spas.