Na meti islamofoba iz Federalne televizije: Edvin Omerović i Refik Osmanović

Elmedina MUFTIĆ: Pomisle li ikada da udaraju u najbolje sinove ovog naroda, koji su životima branili i njihov kukavučluk kojeg svaki dan podastiru kao nešto čemu se treba diviti, a ne čega se treba stidjeti? Imaju li i trun moralnog dostojanstva? Ili su sve ljudsko u sebi prodali za bijednu plaću i par minuta "slave" i aplauz onih koji mrze i Bosnu i Bošnjake i sve što miriše na Islam? Šta je cilj svega? Da se pred donošenje presude Haškog tribunala u kojoj se ratni zločinac Radovan Karadžić tereti za genocid počinjen u gradovima RBiH 1992.godine i genocid u Srebrenici 1995.godine i ostala nedjela, pokuša naći opravdanje za agresiju i genocid.

Još jedan u nizu islamofobičnih napada od strane Federalne TV doživjeli smo 1. marta na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine u emisiji "Mreža", gdje su novinari Omer Hasanović i Elma Kazagić na vrlo perverzan način izvršili atentat na slobodu i ljudska prava. Na dan kad se trebalo pričati o državi, njenim braniteljima, najboljim sinovima i kćerima ove zemlje, novinari FTV su po naredbi pričali o izmišljenom terorizmu. Ne treba dva puta pogađati, da bi se došlo do odgovora ko su mete njihovog djelovanja? Ovog puta su mete bili uposlenici Međunarodnog aerodroma Tuzla, Edvin Omerović i Refik Osmanović, koje su njihovi bolesni mozgovi po udbaškom sistemu označili opasnim po društvo, sigurnost putnika i okolinu.

Edvin Omerović i Rekif Osamanović su od novinara FTV proglašeni opasnima samo zato što obavljaju namaz i što su uz suglasnost nadređenih isti obavljali u prostoru aerodroma. Čudno je kako ovi mega novinari ne znaju da svaki aerodrom na svijetu koji drži do svog imidža ima prostor za obavljanje molitve, time i mesdžid. Ne razumijemo, na osnovu čega su Hasanović i Kazagić zaključili da su Edvin i Rekif opasni. Pa ako su oni opasni, onda smo opasni svi mi koji klanjamo, odnosno koji držimo do načela islama. Po tim mjerilima, ova dušebrižna ekipa FTV nema kad da odmori, jer trebaju još puno radnih mjesta da oslobode od nas koji smo "opasni".

Često se pitam gdje je početak kraja ovakvog udara na prava čovjeka? O čemu misle ovi miševi u ljudskom obliku kad zarad nekoliko minuta medijske pažnje uništavaju živote ljudima? Misle li o posljedicama svojih bolesnih pretpostavki, 'skuhanih’ daleko od Sarajeva, tamo gdje se pripremao genocid i ostala zla koja smo ne tako davno osjetili na spostvenoj koži? Spavaju li sada mirno te prodane duše kad znaju da je zbog njihove morbidnosti jedna porodica ili dvije porodice ostale bez egzistencije? Da obraza imaju to nebi radili! Pomisle li ikada da udaraju u najbolje sinove ovog naroda, koji su životima branili i njihov kukavučluk kojeg svaki dan podastiru kao nešto čemu se treba diviti, a ne čega se treba stidjeti? Imaju li i trun moralnog dostojanstva? Ili su sve ljudsko u sebi prodali za bijednu plaću i par minuta "slave" i aplauz onih koji mrze i Bosnu i Bošnjake i sve što miriše na Islam? Šta je cilj svega? Da se pred donošenje presude Haškog tribunala u kojoj se ratni zločinac Radovan Karadžić tereti za genocid počinjen u gradovima RBiH 1992.godine i genocid u Srebrenici 1995.godine i ostala nedjela, pokuša naći opravdanje za agresiju i genocid. Trebaju li se Bošnjaci proglasiti teroristima koji prijete stabilnosti regiona i Evrope i kao takvi da postanu meta za odstrjel? Po čijoj naredbi se od sinova "zlatnih ljiljana" koji su ovoj zemlji donijeli slobodu i sačuvali njezin suverenitet i integritet sada prave neprijatelji i opasni građani, kojima se treba oduzeti pravo na rad i život. Šta treba da radimo svi mi u Bosni i Hercegovini koji izgovaramo šehadet kao potvrdu pripadnosti Islamu, koji želimo da živimo u skladu s principima naše vjere, koji eto gle čuda obavljamo pet dnevnih namaza koji su stub islama, koji odlučimo da u skladu s ljudskim slobodama se oblačimo kako nam propisuje naša vjera? Je li po mjerilima agresivnog i progresivnog ateizma koji uzima maha u BiH treba da pakujemo kofere i idemo iz Bosne i Hercegovine? Izgleda da trebamo, jer očito postajemo meta ovih morbidnih budaletina, koji su toliko duhovno i mentalno siromašni, da su u svojoj opustošenoj svijesti prepoznali sreću u činjenu nepravde drugima.

