U petak, 11. decembra 2015. godine, u organizaciji Bošnjačke kulturne zajednice Švicarske u prostorijama Bošnjačkog centra, džemat Wattwil, održana je tribina pod nazivom "Sandžački vremeplov".
Predsjednik džemata Sadat Skenderović u svojstvu domaćina na samom početku je poselamio musafire i sve prisutne izrazio im dobrodošlicu.
Čelnici Bošnjačke kulturne zajednice Švicarske, nastojali su da prisutne provedu kroz historijski vremeplov, počevši od važnih historijskih datuma do značajnih književnih ostvarenja.

Ernad Korać, predsjednik BDZ Švicarske, prisutne je proveo kroz vrijeme od Berlinskog kongresa1878. pa do današnjih dana, naglasivši podatake koji ukazuju da su nam u principu velike sile krojile sudbinu bez našeg pristanka i time ostvarivale svoje ciljeve na našu štetu. Kao primjer Korać je naveo “Sjeničku deklaraciju” kojom su sandžački Bošnjaci tražili da se Sandžak vrati matici Bosni, zato što njoj i pripada, i ukoliko to nije ostvarljivo, da bude teritorijalno zasebna jedinica.

- Zahvaljujući Rifatu Burdžoviću Tršu i multinacionalnom i multivjerskom sastavu Sandžaklija to se i dogodilo 1943., međutim, bilo je kratkog roka, svega do 1945. kada je nasilno i bespravno ukinuto, rekao je on. Korać je naglasio: - Svjesni smo da živimo u vremenu gdje nam režimi Srbije i Crne Gore žele isprati mozak i kazati da Bošnjaci Sandžaka nemaju nikakve veze sa Bosnom, pritom nas sa svojim poslušnicima svrstavaju u kojekakve skupine nacionalnih manjina na koje slobodan Bošnjak nikad pristati neće.

Osvrćući se na današnje vrijeme u kojem su gotovo svi politički faktori odustali od ideje Sandžaka pa čak i oni koji su devedesetih godina bili najgrlatiji, a jasno se vidi iz kojih razloga su posustali, Korać je istakao da sandžačku žeravicu i dalje nose pokreti pronikli iz Sandžačkog mešihata i Islamske zajednice na čijem je čelu uvaženi muftija Muamer Zukorlić.

Dženad Hodžić se osvrnuo na značajna pisana djela Bošnjaka iz historije Sandžačka i uopće našeg naroda - ali i današnjice pa se tako dotakao velikog epa "Ženidba Smailagić Meha" od Avda Međedovića iz Bijelog Polja, čije djelo spada u sam vrh svjetske pripovjedačke baštine.

- Avdov ep je još jedan dokaz naše neraskidive veze sa Bosnom zato što ep upravo govori o Bosni, Bošnjacima, bosanskom jeziku, te da današnja priča o povraćaju državnosti Crne Gore nije istinita jer Sandžak nikada nije bio dio Crne Gore, rekao je Hodžić naglašavajući: Bošnjaci Sandžaka su referendumom 2006. godine unijeli sebe i svoju sandžačku teritoriju u Crnu Goru, i tako je nastala nova država. Tako da Bošnjaci, na osnovi tih nepobitnih činjenica traže da im se ìste priznaju.

Hodžić je u nastavku govorio o “Sandžačkom rječniku” koji je oživio sandžački dijalekt bosanskog jezika i svrstao ga u jedno od najvažnijih djela Bošnjaka Sandžaka. Koliko je važan rječnik vidjeli smo na primjeru akademika Dževada Jahića koji je doživio neviđenu medijsku hajku projektovanu u Beogradu a koja doživljava kulminaciju u Bosni, pa čak i odustajanju Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine da bude pokrovitelj tog višetomnog djela, koji nosi epitet najznačajnijeg projekta u historiji Bosanskog jezika pa je tako, u kratkom vremenskom roku, izašlo na vidjelo koliko je važno osnivanje Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU), koja je, između ostaloga stala iza ovog projekta i svojeg akademika Jahića i preuzela pokroviteljstvo za jedno takvo kapitalno djelo koje je važno za državu Bosnu i Herceggovinu, Sandžak, bošnjački narod ali i sve one koji svoj jezik zovu bosanskim.

Hodžić se osvrnuo i na podatak da Bosna, na 49% teritorije ima zabranu bosanskog jezika, već se zove jezik bošnjačkog naroda. To zapravo znači da, kada jednom narodu oduzmete jezik, dovodite do njegovog negiranja.

Kapitalno djelo dr. Jahje Fehratovića “Enciklopedija Bošnjačko - sandžačke književnosti”, u izdavaštvu Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK) je nešto o čemu treba da govore akademici jer nosi takvu težinu, tako da je, ovom prilikom, samo predstavljeno publici, kako bi iole bili upućeni i nastoje da pribave primjerak ovog djela.

Na samom kraju tribine, Senad Paljevac je izrazio želju da poselami prisutne i tom prilikom kazao da je prvi put u džematu Wattwil i da je oduševljen samim objektom koji je vakuf džematlija, napominjući da su, upravo ti objekti dokaz da Bošnjaci kada su složni ostvaruju sve ciljeve.
Zeno Rastoder se na kraju nadovezao na konstataciju S. Paljevca istaknuvši da je BKZ organizacija koja ne poznaje granice i organizacija koja teži jedinstvu svih Bošnjaka.

Bošnjački centar - džemat Wattwil, Švicarska