Atraktivna pjevačica Mersa Miljković Meri iz Velike Kladuše voli za sebe reći kako živi na tri strane: Zagreb, Njujork i Velika Kladuša. Od kako zna za sebe bavila se muzikom. Iza nje je više snimljenih albuma. Međutim, poslednjih godina kao da je nestala sa estradne scene. U Njujorku se, vrlo uspješno, bavila modom, prodajom, šivenjem i čišćenjem krzna.

Mersa Miljković Meri: Obzirom da sam estradom prošla od dna do samog vrha nemam potrebe da se ikom u bilo čemu dodvoravam

-Mnogo što šta je doprinijelo mom odsustvu sa estrade, Kaže Mersa Miljković Meri, sa kojom smo se nedavno sreli u sarajevskoj kući Art sevdaha. Najviše krivice u tom ima ljubav a potom, nešto zbog čega mnogima nije bilo do muzike, a vezano je za raspad nekad nam zajednčke države Jugoslavije. Ipak, vraćam se pjesmi i to pjesmi sevdalinci koju godinma nosim u duši a koju mnogi pokušavaju prekriti velom zaborava i ukloniti je sa aktuelne estradne scene.

Znači li to da si odbacila svoju muzičku ličnu kartu pesmu «Čičo, čičo»?

-Voljela bih da tu pjesmu nikada nisam snimila. Iako me ona kao sedamnaestogodišnjakinju, na velika vrata, uvela na estradu. Ploča sa tom numerom više puta je bila zlatna a rijetki znaju koliki je bio njen stvarni tiraž. Ona i pjesme „Još se nisam ljubila“, „Bar nedjeljom budi kući“ i druge, kao sjenka, prate me i danas. One su bile sa vrckavim tekstovima na granici šunda i nešto što se kosilo sa tadašnjim moralnim nazorima. U poređenju sa nekim sadašnjim pjesmama njihovi tekstovi su bili umjetnička djela. Publika koja je dolazila na moje nastupe bivala je razočarana jer je, umjesto razgolićene pjevaljke, pred sobom imala ženu zakopčanu do grla, sa dugom suknjom, ženu koja nije igrala po stolovima ili publici sjedala u krilo...Iako danas preferiram samo pjesmu sevdalinku na nastupma mi čest zatraže da otpjvam i neku od ovih pjesama.

Ipak čaršija te nije mazila?
-Naravno da nije. Čaršija teško može razdvojiti pozornicu od stvarnog života. Pjevačice koje su u tekstovima svojih pjesama imale seksualnih naznaka za nju su bivale opajdare, kurve, žene lakog morala. Glumice koje bez odjeće vide na filmu očekuju da sutra, bez odjeće, vide u šetnji na ulici, gole na pijaci...

Omot albuma

Je li to uticalo na tvoje povlačenje sa estradne scene?
-U neku ruku jeste. Trebalo je izdržati tolike pritiske. Međutim, danas se sve promijenilo. Tekstovi pjesama i ne moraju biti vrcavi da se pjevačica razgoliti, zaigra na stolu ili nekom sjedne u krilo. Stiče se dojam da što si u živom nastupu vulgarniji imaš više poklonika. Kriteriji po kojima se postaje popularan toliko su degradirani tako da je, ponekad, teško ocijeniti da li neko zarađuje pjesmom ili zbacivanjem krpica sa svog tijela, silikonskim intervencijama na svojim oblinama i slično.

Hoćeš li, možda, i ti, u sticanju više poklonika, primjeniti neku od tih metoda?
-Ne. Moje oružje jeste pjesma i njom se publici želim nametnuti. Uostalom, pjesma mi je omogućila da obiđem cijeli Svijet, da me ogrije sunce popularnosti i zašto bih eksperimentisala sa nečim drugim. Oni koji žele gledati nago tijelo znaju gdje to mogu činiti. Obzirom da sam estradom prošla od dna do samog vrha nemam potrebe da se ikom u bilo čemu dodvoravam. Materijalno sam obezbeđena te je, konačno, došlo vrieme da se bavim onim čim stvarno želim a to je popularizacija naše tradicionalne pjesme sevdalinke. Moj posljednji album „Sevdah u srcu“ sa video zapisima 20 naših tradicionalnih pjesama sevdalinki među kojima su „Golubice bijela“, „Mila majko šalji me na vodu“, „Tebi majko misli lete“, „Oj Safete sajo“, „Sinoć mi dragi dolazi“, „Ah moj Aljo“, „Zvijezda tjera mjeseca“, „Crven fesić“, „Sinoć ja i moja kona“....i druge, publik odlčno prihvata. Uskoro će biti još sličnih projekata, kaže Mersa Miljković Meri.