Bismillahir-Rahmanir-Rahim

“Ko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered činio nije, kao da je sve ljude poubijao!” (El-Ma’ide, 32)

Hatib: Abdullah ef. HODŽIĆ: Oni koji čine, odobravaju i pravdaju terorizam u ime vjere nisu vjernici, oni su pomahnitale ubice. Njihova vjera nije islam, ni kršćanstvo, ni judaizam, ni budizam, ni hinduizam…, već je njihova vjera mržnja i neljudskost. Teroristi nemaju pravo govoriti u ime islama. Oni mogu govoriti samo u svoje ime a ne u ime muslimana, koji poštuju svačiju vjeru, naciju, kulturu, tradiciju i sve druge različitosti.

Proteklih dana smo bili svjedoci stravičnog terorističkog akta u Parizu, u kojem je život izgubilo 129 nevinih osoba. Logično je da su osude tog krvavog čina stizale sa svih strana, a negodovanje je iskazivano i protestima diljem svijeta. Teroristi su zaslužili prezir svih dobronamjernih i poštenih ljudi, ali je žalosno da opet islam, muslimani i džamije budu meta neosnovanih verbalnih i fizičkih napada. Istina, islam jeste naša vjera i mi smo muslimani, ali je islam, kao i kršćanstvo i judaizam, protiv terorizma i svih vidova nasilja i nepravde.

Svrha islama, kršćanstva, judaizma i drugih vjera je da nas približe Bogu i ljudima, da usade ljubav a iskorijene mržnju, da nas nauče da volimo ono što je dobro i korisno a preziremo zlo i sve što je štetno. A od ljudi i neljudi zavisi da li će nam život na Zemlji biti Džennet ili Džehennem. Svi muslimani su protiv terorizma, a jedna grupica terorista ne može i ne smije ukaljati sjaj islama i veličinu Božijeg Poslanika, s.a.v.s.

Niko nema pravo sijati teror u ime islama, kršćanstva, judaizma… Ko to radi, neka sa sebe skine odoru vjere, jer vjera je čista i nema ništa sa terorizmom. Sve što Uzvišeni Bog prezire i musliman prezire, a Bog dragi najviše prezire da se nečiji život nepravedno i nasilno oduzme. Ekskluzivno pravo na darivanje i oduzimanje života pripada samo Stvoritelju svih ljudi, svih bića i cijelog mikro i makrokosmosa.

Oni koji čine, odobravaju i pravdaju terorizam u ime vjere nisu vjernici, oni su pomahnitale ubice. Njihova vjera nije islam, ni kršćanstvo, ni judaizam, ni budizam, ni hinduizam…, već je njihova vjera mržnja i neljudskost. Teroristi nemaju pravo govoriti u ime islama. Oni mogu govoriti samo u svoje ime a ne u ime muslimana, koji poštuju svačiju vjeru, naciju, kulturu, tradiciju i sve druge različitosti.

Mi muslimani preziremo teroriste više nego što ih preziru nemuslimani, jer ubijaju nevine ljude i sramote i nanose ogromnu štetu islamu i muslimanima. Zato od drugih ljudi očekujemo da zbog grupice terorista ne osuđuju islam, Muhammeda, a. s., i nas muslimane, jer ni mi nikada ne osuđujemo kršćanstvo ni judaizam zbog stravičnih čina takozvanih kršćana i jevreja.

Niko od milijarde i po muslimana u svijetu nije okrivio kršćanstvo za terorizam koji su počinili kršćani, niti je rekao da je kršćanstvo teroristička vjera. Isto se odnosi i na judaizam i druge vjere. A da su kršćani, židovi i drugi počinili ičine zločine, svjedoče recentni i historijski fakti. Pa, spomenimo neke od njih:

Muslimani nisu okrivili kršćanstvo i pripisali mu epitet vjere terorizma, iako je Zapad, koji je uglavnom kršćanski (ali ne samo kršćanski), zapodjenuo Prvi svjetski rat, u kojem je od 1914. do 1918. godinepoginulo oko 20 miliona vojnika i civila. Nije, dakle kršćanstvo krivo zato što su kršćani prouzrokovali smrt 20 miliona ljudi. Tako je i naša divna vjera islamčist od bilo kakvih terorističkih akata koje su počinili oni koji nose muslimanska imena.

