20. jula 1992. godine desio se jedan od najvećih zločina na području općine Prijedor u sklupu višegodišnje udružene zločinačke kampanje genocida. U toku jednog dana ubijeno je blizu 1.600 civila. Srpske vlasti potpomognute zločinačkom JNA izvršili su napade na bošnjačka sela na lijevoj obali Sane: Bišćane, Rizvanoviće, Rakovčane, Hambarine, Čarakovo, Zecove, te hrvatska sela: Briševo, Raljaš, Staru Rijeku i druge. Krvavi pir koji je izvođen prvo artiljerijskim napadima, a potom pješadijskom, rezultirao je ubistvom više stotina bošnjačkih i hrvatskih civila, a neutvrđen broj odveden je u logore, gdje je kasnije uglavnom likvidiran.

Kontinuirano tokom mjeseca jula vršena su hapšenja, silovanja i deportacije Bošnjaka u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje i druga mjesta zatočenja. Mučenja, ubijanja, silovanja, rušenja, pljačke i devastacija imovine bila je svakodnevna praksa. Genocid i drugi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava na području općine Prijedor trajala su kontinuirano u periodu 1992-1995. Najmasovnija ubijanja izvršena su do ljeta 1993. U Prijedoru je izvršena nasilna,
masovna deportacija i protjerivanje Bošnjaka i Hrvata. Po uhodanom scenariju nasilna protjerivanja su trajala dok skoro cjelokupno bošnjačko i hrvatsko stanovništvo nije protjerano. Nasilna protjerivanja su pračena pljačkom. U Prijedoru je izvršeno masovno uništenje tragova kulture, duhovnosti, vjerskih obilježja Bošnjaka i Hrvata. U Prijedoru je izvršen masovni zločin namjernog i organizovanog mučenja u koncentracionim logorima smrti. U tri najpoznatija logora smrti ubijeno je i mućeno više od 31.000 Bošnjaka i Hrvata, od toga je ubijeno više od 1000. U Prijedoru je organizirano izvršen masovni zločin silovanja. Silovano je više stotina Prijedorčanki. Silovanja su vršena sistematski u logorima, kućama, policiskim i vojnim stanicama. Kao posljedica agresije i genocidne politike ubijeno je više od 3200 osoba oba pola i svih starosnih struktura. Civili, bolesni, nezakonito zatočeni, medicinsko osoblje,
ratni zarobljenici, vjersko osoblje i druge osobe koje su zaštićene Ženevskim konvnecijama, bili su meta srpskih vojnih i policijskih snaga. Posebno su ubijani intelektualci i ljudi koji su obavljali društvene funkcije na područiju općine.

Istraživači unutar Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida, Kanada smatraju da je Prijedor paradigma zločina nad Bošnjacima i Hrvatima u Republici Bosni i Hercegovini. Istraživači opominju da se Bošnjaci i Hrvati u Prijedoru i dalje teroriziraju. Oni su i dalje poniženi građani drugog reda, bez osnovnih ljudskih prava i sloboda. Javno se ponižavaju organizacije koje okupljaju žrtve, potomke žrtava i svijedoke genocida i tako
namjerno, organizovano i ciljano širi strah među porodicama ubijenih i nestalih Prijedorčana. Istovremeno se Prijedorom slobodno šetaju ratni zločinci zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti. Dozvoljavaju se skupovi fašističkih grupa protiv kojih su se Prijedorčani i svi
antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. Ignorišu se zahtjevi predstavnika međunarodne zajednice koji su jasno dali do znanja da diskriminacija po nacionalnoj i vjerskoj osnovi mora biti obustavljena, da istina o genocidu mora biti dokućena, da se zločinci moraju osuditi i pravda zadovoljiti, te da se stradanja svih prijedorskih žrtava moraju obilježiti jednako, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. Ovi i mnogi drugi ataci na osnovna ljudska prava i slobode Bošnjaka i Hrvata još više ruše ugled Prijedora, napadaju na osnovne temelje savremene demokratije i posebno teško krše temeljne odrednice osnovnih međunarodnih dokumenta o ljudskim pravima i slobodama. Niko nema pravo da ponižava žrtve genocida, da im zabranjuje sjećanje na zločin, da im i dalje unosi strah.



Osam identifikovanih civilnih žrtava genocida biće ukopano 20. jula u Prijedoru. Istraživači unutar Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada pozivaju politički establišment Prijedora na čelu sa Markom Pavićem. Napravite korak boljoj zajedničkoj budućnosti Prijedora i Bosne i Hercegovine. Napravite korak ka humanizaciji od vas dehumaniziranih preživjelih žrtava, potomaka žrtava i svjedoka genocida u Prijedoru. Proglasite 20 juli Danom žalosti u Prijedoru.

Istovremeno istraživači genocida traže hitnu akciju od strane relevantnih svijetskih institucija i autoriteta protiv velikosrpske politike revizije historijske istine o agresiji i genocidu, protiv politike negiranja genocida, protiv politike terora nad povratnicima i
protiv kontinuirane politike osporavanja prava žrtava i njihovih organizacija i zajednica na kulturu pamćenja. Još jednom pozivamo sve istinske prijatelje istine, pravde, ljudskih prava i sloboda da širom svijeta dignu svoj glas za izgradnju spomenika ubijenoj djeci Prijedora. Pozivamo i bosanskohercegovački politički establišment da se konačno oglasi kao politički glas žrtava, da zaštiti žrtve, da zatraži proglašenje 20 jula Danom žalosti u Prijedoru, piše u Saopćenju Instituta za istraživanje genocida, Kanada.