Fadil s onog svijeta!

Elmedina MUFTIĆ: I tako nam Premijer očita bukvicu o rasipništvu i "megalomanskim potrebama" ovog napaćenog naroda i zbog toga bi prozvan od javnosti, a on ko` kockar poče da se vadi, pa zglajza još više, pa nam poruči "Što nas boli istina" ili "Nisam mislio onako kako je protumačeno, ali ne znam što boli građane kada kažemo istinu. Hoće li građanima biti bolje ako im ne kažem da smo za 20 godina izgubili trećinu beba kada je u pitanju rađanje. Od 1996. pa do 2015. godine rađa se za trećinu manje beba. Hoće li im biti lakše ako im to ne kažem".

U narodu postoji izreka "nije otac ružio sina što se kockao, nego što se vadio", što bi se reklo ima smisla, posebno kad su izjave Premijera FBiH Fadila Novalića u pitanju, kojih ne manjka ovih dana u javnosti. Baš kao i kockara što babo ne ruži što se kokcao, nego što se vadio, tako i Fadila Novalića izgleda neće ukopati samo izjave nego i pokušaji ispravljanja istih. Taman kad pomislimo tu je kraj, nema dalje, šta se još može reći i ostat živ. Kad Fadil Novalić opet iz keca izvuče rukav, pa ošini po nama.

Prvo bijasmo rasipnici, u čijoj se potrošačkoj korpi osim brašna, ulja i soli, eto pronađe i poneka sitnica koja nije neophodna da se ostane na životu, i preživi do sljedećih izbora, samo toliko koliko budemo imali kuveta da dođemo do izbornog mjesta i damo glas, da bi ovi "skromni ljudi" mogli nastaviti put reformi, u čijim se potrošačkim korpama ne nalazi ni brašno, ni ulje, ni sol…. Jer oni i ne kuhaju, jer jedu po restoranima na račun države i o račun "rastrošnih građana", koji pokazuju takav neposluh da se eto usude imati mobitel, automobil, internet, i time pokušavaju barem minimalno da liče na normalan svijet. I tako nam Premijer očita bukvicu o rasipništvu i "megalomanskim potrebama" ovog napaćenog naroda i zbog toga bi prozvan od javnosti, a on ko` kockar poče da se vadi, pa zglajza još više, pa nam poruči "Što nas boli istina" ili "Nisam mislio onako kako je protumačeno, ali ne znam što boli građane kada kažemo istinu. Hoće li građanima biti bolje ako im ne kažem da smo za 20 godina izgubili trećinu beba kada je u pitanju rađanje. Od 1996. pa do 2015. godine rađa se za trećinu manje beba. Hoće li im biti lakše ako im to ne kažem".