I za Drugi svjetski rat, kojeg su opet zapodjenuli evropski kršćani, a bio je to najsmrtonosniji rat u historiji, u kojem je od 1939. do 1945. godine poginulo najmanje 50 miliona ljudi, niko od muslimana ne optuži kršćanstvo za stravične zločine. Niti za to iko optuži i išta ružno reče o Isau/Isusu, a.s. Musliman koji bi to uradio, prestao bi biti musliman, jer bi negirao Allahovu, dž. š., zapovijed da se Isa, a. s., ima tretirati kao i Muhammed, a. s., i svi drugi Božiji poslanici. “Mi među Njegovim poslanicima ne pravimo nikakvih distinkcija.” (El-Bekare, 285)

Muslimani nikada ne okriviše kršćanstvo ni za bačenu atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki, ni za više od tri miliona ubijenih Vijetnamaca, niti optužiše judaizam i kršcanstvo za protjeranih 7 miliona Palestinaca, niti za milione ubijenih afričkih robova, ni za genocid nad Indijancima, ni za kolonijalizam, ni za krstaške ratove, niti što Francuzi pobiše u Alžiru milion i po Alžiraca, a Italijani 700.000 Libijaca, niti muslimani ikada optužiše kršćanstvo za deset genocida nad muslimanima BiH i Balkana.

Ali je zato tužno i žalosno slušati, čitati i gledati kako se mnogi utrkuju da okrive veličanstveni islam i časnog Poslanika Muhammeda, a. s., za terorizam i da ih prikažu u što ružnijem svjetlu, a sve zbog animoziteta koji je posljedica totalnog neznanja. Takvi bi trebali da poslušaju svjetske eminentne i grandiozne persone uma i etike, koji nisu bili opterećeni bilo kakvim predrasudama, a niti inficirani vjerskim, nacionalnim i drugim barijerama. Od stotina umnih i moralnih besmrtnika, spomenut ćemo danas samo dvojicu:

Budući da islam znači mir i pokornost Bogu, najveći njemački i evropski pjesnik Gete je rekao: “Ako islam znači predanost Bogu, u islamu živimo i umiremo svi!” A, s druge strane, upoznavši svojstva Poslanika Muhammeda, a. s., glasoviti Bernard Šo je rekao: “Kada bi danas došao Muhammed, svjetski problemi bi se riješili dok bi popili šoljicu kafe.”
Preporučujem svima nama, a posebno onima koji su zadojeni kojekakvim predrasudama o islamu i Muhammedu, a. s., da čuju i glas velikana, kao što su: Lav Tolstoj, Mahatma Gandi, Majkl Hart, Rože Garodi, Moris Bukaj, Žak Kusto, Muhammed Ali, Malkolm Iks, Muhammed Asad, Vilijam Montgomeri, Edvard Gibon, velečasni Bosvort Smit, Karen Armstrong, Šekil Onil, Sarojini Naidu i mnogi drugi.
Samo neupućeni i zlonamjerni mogu vezati terorizam za islami Poslanika Muhammeda, a. s. Mi muslimani treba da se ponosimo islamom i Poslanikom Muhammedom, s.a.v.s., a nipošto stidimo. Treba da hodamo uzdignutog čela a ne oborene glave. Sljedeće Muhammedove, a. s., riječi, upućene kao oporuka svim muslimanskim vojskama, trebaju biti ponos izlatno pravilo svim ljudima svijeta:

“Ne sijecite drveće. Ne ubijajte djecu. Ne ubijajte starce. Ne uništavajte crkve i sinagoge. Ne rušite kuće. Ne ubijajte one koji se predaju. Ne ubijajte one koji su pobjegli (s bojnog polja). Ne ubijajte žene. Ne ubijajte bolesnike. Ne ubijajte monahe i svećenike. Ne masakrirajte ubijene vojnike. Ne ubijajte životinje, osim radi ishrane. Lijepo postupajte sa zarobljenicima, i hranite ih. Nikoga ne prisiljavajte da prihvati islam.”

