Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Komentari


DOSTA NAM JE SRBOVANJA!
Procitaj komentar

Autor: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac
Objavljeno: 31. March 2016. 16:03:57

MR. MILAN JOVIČIĆ: Krenulo se u ime srpstva i želja velikosrpskog agresora, kako bi se ustrojila, velika srpska država, od Karlobaga, preko Drine i sve do Gazimestana! Dakle, da svi Srbi, velikosrpski nebeski narod živi u jednoj, svojoj državi. Nikako da se spuste sa tih nebeskih visina, među normalan svijet i sa drugim i inim narodima, kako bi živjeli lijepo i dostojanstveno u zajedništvu, uz poštovanje i drugoga i svih njihovih različitosti. Svaki od tih naroda posjeduje i svoje nacionalne vrijednosti i ljepote, kojima se mogu i trebaju služiti i svi ostali.


Godine prolaze, sjećanja blijede, ako se sve ne zapiše na vrijeme, pamćenja će nas izdati, a živi pišu istoriju. Generacije koje dolaze, neće nam oprostiti što im nismo ostavili ispisanu našu istoriji, našu istinu događaja, dobra i zla, kako bi se na njoj naučili i mogli sačuvati samo dobre stvari, dobra djela veličati, a zla vremena, zla bića ili neljude zaboraviti, kako nam se zla ne ponavljala.

Dosta nam je „srbovanja“, mitova i mitologija od Gazimestana do današnjih dana, još ponajmanje su nam nužne nakaradne i užasnute ideologije, scenariji pisani na osnovama njihovog tumačenja, dolazilo to kroz memorandume SANU, liturgijska pripovjedanja SPC - vjerodostojnika ili državnika, poput Slobodana Miloševića, Franje Tuđmana i njihovih istomišljenika.

Odakle god krenuo, u lavini sopstvenih sjećanja, sa gorčinom i tugom u svojim trezvenim razmišljanjima, ružičaste slike neprijatnih viđenja i poimanja, poput kockista svakog mozaika naći će svoje mjesto vječnog nezaborava.

Nisam nikakav istoričar, tehničko sam lice, prepustio bih sva ta događanja i mnoge ispisane istorijske činjenice iz prošlosti i istoriji, od bosansko-hercegovačkih događaja, uz jednu konstataciju da od te istorije zaista nismo ništa naučili, a ona nam se ponovila i zato radije dajem svoj kraći osvrt na period Gazimestana i poslije njega. To je bilo vrijeme i moga neposrednog aktivnog političkog djelovanja, kao delegata u Skupštini Bosne i Hercegovine i Saveznoj Skupštini u Beogradu / 1986 – 1990. god /. Imao sam prilike slušati i govor Slobodana Miloševića na Gazimestanu 28.juna 1989. godine, kao i u prvim spoznajama i diskusijama u Saveznoj skupštini o temi i prvim početcima i naznakama tzv „balvan revolucije“. Činjenice ukazuju, da smo tada u tome periodu bili mnogo više okupirani sa Antom Markovićem i njegovim ekonomskim programom zemlje i stvaranjem određenih deviznih rezervi, ne sluteći ili očekujući takvu epidemiju i najezdu aktera takve pogubne nacionalističke retorike. Može se postaviti i pitanje, da li smo tada i mnogi od nas shvatili i uzeli ozbiljno te Miloševićeve riječi i nakanu primjene i realizacije takve ideologije, koja bi iz ondašnjeg komunističkog sistema, mogla i tako olako preći u velikosrpsku i velikohrvatsku nacionalističku. Na našu žalost ta ideologija i te poruke, su se i uistinu realizirale u njihovim nedjelima i agresorskim aktivnostima, što je ponajviše osjetila i doživjela i naša domovina Bosna i Hercegovina i posebno njen bošnjački korpus stanovništva na našim prostorima.

Sva ta vjerovanja i mitovi o „nebeskome narodu“ imaju veze i sa konkretnim religijskim vjerovanjem, što može biti samo rezltat nacionalističke ideološke istorije.

Zapaljivi govor sa Gazimestana, idejnog tvorca i realizatora nastupajuće „balvan revolucije“ njihovog Slobe, najvećeg kasapina dvadesetog vijeka, zatekle su me lično u klupama Saveznog parlamentarca u Beogradu, odakle sam i neposrednim svojim istupima, govorima i riječima osude iskrišta ove revolucije, ukazivao i osuđivao, što se ipak docnije i rasplamsalo u najveću i užasnu buktinju događanja na našim tadašnjim Jugoslovenskim prostorima, što se i nije moglo niti uspjelo u startu ugasiti.

Balvan revolucija od Kosova do Triglava, po svim našim teritorijama, poput buktinje širila se, kao paljena lučevina, potpirivana njenim nacionalistima, osvajačima, kriminalcima, uzurpatorima, rušiteljima svega našeg dobrog, osvajačima teritorijalnih pretenzija i njegovih materijalnih dobara.