Ne treba građanima reći istinu, istina je vidljiva golim okom. Niti se treba biti nešto posebno pametan da se skonta u kako neuređenom socijalnom društvu živimo. Šta premijer Novalić želi da poruči ovom izjavom? Da su građani krivi zbog smanjena nataliteta u periodu 1996. -2015. godina. Pa ko je Premijeru dužan da stvori uslove za normalan život? Građani koji na izborima daju svoj glas, ili Vi koji ste tim glasovima dovedeni na pozicije da stvarate povoljan ambijent za život građana? Očito, da je ovdje neko pobrkao lončiće. Umjesto da zavodi red tamo gdje je prijeko potrebno, u instituciji na čijem je čelu, Premijer se odlučio da puca tamo gdje je najtanje, na građane, koji su više mađioničari nego obični ljudi, jer uspijevaju da prežive od sredstava od kojih ne bi upsjelo da preživi ni 10 % građana u normalnim, naprednim i uređenim zemljama. Kad smo kod otkrivanja istine. Bilo bi dobro da Premijer i sam pogleda istini u oči, i prvo se sam suoči s istom, pa onda suoči nas građane, koji smo je već dobrano svjesni, a, istina je slijedeća. Živimo u zemlji u kojoj je najviša stopa nezaposlenosti mladih u regionu, živimo u zemlji gdje je lakše preplivati ocean nego dobiti posao bez štela i korupcije. Živimo u zemlji gdje kao javna tajna postoje cjenovnici po kojima je moguće zaposliti se. Živimo u zemlji gdje je vlast korumpirana od lokalne samouprave do najviših organa vlasti. Živimo u zemlji gdje svaki dan kao "rastrošni građani" dajemo priloge za liječenje oboljelih osoba, kojima država, entiteti, kantoni i ostala birokratska mašinerija od svojih potreba ne mogu omogućiti liječenje, niti osigurati lijekove. Živimo u zemlji gdje je kulturno uzdizanje građana svedeno ispod nule, gdje je luksuz kupiti knjigu, otići u pozorište, kino, sportski događaj. Živimo u zemlji gdje svi ljudi nemaju ista prava, nego isti ljudi imaju sva prava. Živimo u zemlji u kojoj je bez štele, mita i korupcije moguće još samo umrijeti. Živimo u zemlji gdje natalitet opada, ne iz razloga što građani ne žele da rađaju djecu, nego zbog neuređenosti države, zbog obespravljenosti trudnica, zbog poslovne politike firmi u kojima poslodavac pri zapošljavanju mladih žena prvo postavlja pitanje želi li imati djecu? Ako je odgovor potvrdan. Odgovor poslodavca je negativan. Živimo u zemlji gdje ljudi s 40 godina radnog staža moraju štrajkovati glađu da bi ostvarili pravo na penziju. Živimo u zemlji gdje je zdravstvena zaštita postala privilegija bogatih. Živimo u zemlji rasipne vlasti i skromnih građana. Živimo u zemlji u kojoj je moguće pronevjeriti stotine miliona maraka, a ne biti procesuiran. Živimo u zemlji apsurda. Živimo u zemlji paradoksa. Najbolji pokazatelj paradoksa je izjava Premijera F BiH Fadila Novalića, jer u svim naprednim zemljama premijeri se raduju dobrom životu građana, samo kod nas Premijer to smatra rasipništvom.

I ako postoji luksuz, onda taj luksuz ne dolazi od građana nego vlasti. Zna se ko u ovoj zemlji priča na telefon o trošku države i građana i na čije telefonske razgovore odlaze desetine hiljada konvertibilnih maraka. Zna se ko se vozi u skupocjenim službenim automobilima o trošku svih nas, pri tome kršeći pravila u saobraćaju i ugožavajući sigurnost građana. Zna se u čijim kantinama se jede gospodska hrana po sirotinjskim cijenama. Zna se ko ima privilegiju na markiranu odjeću.

Zna se ko o trošku države ide po sportskim maneifestacijama van granica iste. Zna se čija su primanja daleko veća od učinkovitosti rada. Zna se ko u ovoj zemlji ima pravo na primanja po više osnova, od odvojenog života, do plaćanja troškova stanovanja. Zna se da to nisu građani, nego vlast.... Zna se...

I dok se zna istina, onda je bolje premijeru da šuti ako već nema šta suvislo da kaže.

Jer zaista treba biti bez obraza pa izjaviti ovako šta, kako je izjavio Premijer F BiH Fadil Novalić. S pravom se pitamo. Gdje živi ovaj čovjek? S kakvim se on ljudima druži? Komunicira li on sa građanima? Vidi li on stvarno stanje u ovoj zemlji? Zvuči nemoguće da nije svjestan. Ili jest. Ako jest, onda neka prestane pričati ono u šta ni sam ne vjeruje, neka se sjeti i narodne "da je od kockanja gore vadit’ se", pa tako, neka ne pokušava da ispravi ono što je krivo samo po sebi, jer krivo je nemoguće ispravit ili će se savit još više ili će puknuti. U ovoj zemlji građani se više nemaju kud savijati.

I na kraju, da budem lična. Da bi Premijeru bila po mjeri, ne ljetujem i ne zimujem, ne putujem, ne pušim i ne pijem, nemam ni vozačku, jedino što od luksuza imam je to da svima mogu pogledati u oči. Neka Premijer razmisli malo o sebi.