Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Kolumne

Serijal: Bošnjački demokratski izazovi (2)
BOŠNJAČKE KROVNE ORGANIZACIJE – BOŠNJACI GRAĐANI SVIJETA
Autor: Džebrail Bajramović
Objavljeno: 11. February 2016. 18:02:28
Dobitnik priznanja "Zlatni ljiljan" i kandidat na proteklim izborima za člana Predsjedništva BiH Džebrail Bajramović piše osvrt na društveno-politička organizovanja Bošnjaka u matici i dijaspori.


Džebrail BAJRAMOVIĆ: Možda je kucnuo čas da se Bošnjaci zapitaju: „Koji je smisao birati predstavnike bez časti i lidere bez liderske odgovornosti?“, tj. „Kojim putem ići i kojim se kriterijima rukovoditi da bi se ostvarila vizija kolektivnog prosperiteta?“ Ta pitanja podrazumjevaju odbacivanje etabliranog aktuelnog diskursa uz nijemo klimoglavstvo, primarno intelektualaca, da se zloupotrebom bošnjačkog povjerenja dolazi do personalnog bogaćenja na štetu kolektivne bošnjačke dobrobiti, kako u matici, tako i u dijaspori.


NEDEFINISAN NACIONALNI PROGRAM: Bošnjaci imaju krov – više svjetskih / globalnih / krovnih organizacija (tako sebe nazivaju), koje se u intervalu od par godina redovno osnivaju diljem svijeta, a nemaju temelj – NACIONALNI PROGRAM na kojem bi se gradile i nadograđivale svrsishodne aktivnosti u skladu sa bošnjačkim interesima. Bošnjaci su permanentno aktivni u pogledu renoviranja krova, ali su pasivni u domenu učvršćivanja temelja. Brojni su bošnjački lideri čija se „harizma“ temelji na predstavničkoj funkciji, a ne na djelima od općeg značaja, pa uslijed preferiranja lične promidžbe u bošnjačkoj praksi dolazi do zamjene teza u prioritetima javnog djelovanja. Danas je rasprostranjen bošnjački društveno-politički predstavnički pragmatizam zasnovan na tezi: „Misli lokalno, a djeluj globalno!“; iz čega proizilazi praksa: „Radi za sebe dok pričaš o narodu!“.
Dakle, organizacija je najslabija karika bošnjačkog društveno-političkog lanca, žile kucavice jednog naroda od koje zavisi egzistencija: opstanak i prosperitet. Neučinkovitost nacionalnih organizacija navlači koprenu na kolektivnu bošnjačku svijest, pa takvim narodom, u principu, nije teško manipulisati, tj. vladati bez bojazni od bilo kakvog vida odgovornosti. To dokazuje činjenica da je u Bosni i Hercegovini svakodnevni rast ekstremnog siromaštva kod Bošnjaka, a i ekstremnog bogaćenja njegovih predstavnika u strukturama društva i vlasti. O tome bošnjački lideri javno ne pričaju, a tamo gdje oni vedre i oblače o tome se ne govori; već se spretnom retorikom izbjegava odgovornost, slažući se sa maksimom: „Da narod prema svojoj mjeri bira sebi lidere, vlast i predstavnike“.

Možda je kucnuo čas da se Bošnjaci zapitaju: „Koji je smisao birati predstavnike bez časti i lidere bez liderske odgovornosti?“, tj. „Kojim putem ići i kojim se kriterijima rukovoditi da bi se ostvarila vizija kolektivnog prosperiteta?“ Ta pitanja podrazumjevaju odbacivanje etabliranog aktuelnog diskursa uz nijemo klimoglavstvo, primarno intelektualaca, da se zloupotrebom bošnjačkog povjerenja dolazi do personalnog bogaćenja na štetu kolektivne bošnjačke dobrobiti, kako u matici, tako i u dijaspori.



MATICA I DIJASPORA: Matica i dijaspora funkcionišu po principu spojenih posuda. Kada se voda zamuti u domovini posljedice su vidne i u dijaspori, a isto tako aktivnosti u bošnjačkim organizacijama u dijaspori se reflektuju na aktuelna dešavanja u bh. društvu. Naravno da se navedena socijalna zakonomjernost odnosi i na organizacije u dijaspori i domovini, sa „bosanskim prefiksom“, a gdje Bošnjaci čine kičmu organizacije.

