Sva je sreća, što nas među živima građanima ove naše napaćene Bosne i Hercegovine, još uvijek ima umnih i razboritih, iskusnih i iznad svega poštenih sugrađana koji prate naša politikantska zbivanja i događanja na društvenoj sceni, te ponekad reaguju, koliko to i pije vode, inače u sunovrat srljamo iz dana u dan.

Dva Milana i naš parlamentarac Faruk!

Evo, ovih dana upravo i pratim konkretna reagovanja i atake i na ličnost Milana Dunovića, potpredsjednika Federacije, kao Srbina i moga imenjaka, nisam mogao ostati ravnodušnim, baš radi bogatstva mojih saznanja i neiscrpnih informacija iz korpusa mojih sunarodnjaka i predstavnika srpakoga roda u svim strukturama naše vlasti, bez obzira na dva entiteta, već na državu kao cjelinu.

„Dnevni avaz“ je u više navrata, ovih dana, objavio informacije o aktivnostima i ličnosti Milana Dunovića. Sve sam pratio i čitao, razmišljajući da li da reagujem, da se oglasim i evo danas na informaciju da je Milan Dunović odbio dati saglasnost na članove FERK-a, mislim zaista da je vrijeme i da konačno mome imenjaku jednom sa zadovoljstvom čestitam i da uzviknem bravo, Milane! a zašto, slijedi objašnjenje u nastavku.



Imao sam priliku u više navrata pročitati u istim novinama i na elektronskim portalima, kako je predsjednik SGV-PR, gospodin Miladin Vidaković i zvanično zatražio ostavku Dunovića, na funkciju potpredsjednika Federacije, uz vulgarnu konstataciju da moj imenjak Milan Dunović „čini štetu srpskom narodu i državi“. Ovakav zahtjev i konstatacija o „štetočinama“ unutar moga srpskoga okruženja, iniciralo me poput inicijalne kapisle, da napišem ovih nekoliko redaka, kako bi svi građani moje domovine i spoznali suštinu ove istine. Znam, da je mudra latinska izreka „Veritas amare est“ / istina je bolna / ali je treba saslušati i prihvatiti, ma koliko za nekoga i bila istinski bolna.

Kao radnik srpske nacionalnosti, već punih 20 godina sa svojim sunarodnjacima Srbima iz Aluminija u Mostaru, vodimo lavovsku i neravnopravnu bitku u borbi protiv nacionalne diskriminacije naših obespravljenih radnika, protiv kriminalaca, agresora i okupatora naše i državne imovine, kako od strane neposrednog hrvatskog agresora sa HDZ-om, isto tako i od domaćih podaničkih elemenata i ulizica iz vlasti.

Da li ste, poštovani sugrađani, nekada i slušali ili čitali, bilo kakvo reagovanje predstavnika naših sunarodnjaka iz redova srpske nacionalnosti, uz podršku našoj borbi od strane naših pripadnika, protiv cjelokupne golgote ovih radnika. Uvjeravam vas da niste, jer su to bile najobičnije „srpske ikebane“ u svim tim strukturama stranačkim i vlasti. Zato, meritorno i sa punim pravom mogu konstatovati da je taj isti SGV i njegovo rukovodstvo i najveći štetočina srpskih interesa u Federaciji i u gradu Mostaru. Od svoga osnivanja i godinama, do današnjih dana, su svi zajedno glumili nekog predstavnika, utemeljitelja i trule srpske platiforme, virtuelnog predstavnika srpskih interesa u državi, a svi njihovi rukovodni kadrovi su bili evidentni stranački podobni kadrovi, bilo SDP-a ili bilo koje druge stranke, te su kao takvi redovno obnašali i razne izborne parlamentarne funkcije ili negdje u izvršnoj vlasti. Nikada oni nisu, ne samo razmišljali, nego ni dozvoljavali formiranje jedne jake i prave normalne stranke u politićkom životu u Federaciji, koja bi istinski predstavljala i branila intertese srpskoga građanstva, poput recimo HDZ-a za hrvatsku i SDA – za bošnjačku zajednicu. Ništa čudno, naročito izraženo u gradu Mostaru, da mi danas imamo djelovanje „dodikovaca“ sa njihovim isturenim hobotničkim pipcima ili pripadnika srpslih čimbenika iz HDZ-a ili SDA – ili iz bilo kojih drugih stranačkih ideologija. SGV-PR i njegovi rukovodni kadrovi i dalje „guslaju“ iste nacionalne mitološke melodije, a svi drugi nam za to vrijeme kroje i diriguju sudbinom naših sugrađana srpske nacionalnosti.

Zato i sa pravom aplaudiram i podržavam moga imenjaka Milana, kao i njegovim stavovima, da odbije sve što je neprimjereno našim saznajima i stavovima, pa isto tako da ne dozvoli i imenovanje za Predraga Šupljeglava, kadra iz redova „dodikovaca“ ili hadezeovaca u mostarskoj strukturi vlasti gradske uprave, kao građanina iz redova Srba, koji upravo i dolazi po toj liniji preporuka i koji „nad pogačom, traži hljeba“

Ovim činom, svakako je moj imenjak skrenuo pažnju javnosti da je i krajnje vrijeme da se u strukturama bilo koje vlasti, nivoa i značaja, traže istinski sposobni i stručni kadrovi, a Srbi, Hrvati ili Bošnjaci neka svaki od njih u svojim bogomoljama mole se svojim Bogovima, za spas njihove duše i za svako naše bolje sutra i da im takva legitimacija ne bude primarni kadrovski džoker u bilo kojoj vlasti.

Isto tako, ponajmanje SGV-PR i njegovo rukovodstvo ima bilo kakvo moralno pravo ili u ulozi nekog predstavnika srpskoga korpusa, da traži ostavku Milana Dunovića, jer ga oni i nisu kandidovali i birali.

Dosta nam je nekih „kvazi socijaldemokrata“ ili „platiformaša“ sa bilo kojih pozicija i sadržaja, razno raznih „mutnoetničkih“ doktrina, jer smo očevidci u našoj realnoj stvarnosti samo „čistokrvni“ predstavnici svoga roda otvaraju svoje Akademije i fabrikuju „akademike“ iz znanosti i kulture, te se pripremaju i za svoje memorandume i razne referendume, a mi ostali poput žaba kreketuša i dalje tavorima u našim močvarama i možemo samo i dalje da proizvodimo melodije , ni nalik na „guslare“ ili „gangaše“ već čisti žablji melos.

U našoj družbi sa slike je i naš vrsni advokat Faruk, iako nisam imao nikakvu namjeru preuzeti ulogu „advokata“ za moga imenjaka Milana, jer mu isto i nije potrebno, koji je iz „boljševičke“ stranke, ali mu želim svaki uspjeh u radu i dobro zdravlje, kao i da redovno posjećuje i našu srpsku zajednicu ugodnim i drugim prilikama u organizaciji SPKD Prosvjeta u Čorovića kući u Mostaru, kao što je to učinio i za ovaj naš Božić.

S poštovanjem,

Mr Milan Jovičić

Mostar, januar 2016 god.