Elma Kazagić u četničkoj mreži

Koliko još šamara treba da odšutimo? Koliko još niskih udaraca treba da primimo i ostanemo na nogama? Gdje je prag tolerancije koji se ne smije preći, a kod nas se svakodnevno prelazi? Šta smo to toliko pogriješili, da nam ne daju mira oni koji su čitav period agresije proveli po podrumima ili su bili dezerteri ili su sinovi i kćeri dezertera i podrumaša, pa su im očevi kupili radna mjesta i sad nas tjeraju iz zemlje, ti koji su pobjegli iz iste kad je bilo najteže? Krivi smo po njihovim jadnim, kukavičkim, poltronskim mozgovima. Što smo ponosni. Što namamo krizu identiteta. Što znamo ko smo, šta smo, odakle potičemo i kuda idemo. Krivi smo jer smo slobodni. Jer se naša sloboda ne može kupiti niti prodati. Krivi smo jer smo slobodu osvojili i zato je nedamo nikome. Krivi smo jer samo se pred Gospodarom osjećamo malim, a pred ljudima smo ravnopravni. Krivi smo jer nam oni, ti kukavički mozgovi ne mogu soliti pamet, niti nas mogu učiniti robovima sebi. I zato i ja sam Edvin Omerović. I ja sam Refik Osamnović. I ja klanjam pet vakata namaza. I ja svjedočim šehated. I ja se ponosim što sam muslimanka. I ja nosim hidžab, kao što oni nose bradu. I ja sam dio njih, slobodna i sposobna da vam kažem da se ne bojim ni vas ni vaših nalogodavaca. Ni vašeg ateizma, jer kufur je davno slomljen u srcima ljudi. Ponosna sam i slobodna. I vaše morbidne i islamofobične emisije su zlo koje isijavate iz sebe, jer ste jadni, bijedni i prazni. Jer mislite da se vlastita sreća kuje na tuđoj nesreći. Pazite da kad kujete svoju sreću druge ne udarate po prstima, jer možete omahnuti pa i da vas zaboli. Sad kad ste uspjeli u svojoj zlehudoj namjeri da ljudima nanesete zlo. Sjednite slobodno u avion koji polijeće sa MAT i putujte bez bojazni da će vas Edvin ili Refik oboriti. Najbolje bi vam bilo da avion skrenete u pravcu Beograda i odete na rokuoljub svojim učiteljima, možete i do Dedinja jer tamo vam je vođa. Dok vi bezbjedno putujete, dok budete na godišnjim odmorima ne zaboravite, da nečiji uzdah i suza puštena zbog nanijete nepravde su golem teret za ponijeti. Mene bi bilo strah da sam na vašem mjestu, da primim plaću, znajući da sam bila sebepom da nekome drugom izbijem hljeb iz ruku. Bilo bi me strah preći cestu, sjesti u auto kupiti hljeb i mijeko, ne od straha da će mi ljudi nauditi, nego od straha pred Bogom. Od straha da je učinjena nepravda drugom nešto što ni Bog neće oprostiti, ako ne oprosti onaj kome je nanesena. I da znate, niste nas prestrašili. Mi nećemo iz Bosne i Hercegovine jer je ovo naša zemlja, jer smo mi autohtoni narod, jer je islam na ovim prostorima daleko prije svih vaših sjećanja došao, jer se osjećamo svojima u svojoj vjeri na svojoj zemlji. A nećemo ni da šutimo. Pozivam sve Bošnjake, vjernike, sve ljude koji osjećaju pravdu i istinu kao stil života, da prestanu plaćati RTV taksu, dok ovaj Javni servis ne promijeni uređivačku politiku i ne prestane sa islamofobijom. Svjesni da mi plaćamo oružje kojim nas ubijaju, vrijeme je da pokažemo građanski neposluh onima koji nas vrijeđaju, šikaniraju i neprestano progone. Dosta je više agresivne politike FTV koja se provodi nad Bošnjacima vjernicima, njihovog progona koje traje od samog osnivanja iste. Jenom pokažimo građansku hrabrost i suprostavimo se ovoj tiraniji kojoj smo izloženi dugi niz godina. Ista ta FTV nas svakodnevno doktriniše partizanskim filomovima, a da pri tome nikad ne prikazuje filomove o agresiji i genocidu čiji je autor Avdo Huseinović. Kada neko kaže nešto za neprofesionalan rad novinara onda je to napad na slobodu govora i napad na medije, a kada novinari svojim neprofesionalizmom ogrožavaju prava i slobode građana, odnosno kad ostave ljude bez posla, onda je to sloboda izvještavanja, odnosno sloboda da se laže bez posljedica. Do nas je koliko smo spremni da trpimo ovu medijsku agresiju FTV na Bošnjake i vjernike. Ako je i od njih, dosta je.