1. Svjetski savez dijaspore BiH (SSDBiH), sa sjedištem u Engleskoj okuplja brojne organizacije gdje Bošnjaci čine organizacionu kičmu. Nepobitno je da je to primarno evropska organizacija, a da je svakako uspjeh i u formalnoj komunikaciji sa našim ljudima diljem svijeta. Višedecenijski angažman je utoliko značajniji kada se ima u vidu da Bošnjaci nerado prihvataju bilo kakav vid organizovanja ako nisu dio najužeg rukovodstva, te su logične turbulenicije kroz koje je ova organizacija prolazila i prolazi. SSDBiH, i pored brojnih programskih anomalija, zasužuje respekt, ali je temeljno pitanje: koji je njen uticaj na aktuelne društvene odnose u BiH, a i u domenu organizovanja bh. građana na globalnom nivou?
Možda se odgovor krije u višegodišnjoj raspravi o otvaranju kancelarije Saveza u Sarajevu i postavlja se pitanje da li je danas iznađeno ikakvo rješenje. O prioritetima SSDBiH nam dosta govori činjenica da, dok se rješavalo x-pitanja od značaja za državu i građane BiH i u matici i dijaspori, gospoda delegati i funkcioneri saveza su vodili duge i jalove razgovore: ko bi sjedio u toj kancelariji i ko bi to plaćao? I to se ispostavi kao nerješiv problem, a u nastavku sjednice ti isti funkcioneri čitaju papire gdje se govori o milijardama koje dijaspora doznačava svake godine BiH. Naravno da između tih hiljada maraka i milijardi dolara, eura i ostalih valuta – nešto ne funkcioniše u stvarnosti. Tako je već preko dvije decenije. Dakle, deklarativnost nije lahko nadvisiti konkretnim programskim angažmanom koji opravdava naziv organizacije.

2. Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA), je moćna organizacija koja okuplja vrhunske intelektualce i odane patriote i ima spektar aktivnosti koje doprinose državi i građanima BiH. Međutim, deklarativnošću se ne može obezbjediti bolji ambijent u matici i u domovini Bosni i Hercegovini. Koje programe ta moćna organizacija provodi na terenu u BiH? Osim elektronske, mrežne komunikacije, koji je kontakt te organizacije i domovine? Koje su to kontinuirane programske aktivnosti od ekonomskog, privrednog, kulturološkog, obrazovnog, infrastrukturnog i svakog drugog interesa za Bošnjake i njihovu državu Bosnu i Hercegovinu? Lobiranjem, kao primarnom i jedinom kontinuiranom aktivnošću, ne može se opravdati naziv „Kongres“, jer po programskoj profilizaciji to je bliže formi „Agencije za lobiranje“, a ne „Kongresu“, pa makar i u simboličnom kontekstu.

3. Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000 organizacija koja je nastala raskolom u jedinstvenoj organizaciji KBSA, te ista formira Kongres Bošnjaka svijeta 2011. godine u Sarajevu.
4. Bošnjački intelektualci, primarno iz Novog Pazara i Sarajeva, 2011. godine formiraju Bošnjačku akademiju nauke i umjetnosti (BANU), te iniciraju osnivanje Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK) pred kraj 2012. godine. Organizaciona struktura je usko vezana sa Internacionalnim univerzitetom u Novom Pazaru čime je obezbjeđenja infrastruktura te su stvorene elementarne pretpostavke za sistematsko programsko djelovanje.
5. Svjetski savez Bošnjaka, osnovan je u Njemačkoj krajem 2015. godine.
6. Treba pomenuti da je u Australiji dugi niz godina suvereno djelovalo „Vijeća bh. organizacija Australije”, a 2013. godine osnovana je “Australska unija bh. asocijacija“ (AUBHA), koja okuplja brojne bh. organizacije.
7. Svakako da je u kontekstu Bošnjačkog globalnog organizovanja neophodno pomenuti i Bošnjačku zajednicu kulture „Preporod“ i „Vijeće bošnjačkih intelektualaca“, sa sjedištem u Sarajevu.