Dakle, krenulo se u ime srpstva i želja velikosrpskog agresora, kako bi se ustrojila, velika srpska država, od Karlobaga, preko Drine i sve do Gazimestana! Dakle, da svi Srbi, velikosrpski nebeski narod živi u jednoj, svojoj državi. Nikako da se spuste sa tih nebeskih visina, među normalan svijet i sa drugim i inim narodima, kako bi živjeli lijepo i dostojanstveno u zajedništvu, uz poštovanje i drugoga i svih njihovih različitosti. Svaki od tih naroda posjeduje i svoje nacionalne vrijednosti i ljepote, kojima se mogu i trebaju služiti i svi ostali.

U toku agresije, sa istoka po scenariju velikosrpskih scenarista i reditelja, sjećam se da je 1992. godine na zgradi Peškine zgrade / ugledna stara srpska trgovačka porodica /, na Rondou u centru grada Mostara, crnim grafitom i velikim slovima bilo ispisano: „Hvala ti majko, što me nisi rodila Srbinom „Kao građanin srpske nacionalnosti, u tim teškim i turobnim agresorskim događanjima i ratnim danima, prolazeći svakodnevno preko Rondoa, htio ne htio, morao sam i razmišljati o poruci, značenju i upotrebi takve poruke. Možda, u tim trenucima nisam ni pomišljao, na one koji su je ispisali, a ponajmanje na sve stvoritelje i izvršioce nakaradne srpske ideologije, na činjenice da smo mi „istinski“ nebeski narod, koji se nikako nije znao spustiti u ravnice sa tih nebeskih visina i normalno se ponašati, kao i ostali svijet.

Međutim, pojavljuju se i takvi Božiji emisari i tumači vjere i dobra među ljudima,u ime pravde i istine, poput oca mitropolita Mihaila. Mogu samo da uskliknem, hvala ti oče Mihailo, na tvome umu i razumu, koji nam je upravo i nužan kao nasušni hljeb ili naša crkvena ponaija, sa kojom se pričešćujemo za vjerske praznike, kako bi i razbistrili naš pomućeni um.

Istina je bolna, ali je Vaša konstatacija, ponajbolji lijek za sve nas napaćene i mučene građane i narode, a posebno za naše vrle i poštene Bošnjake i njihove porodice stradalih i ubijenih u svim genocidnim radnjama na prostorima Bosne i Hercegovine. Dragi Bog uslišio Vašu poruku, krunisao Vas oreolom sveca našeg srpskog, u ime istine i samo istine.

Mi živimo u našoj lijepoj i prirodnoj Božijoj zemlji zvanoj Bosna i Hercegovina, koja je divna i za Vas kako kažete slobodna zemlja, u kojoj Vam i nisu potrebni nikakvi tjelohranitelji, kao u Vašoj Crnoj Gori ili gdje ne. Kod nas su odvajkada većinski stanovnici i njeni građani i narod, naše dobre i vrle komšije, koji su kao brojniji uvijek dužni misliti i ponašati se i prema nama bez ikakve prisile, majorizacije, diskriminacije ili bilo kakvog neljudskog ophođenja. Ukoliko je njima dobro u ovoj nam zajedničkoj zemlji, trebalo bi i nama Srbima biti dobro.



Međutim, dođoše i brojni đavoli, šejtani, dželati, ubice, progonitelji ili kako bih ih nazvao jednim imenom, sličnih ovom pod durmitorskom zlokobnom opančarskom biću, tragovi mu smrde nečovječstvom, sa svojom suludom umobolnom dijagnozom i najcrnjom terapijom ubijanja i progona, do stvaranja genocidne tvorevine ,i to baš na našim životnim prostorima. Ova mu je zemlja i zajednica omogućila i školovanje i egzistenciju dostojnu ljudskog bića, šta vrijedi, kada ga je iznjedrila ta zlokobna pod durmitorska opančarska pijavica, kako bi nam posisao i našu krv. Teško mi je i spomenuti njegovo ime, u presudi Haškog suda je sve rečeno, no da li je i pravda zadovoljena, za najmilije njegovih genocidnih žrtava siguran sam da nije, za nas ostale i djelomično, ali nam je svima krenuti od iskrenog kajanja do pomirenja, jer nam je zajedno i živjeti.

„Nužan nam je srpsko – bošnjački dijalog, te umjesto iluzija i fantazija koje
su u glavama ideologa, ala Ćosić, Karadžić i sličnih, treba uzeti realitet .... Da li je moguć srpsko-bošnjački dijalog, koji bi vodio prevazilaženju prošlosti“, citat akademika Filipovića!
U svakom slučaju, oče Mihailo, ukoliko bi naš vjerski SPC poglavar, patrijarh Irinej tako trezveno promišljao, kada ne bi tako tragikomično podržavao i hvalisao Republiku Srpsku, kao genocidnu tvorevinu navedenog luđaka iz Haške optužnice, svima nam bi budućnost bila izvjesnija i podnošljivija.

Oče Mihailo, vjerovao sam i nadao se bistrijem umu i razumijevanju i premijera Vučića, koji prvi dođe u Sarajevo kao premijer Vlade Srbije, koji ode na nesreću svih velikosrpskih nacionalista i u Srebrenicu, da se pokloni žrtvama geneocida, a nije mu bilo lako, koji primi u Beogradu naše Predsjedništvo i da dalje nastavi takvim koracima, na jedinom pravom putu istine i pomirenja. Međutim, kao i najbolja „holandska krava“ koja je davala po 20 litara mlijeka, svojim ritanjem nogama i sve prospe, na štetu svojih gospodara, slično nešto čini i premijer Vučić u svojoj misiji podržavanja genocidne tvorevine i njenog „guslara i đilkoša“ iz Laktaša. Takva briga i podrška, nama normalnim ljudskim Srbima države Bosne i Hercegovine i nije potrebna, te nam i dalje nanosi bol i razočarenje. Bosanski sam Srbin, beogradski student kao što je bio i Aleksandar Vučić, graditelj mnogih industrijskih objekata i po Bosni i Hercegovini i po Srbiji , na koncu, danas sam penzioner mojih voljenih država i Srbije i Bosne i Hercegovine, ali je moja neprikoslovena i jedina domovina Bosna i Hercegovina, te samo prihvatam istinsku i dobronamjernu pomoć, ali nikako na temeljima stvorene genocidne tvorevine, kakva nam je Republika Srpska.



Možda se mlađanom Aleksandru i može oprostiti snimak i druženje i sa našim agresorskim elementima, kao na slici, kao i neke ubitačne riječi koje je svojevremeno izgovorio, o vrijednosti njegovog vojnika i omalovažavanja i žrtava sa druge strane, ali se u ovim godina ovoga vijeka, na putu stvaranja dobrih i razumnih međusobnih odnosa poštovanja, pomirenja, kajanja i oprosta, svi zajedno moramo izuzetno i razumno ponašati. Zato, neka nam poruka oca Mihaila i posluži kao iskren i svetao putokaz za Božije ljude, a zlikovcima i svim nosiocima zla u sebi, neka služe psihijatrijske metode liječenja u Hagu, na Sokolcu ili bilo gdje.

S poštovanjem,
Mr. Milan Jovičić
Mostar, mart 2016.godine

VRH



Ostali prilozi:
» BANA DODIJELILA PLAKETU DR. HARUNU HADŽIĆU
Bošnjaci.Net | 24. March 2024 21:18
» SIJANINI STIHOVI
Avdo Metjahić | 21. March 2024 23:54
» KAPIJE SVJETLOSTI UMJETNIČKI I NAUČNI UNIVERZIM DR PUPOVIĆA (I)
Božidar Proročić, književnik i publicista | 18. March 2024 14:46
» ŠTO NE STIGOŠE KAMOM, POSTIŽU GUMICOM!
Esad Krcić | 22. February 2024 01:24
» NE TREBA ODUSTAJATI OD ČINJENJA DOBRIH DIJELA
Mensud Alićušić | 19. February 2024 16:47
» ISMET HADŽIĆ PETODECENIJSKI TRAG U LIKOVNOJ UMJETNOSTI CRNE GORE (I)
Božidar Proročić, književnik i publicista | 15. February 2024 15:40
» DEMOKRATE RUŠE DEMOKRATIJU U NJEMAČKOJ
Nihat Bećirović | 09. February 2024 22:48
» ULOGA I ZNAČAJ DR. NAKE NIKŠIĆ U PROMOCIJI MUZIČKE KULTURE SANDŽAKA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 07. February 2024 14:51
» UMRLI PRIJE SMRTI?
Midhat Hajrović | 04. February 2024 14:47
» POLITIČKI INFLUENSERI U SANDŽAKU
Dino Bašović | 02. February 2024 17:24
» KO „PEVA“ ZLO MISLI
Dino Bašović | 29. January 2024 15:47
Ostali prilozi istog autora:
» OJ, SAFETE – SAJO, SARAJLIJO!
22. January 2024 17:43
» ISTINA JE BOLNA
14. January 2024 15:28
» DOSTA NAM JE SRBOVANJA!
05. January 2024 16:27
» ZAŠTO ĆUTI NERMIN NIKŠIĆ?
29. December 2023 17:04
» O BLISKOSTI ŠAHA I ŽIVOTA
21. December 2023 00:41
» O BLISKOSTI ŠAHA I ŽIVOTA
21. December 2023 00:41
» GENS UNA SUMUS / JEDAN SMO ROD!
18. December 2023 21:56
» ŠTA SE TO VALJA IZA GRMA U MOSTARU?
01. November 2023 19:36
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif