Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Kolumne
BIH OSTAJE BEZ SVOJIH DRŽAVLJANA
Proces naturalizacije Bosanaca teče nezaustavljivo u svim dijelovima svijeta. Na prikladnim svečanostima, u svečanim holovima, gradskim sudnicama i školskim dvoranama svakoga mjeseca desetine i stotine Bosanaca nerazgovjetno sebi i onima oko sebe pjevuše himnu neke druge zemlje. Takve svečanosti za zemlje domaćine predstavljaju vrijedne događaje, jer se kroz njih obogaćuje, snaži i oplemenjuje njihova nacija a za naturalizovane je to finalizacija procesa u kojem su mnogo šta izgubili u zamjenu za sigurnosni opstanak sa šansom za egzistenciju. I u momentu dok primaju Certifikate o naturalizaciji, sa kojima im se potvrđuje pravo na državljanstvo i trajni boravak, mnogi od tih napaćenih ljudi vjeruju da će im novo državljanstvo, uz njihovo izvorno, dati zaštitni plašt i omogućiti siguran povratak u domovinu, o kojem toliko sanjaju. Ali, kako godine odmiču, sve veći broj naturalizovanih dolazi do spoznaje da je želja za povratkom samo san i iluzija, jer ih starosne godine, porodica i uslovi egzistencije čvrsto priklješćuju uz novonaturalizovano tlo, na kojem mnogi ne nalaze ono što su tražili, a iznova gube ono što su već davno u prognaničkim konvojima suzama isplakali. Po sličnom modelu kontinuirano i sinhronizovano teče proces naturalizacije već desetinu godina u mnogim državama Evrope, a sada znatno intenzivnije i na području Sjedinjenih država. Dok se sa mnogih strana svijeta čuju upoznorenja i pozivi a nerijetko i očajnički vapaji za očuvanje bosanskog identiteta (kojim bošnjaštvo trajno i nepovratno najviše gubi) država Bosna i Hercegovina nošena inercijom međunarodne strategije, trasira nove reformske pravce, na kojima nema (i ne mora biti ) neizmjerno vrijedan milion izbjeglih i prognanih Bosanaca. Po sličnom modelu svakoga mjeseca u većim gradovima američke države Vermont, Burlingtonu i Rutlandu, održavaju se svečanosti na kojim se vrši naturalizacija znatnog broja useljenika iz Afrike, Evorpe, Azije, među kojima je (uobičajeno) najveći broj Bosanaca. Tako je bilo i ovih tek minulih februarskih a potom i martovskih dana, u svečanoj dvorani Okružnog suda (District Court) u Burlingtonu uz čestitke Bijele kuće iz Washingtona sa Božijim blagoslovom “God bless you, and God bless America” i potpisom Predsjednika George W. Busha, nova destina Bosanaca postala je građanima Sjedinjenih država. Neki od njih će sa američkim državljanstvom stvarati novu karijeru sebi i trasirati put napretka svojoj familiji, a neki možda i naći modus da sa američkim državljanstvom i zasluženom penzijom, prožive još koju sretnu godinu u zemlji njihovih očeva, djedova i pradjedova, koju su i sami tako ambiciozno izgrađivali. Takav ishod bosanske ratne drame devedesetih za određen broj izbjeglih i državu Bosnu i Herceogivnu, ne bi ni bio toliko traumatičan da je međunarodna zajednica održala riječ i vratila makar pretežan broj prognanih Bosanaca njihovim kućama. Ali, nikad ne treba zaboraviti da je Bosna i Hercegovina od 4,5 miliona stanovnika izgubila čitav milion, i to ne samo ljudi, već i njihove zrele pameti, sa nezanemarljivim brojem inžinjera, doktora, pravnika, ekonomista i svih drugih profila. Da li se ikad neko zrelo upitao šta to znači kada se iz posude sa 4,5 litara pameti, prolije ili odlije cijela jedna litra. I ta jedna litra pomnoži sa milion. Sa takvom pameti se obogaćuju drugi, prvenstveno bogati narodi, koji znaju cijeniti svaku kap te skupe, nezamjenjive tekućine, a Bosna i Hercegovina zauvijek nenadoknadivo osiromašuje svoje historijsko nasljeđe, u kojem najveću vrijednost ima “čovjek”. Ali, sve to malo koga u Bosni tangira. Proces naturalizacije prognanih Bosanaca teče i uskoro će biti okončan a njegovi rezultati i posljedice osjećaće se dugi niz godina. Pod plaštom naturalizacije prognani će naći spasonosno rješenje, izlazni put do egzistencije, a možda i novu domovinu u kojoj će biti sretna makar njihova djeca, ako ne i oni sami. Izvor/Source: Sa ovim tekstom o naturalizaciji Bosanaca, (objavljenom januara 2005. godine u nedeljniku “Sabah”, prije više od deset godina) , želim potsjetiti sebe i sviju nas na poraznu činjenicu, da vlasti Bosne i Hercegovine, kako onda, tako ni danas, ne čine ništa da se rijeka kojom se u svijet odlivaju bosanski mozgovi i proliva bosanska pamet, zaustavi ili preusmjeri „u slivove bh rijeka i vodotoka“, u kojima ćemo vlastitom pameti proizvoditi vlastitu “energiju“, kao nezamjenjivi razvojni potencijal sretnije sadašnjosti i budućnosti. Svake godine, od onih ratnih do ovih mirnodopskih, našu domovinu Bosnu i Hercegovinu u potrazi za poslom i kruhom napuštaju desetine hiljada mladih i nestaju iz našeg vidokruga kao nepresušna iseljenička rijeka. Samo u prošloj godini iz BiH je iselilo 68.000 bh građana, a to je cijeli jedan grad. A nosioci i uzurpatori osione i koruptivne BH vlasti, umjesto da se zabrinu i zaustave iseljavanje, nemilosrdno pljačakaju, prisvajaju i u bescijenje prodaju resurse, na obalama te nepresušne rijeke grade i ograđuju svoje feude, sretni i u težnji da se iseljenici nikad ne vrate, da se narod ne probudi, da Bosni jutro nikad ne svane. I ako se u skorije vrijeme političko i ekonomsko stanje BiH značajnije ne poboljša, ne stane u kraj korupciji, ne skinu s vlasti i razvlaste feudalci novog vremena, a zemlja krene ka EU, bijela kuga iseljeničke naturalizacije uzeće veći danak nego egzodus ratnih devedesetih godina, kada smo ostali bez trećine stanovništva. |