Kakav je čiji odnos prema narodu i njegovom kulturno-historijskom blagu pokazala nam je, između ostalog, i predizborna kampanja u Sandžaku. Dok su jedni odustajali od izrade plakata i novac namijenjen u te svrhe preusmjeravali na narodne kuhinje, drugi su bušilicama bušili historijske spomenike, novopazarski bedem, tvrđavu koja ima dvostruki status državne zaštite i druge. A što je još nehumanije i apsurdnije to je radila stranka na vlasti, ona koja je najviše zadužena da to blago čuva.

Po kršenju ovih pravila i propisa u cijeloj državi, prednjačio je Novi Pazar, zbog nesavjesnog Rasima Ljajića koji je svoje ime na ogromnim plakatima, najvećih mogućih dimenzija izrade, postavio bušenjem bedema iz osmanskog doba. Sve su druge stranke osudile ovaj nesavjesni Ljajićev čin, pa i Zavod za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu, te su i srbijanski portali kritički pisali o tome.

Bošnjački narod se gnuša njegovog licemjerstva nastupajući, tobože, pod sloganom ''Za evropski Novi Pazar'', a radeći stvari za koje se u svim civiliziranim zemljama povlači krivična odgovornost. Zato se u javnosti može čuti da Milošević ima posljednjeg izvršioca kulturocida nad Bošnjacima u liku i djelu onoga ko isto sprovodi gotovo dva desetljeća.

Umjesto najavljenog 'evropskog Novog Pazara', naš grad je po broju siromašnih i nezaposlenih, nerealiziranih projekata, neobezbijedjenih investicija zapravo najmanje evropski a skrnavljanjem njegovih obilježja u bojazni smo i zbog nestanka njegovog imena po kome je prepoznatljiv.

Do 24. aprila, i posljednji izdisaji samovolje trenutnih vlastodržaca doživjet će krah dolaskom autentičnih predstavnika bošnjačkog naroda u duhu pomirenja za koje se zalaže Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka sa nosiocem liste Muamerom Zukorlićem.