* * *

Organizaciona interakcija na relaciji Evropa-Amerika-Australija reflektovala se preko BiH, ostavljajući maticu u dilemi šta se to doista događa u dijaspori, jer su najčešće diskutabilna organizaciona pitanja bila determinirana kadrovskim izborom. Po nepisanom pravilu, osnivanjem bošnjačkih, a i bh. organizacija, a gdje su Bošnjaci nosioci aktivnosti, dolazi do javnih personalnih sukoba najistaknutijih ličnosti organizacije koja, zatim, cijepanjem dobija svoju bliznakinju. Indikativno je da je uglavnom u pitanju ljudski faktor, dakle, personalni nesporazumi, a ne programski ciljevi ili organizacioni principi. Ako su programski ciljevi i organizacioni principi fiksni, statični i nepromjenjljivi, logično da dinamika postoji samo po pitanju izbora funkcionera, dakle kadrova. U tako suženim organizacionim okvirima se ne traži sposobnost, jer suština programskog angažmana se svodi na deklarativnost (1), podobnost, tj. odanost lideru (2), što je garancija za afirmativnu kadrovsku kombinatoriku.
S obzirom da se ni jedna krovna organizacija u zadnje dvije decenije nije nametnula svojim angažmanima kao nosioc progresivnih ideja koje ukazuju na puteve prosperiteta Bošnjaka u domovini i dijaspori već se isključivo nametali kao faktori bez alternative. Umjesto programske saradanje stvaraju se rivaliteti, što se negativno odražava na programsku profilizaciju. Stoga se bošnjačka duhovna širina i dubina, koja ima realan potencijal za konstruktivno upražnjavanje demokratske slobode, pretvorila se u svoju suprotnost i postala intelektualna tamnica. Umjesto da istaknuti pojedinci budu nosioci programskih ciljeva, neosporni intelektualni autoriteti podredili su bošnjačke (bosanske i bosanskohercegovačke) organizacije ličnim vizijama koje su imale epilog u personalnim sukobima sa neistomišljenicima i zanemarivanju programa od opće koristi za Bošnjake – kako u domovini, tako i u dijaspori. Faktički, po pitanju organizovanja, Bošnjaci se fokusiraju na izbor kadrova i najužeg rukovodstva, a gdje je pitanje lidera fiksirano i neupitno, bez obzira na učinkovitost, što redovno rezultira nezadovoljstvom članstva, te praksom da se u beskraj osnivaju nove organizacija gdje se samo mjenjaju funkcioneri a programi ostaju iste sudbine: mrtvo slovo na papiru. U takvim ogranizacijama, gdje ne postoji odgovornost za praktičnu (ne)efikasnost nije praviše zahtjevno biti lider, jer je dovoljno biti istrajan u svom naumu, ignorisati zahjeve članstva i bez osjećaja savjesti rukovoditi se ličnim uvjerenjima bez obzira na legitimna organičenja. To se zove: kolektivna katastrofa zbog neodgovornosti pojedinaca! Narod koji sebi dozvoljava haos u pogledu ORGANIZOVANJA – tj. tolerisanje neodgovornosti u javnom djelovanju – ide putem nestanka! Pitanje organizovanja je suviše ozbiljno pitanje za egzistenciju NARODA, kao kolektiva, da bi zavisilo od volje, raspoloženja i kapaciteta POJEDINACA. Individue, koje su patriote, svoje sposobnosti stavljaju na raspolaganje svome narodu, jer njemu služe iz ljubavi, a nezloupotrebljavaju povjerenje svog naroda radi iskorištavanja funkcije da bi ostvarivali LIČNI INTERES. To se u uređenom i odgovornom demokratskom društvu kvalificira kao IZDAJA, dakle, riječ je o moralnoj odgovornosti, a ne samo o kriminalu ili sramnoj javnoj foskuli “snašao se” kako se plasira u kontaminiranom javnom prostoru.
Bošnjacima je vakat da se bude iz demokratskog haosa jer se mogu lahko probuditi u getu gdje ih čeka neupitan nestanak. Dezorganizacija i liderski avanturizam su pouzdani indikatori da se ide putem kojem treba radikalno mijenjati kurs, ali ono što su zamutili neodgovorni pojedinci samo kolektivna svijest može razbistriti. Vrijeme je da se Bošnjaci, kao harmonizirani kolektiv, počnu baviti uzrocima na koje se može uticati, a ne da strijepe danonoćno nad posljedicama haosa koje se ne mogu sagledati.



BOŠNJAČKA NACIONALNA SVIJEST: Historijska, društvena i politička je činjenica da između Bosne i Hercegovine i Bošnjaka vlada organsko jedinstvo, te, faktički, egzistencija jednog preduslov je egzistencije drugog.
Teško je, ili nemoguće, zamisliti postojanje Bosne i Hercegovine bez Bošnjaka, a isto tako je teško, ili nemoguće, zamisliti opstanak Bošnjaka, kao društveno-političkog bitnog faktora, bez Bosne i Hercegovine.
Kao što „bošnjaštvo“ ne podrazumjeva negaciju „bosanstva“, isto je tako bosanskohercegovački kontekst komplementaran u odnosu na „bošnjački“. Bošnjaci govore bosanski jezik, a istovremeno su bosanskohercegovački građani.
Dakle, imamo specifičan etnički slučaj kojim se terminološki definiše nacionalni identitet Bošnjaka, ispoljen kroz prefikse: „bošnjački“ (1); bosanski (2) i bosanskohercegovački (3).
Kod Bošnjaka iz BiH van domovine dodaje se još odrednica zemlje u kojoj žive.
U slučaju Bošnjaka koji su rođeni i žive van BiH, kao matice, a trajno su naseljeni u trećoj državi (npr. Bošnjaci iz Sandžaka ili Crne Gore koji su dobili državljanstvo i žive u nekoj zemlji Zapada) pitanje identiteta je znatno složenije – jer ih salijeću razni mešetari iz režimskih struktura, nastojeći da ih odbiju od svog maternjeg bosanskog jezika, namećući im crnogorski jezik, njihovu historiju i kulturu, time ih udaljavaju da imaju dodir sa bošnjačkom kulturnom baštinom. Što ustvari jeste nadopustiv asimilatorski čin.

Nedovoljno su osvjetljene i ispitane činjenice u vezi sa Bošnjacima koji su odselili u Tursku i 'primili' tursko prezime; skoro da ne govore bosanski jezik, jer mahom i ne dolaze u BiH (70 godina prema sporazumu o emigraciji) niti imaju ikakve kontakte sa svojom postojbinom, domovinom njihovih djedova koji su emigrirali u Tursku kad se Osmansko carstvo povlačilo sa Balkana. Isti je slučaj i sa brojnim bošnjačkim zajednicama diljem svijeta koje stotinama godina egzistiraju i organizaciono djeluju i njeguju svoju kulturnu baštinu u zemljama čiji su građani. Ta veza treba da se uspostavlja na nivou ETNIČKE – BOŠNJAČKE KOLEKTIVNE SVIJESTI, u svjetlu činjenice „BOŠNJACI - GRAĐANI SVIJETA“.
Činjenica je da ti ljudi, bošnjačkog porijekla, svoja građanska prava ostvaruju u zemljama u kojim žive, a i gdje su uglavnom i rođeni – i dakako da veza sa BiH, kao svojom etničkom maticom, ima primarno duhovno-kulturološku identifikaciju, a ne društveno-političku. Dakle, kada se naše „krovne organizacije“ sa svojim jednostranim i manjkavim programima pojave u tim naprednim društvima gdje je politika u fokusu, a društveno pozicioniranje pojedinaca, mešetara, pozadinska suština – jasno je da one nemaju NIŠTA da ponude Bošnjacima u dijaspori! Oni samo mogu, ako žele, da se priključe rovovskoj borbi za uske interese pojedinih funkcionera što se krije pod maskom deklarativnog zalaganja za Bošnjake, zakamufliranog u sintagmi „bošnjački nacionalni interesi“. Što nikog ničim ne obavezuje, jer se ne povlači pitanje odgovornosti za zloupotrebu, zanemarivanje i izdaju nacionalnih interesa Bošnjaka.
Kada će Bošnjaci tražiti odgovornost od onih koje su birali i koji su plaćeni da provode u praksi bošnjačke nacionalne interese – na svih pet razina vlasti u BiH? To je pitanje budućnosti Bošnjaka – prosperiteta, opstanka i egzistencije. Toga Bošnjaci nisu dovoljno svjesni, te je stoga njihova kolektivna svijest pred epohalnim izazovima – jer je neophodno da se kolektivne spoznaje materijaliziraju u formi: konstruktivnog društveno-političkog pragmatizma u cilju poboljšanja praktične efikasnosti (1); inicijativa koje će osvijetliti devijacije u nacionalnom organizovanju i javnom djelovanju u cilju promidžbe kriterija kvaliteta (2); projekata koji će u domovini i dijaspori, na lokalnom i globalnom nivou promovirati otvorenost prema NOVIM IDEJAMA i NOVIM LJUDIMA, u sladu sa zahtjevom vremena (3); programa koji će imati racionalan odnos prema vremenu i prostoru, materijalnim resursima i ljudskim potencijalima (4); strategijama koje će u dugoročnom kontekstu sveobuhvatno tretirati bošnjačke nacionalne interese – po svim pitanjima i u svim oblastima, bez ikakvih limita i predrasuda – te definisati prioritete u skladu sa aktuelnim društveno-političkim izazovima (5).
Dakle, prvi i ključan korak je – DEFINISANJE I PROMOVISANJE BOŠNJAČKOG NACIONALNOG INTERESA – kao temeljnog strateškog opredjeljenja Bošnjaka. Sa time se kasni već dvije i po decenije demokratske prakse u BiH, a što će biti znakovita poruka da se iskristalizirala državotvorna bošnjačka kolektivna svijest.

Foto: Dže-ni Meštrovać
Geteborg, Švedska
10. februar. 2016. god.


  Dossier: DŽEBRAIL BAJRAMOVIĆ: Bošnjački demokratski izazovi
» KOZMOPOLITSKA DIMENZIJA BOŠNJAŠTVA
Džebrail Bajramović | 12.01.2017 01:39
» AFIRMACIJA OSJEĆAJA ZAJEDNIČKE SUDBINE BOŠNJAKA
Džebrail Bajramović | 07.10.2016 16:06
» BOŠNJAČKI DRUŠTVENI INTERESI
Džebrail Bajramović | 29.08.2016 18:49
» BAŠNJAČKA DRUŠTVENA ODGOVORNOST
Džebrail Bajramović | 02.08.2016 16:28
» BOŠNJACI U RALJAMA ANTILOGIKE
Džebrail Bajramović | 04.07.2016 21:20
» BOŠNJAČKO JEDINSTVO – JUČE, DANAS, SUTRA
Džebrail Bajramović | 11.05.2016 18:16
» BOŠNJAČKO DOZIVANJE PAMETI
Džebrail Bajramović | 01.04.2016 19:47
» BOŠNJAČKI NACIONALNI INTERESI – „NA ČEKANJU“
Džebrail Bajramović | 07.03.2016 20:27
» MEĐUBOŠNJAČKI DIJALOG – PREDUSLOV PROSPERITETA
Džebrail Bajramović | 02.01.2016 18:34

Ostali prilozi:
» NEBESKI SRBI, SA VOJVODOM TOMISLAVOM I GUSLAROM MILORADOM
Mr. Milan Jovičić | 28. May 2017 00:41
» KAD PRAVDA ZAKASNI
Avdo Huseinović | 27. May 2017 03:13
» ŠKOLSTVO U PLAVSKO-GUSINJSKOJ KRAJINI
Dr. sc. med. Safet Lješnjanin | 26. May 2017 20:41
» KAKO PROVESTI RAMAZAN
Abdullah ef. Hodžić | 26. May 2017 14:08
» PROTIV ZDRAVOG RAZUMA
Blažo Stevović | 25. May 2017 15:47
» POD KIŠOBRANOM EVROPSKE UNIJE
Zijad Bećirević | 24. May 2017 15:39
» BOŠNJAČKE INSTITUCIJE
Džebrail Bajramović | 23. May 2017 21:04
» DEPORTACIJE, NAKON ČETVRT VIJEKA
Mirsad Kurgaš | 21. May 2017 19:11
» BROD BOŠNJAČKE OMLADINE PRIBOJA
Larisa Karaosmanović | 17. May 2017 17:47
» GRAĐANSKA SIGURNOST – PARTNERSTVO VLASTI I GRAĐANA KOJIMA SLUŽE
Maureen Elizabeth Cormack | 17. May 2017 16:11
» HLJEB
Velija Murić | 17. May 2017 14:19
» LAPOT
Sead Zubanović | 15. May 2017 18:29
» IZJEDNAČAVANJE KRIVICE U PROCESU POMIRENJA BH NARODA
Zijad Bećirević | 15. May 2017 18:09
» PARADA LICEMJERA I MITOMANA
Elmedina Muftić | 12. May 2017 02:38
» KAKVU SU NAM SUDBINU PROREKLI I SANU I HAZU?
Mr. Milan Jovičić | 12. May 2017 02:01
» OSLOBOĐENJE BOSNE OD DUHOVNOG KOLONIJALIZMA
Akademik dr. Ferid Muhić | 10. May 2017 18:26
» RAZDOBLJE IZMEĐU DVA KORAKA
Fatmir S. Bači | 09. May 2017 04:29
» CRNI LABUDOVI - SNAGA BOSANSKOG OTPORA
Elmedina Muftić | 09. May 2017 03:10
» BOŠNJACI I VLAST (II DIO)
Džebrail Bajramović | 08. May 2017 21:29
Ostali prilozi istog autora:
» BOŠNJAČKE INSTITUCIJE
23. May 2017 21:04
» BOŠNJACI I VLAST (II DIO)
08. May 2017 21:29
» BOŠNJACI I VLAST (I DIO)
13. March 2017 17:43
» BOŠNJACI I ORGANIZACIJA
07. February 2017 18:24
» BOŠNJAČKI DRUŠTVENI INTERESI
29. August 2016 18:49
» BANJA LUKA, IZ MOG UGLA!
15. May 2016 01:10
» BOŠNJAČKO DOZIVANJE PAMETI
01. April 2016 19:47