Svijet bi bio sretan kada bi se ova islamska pravila etablirala i primijenila u životu. Zato bi trebala da se nađu uokvirena ne samo u vojnim uredima, veći u svim kućama, svih ljudi zemaljske kugle, koji imaju Jednog i istog Boga, imaju isti početak, način biološkog života i isti kraj, i koji pripadaju istoj globalnoj ljudskoj porodici. Pa, ljudi, opametimo se, okanimo se traženja razlika, već se trudimo da nađemo ono što nas zbližava. Nije smisao života u razilaženjima, u ubijanju, silovanju, rušenju, protjerivanju. Zemlja je dovoljno prostrana za sve ljude, koje je stvorio Jedan i isti nam Stvoritelj. Jer, sutra valja mrijeti, sve ostaviti ina Sudnjem danu pred Bogom račun polagati.

Islam je svjetlo, a terorizam mrak. Ne može islam biti kriv zato što je neko izabrao stranputicu i da živi u mraku. Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je ogledalo, a ogledalo nije krivo što je neko ružan. Zato, nečija duhovna ružnoća nipošto ne čini islami Poslanika, a. s., ružnim. Islam je spas, i ne samo za muslimane, već za cijelo čovječanstvo, jer sa islamom svi su slobodni da vjeruju u šta hoće i budu ko šta hoće. Oni koji iskreno upoznaju islamće ga ili prihvatiti, ili mu neće neprijatelji biti.

Zato, neka se Česi, koji žele da prihvate samo izbjeglice kršćane, ne plaše islama i muslimana. Neka ni američki predsjednički kandidat Donald Tramp ne iznosi otrovne ideje da neke džamije u SAD-u treba zatvoriti, a muslimane obilježiti onako kako su nacisti obilježavali Židove u Drugom svjetskom ratu! Savjetujemo neupućenima da prestanu paliti džamije i cijepati i paliti Kur’an, kao onomad na Floridi, SAD, a i nedavnanamjera da se isto uradi pred zgradom Parlamenta u Sloveniji. Teroristi nisu islam, i oni nisu pripadnici određene vjere ni nacije, oni su svijet za sebe i treba uraditi sve da se onemoguće u svojim bolesnim nakanama.
Pa, ljudi moji, ma ko vi bili, znate da islam uči da: “Ko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered činio nije, kao da je sve ljude poubijao!” (El-Ma’ide, 32) Dakle, da budemo jasniji, grijeh mu je kao da je poubijao sedam milijardi ljudi!! Eto, to je islam, koji nipošto nije vjera terorizma, niti muslimani mogu biti teroristi. Nipošto!

Raduje nas da većina civiliziranih ljudi svijeta prihvata i vjeruje da je islam doista veličanstvena vjera i da su muslimani ljudi koji žele drugima najmanje što i sebi, kako nas uči naš Poslanik Muhammed, a. s. Tome svjedoči postupak jednog mladića muslimana u centru Pariza, koji je sebi povezao oči i stao pokraj slogana: “Ja vama vjerujem. Vjerujete li vi meni? Ako mi vjerujete, zagrlite me. Rečeno mi je da sam terorista.” Masa ožalošćenih i uplakanih prolaznika mu je prilazila i grlila ga, a on je na kraju rekao: “Želim da se na kraju zahvalim svima koji su me zagrlili. Ovo sam uradio da pošaljem poruku svima. Ja sam musliman, ali to me ne čini teroristom. Nikada nisam ubio nikoga! Prošlog petka mi je bio rođendan, ali nisam izlazio vani. Duboko saosjećam sa porodicama žrtava. Želim da vam kažem da ako je neko musliman, ne znači da je terorista. Terorista je terorista, neko koželi ubiti drugoga zbog ničega. Musliman to nikada neće uraditi. Naša vjera to zabranjuje!”

Uzvišeni Bože, ukabuli našu hutbu, rasvijetli um svima i sačuvaj nas našeg i zla zlih ljudi. Učini nas, dragi Bože, da se bojimo svjesnom bogobojaznošću, učvrsti nas na Pravom putu, učini nas dobročiniteljima, popravi naše i stanje svih ljudi na Zemlji, posij ljubav a iskorijeni mržnju, oprosti nam grijehe i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima.