DR. MUSTAFA CERIĆ: Je li Đukanovićev potpis samo za slikanje i pranje Crne Gore od grijeha zločina ili je njegov potpis iskreno kajanje i objava da se Crna Gora odriče "Gorskoga vijenaca" u kojem se propagira istraga poturica? U istočnoj Hercegovini nema se koga više istraživati, jer tamo nema Bošnjaka. Milo Đukanović bi mogao znati gdje su ti nestali i prognani Bošnjaci?! Zbog njih Bošnjaci nemaju pravo na amneziju, nemaju pravu da ih zaborave, nemaju pravo da Mila Đukanovića ostave na miru sve dok se ne pokaje i ne obeća da se to više nikad neće ponoviti! Bošnjaci. Nemaju pravo Bošnjaci na zaborav ne zbog sebe, već zbog drugih u svijetu u njihovoj borbi protiv genocida.

Gubitak pamćenja ili amnezija je opasna bolest. Od nje boluju ljudi i narodi. Uzrok ove bolesti su strah ili nemar. Strah je opasniji od nemara, ali nemar je zloćudniji od straha. U stvari, nemar je uzrok za strah, a strah je uzrok za nemar. Ova dva psihička stanja su povezana. Zato je teško tačno ustanoviti šta je presudno u slučaju amnezije kod Bošđnjaka - strah ili nemar.
Postoje dvije vrste straha: samostrah i drugostrah. Samostrah ili ojkofobija je opasnija od drugostraha ili kzenofobije. Ojkofobija ubija samopoštovanje, a kzenofobija ubija međupoštovanje.

Onaj koji izgubi osjećaj samopoštovanja, gubi osjećaj za međupoštovanje. Za zdravo mentalno stanje kod čovjeka od presudne važnosti je da čovjek zna kako da sam sebe poštuje da bi znao kako da poštuje drugoga. Onaj koji zaboravi svoju vlastitu vrijednost, ne može pamtiti ni vrijednost drugoga. Zato se kaže: voli svoje da bi poštovao tuđe; pamti svoju bol i patnju da bi poštovao tuđi bol i patnju; pamti genocid da bi štitio druge od genocida.

Postoje i dvije vrste nemara: sebični i pohlepni. Pohlepni nemar je opasniji od sebičnog. Pohlepa briše moral u duši, a sebičnost moral štiti samo za sebe. Onaj kojeg nadjačaju strasti u potrazi za užitkom zaboravlja sve što ga čini čovjekom; onaj koji misli samo na sebe zaboravlja sve što ga čini savjesnim i odgovornim.

Kod Bošnjaka su vidljiva oba ova simptoma bolesti amnezije: ajkofobija i pohlepa iz koje proizilazi kzenofobija i sebičnost, ali samo kao hujavost, koja nije ništa drugo već hronična nejakost, kao posljedica amnezije.

Pojava Mile Đukanovića u Mostaru je tipičan primjer hujavosti kod nekih Bošnjaka, koji su se uplašili od svoje stare bolesti - amnezije, koja je, oni to sada znaju, bila uzrok posljednjeg srpskocrnogorskog genocida u Bosni. To su Bošnjaci koji su svjesni opasnosti od te stare bolesti i zato ih huja hvata od Mila Đukanovića, koji opet širi tu bolest po Bosni i to baš u Mostaru i istočnoj Hercegovini. Bošnjaci nisu nikada bili protiv mira u Bosni, posebno u Mostaru i istočnoj Hercegovini. Ali, ipak Dobri Bošnjani se pitaju, šta znači potpis za mir Mila Đukanovića u Mostaru ako se zna da je on bio glavni sa Miloševićem u pokretanju krvave invazije na Bosnu i to baš u istočnoj Hercegovini?

Je li Đukanovićev potpis samo za slikanje i pranje Crne Gore od grijeha zločina ili je njegov potpis iskreno kajanje i objava da se Crna Gora odriče "Gorskoga vijenaca" u kojem se propagira istraga poturica?



U istočnoj Hercegovini nema se koga više istraživati, jer tamo nema Bošnjaka. Milo Đukanović bi mogao znati gdje su ti nestali i prognani Bošnjaci?! Zbog njih Bošnjaci nemaju pravo na amneziju, nemaju pravu da ih zaborave, nemaju pravo da Mila Đukanovića ostave na miru sve dok se ne pokaje i ne obeća da se to više nikad neće ponoviti! Bošnjaci. Nemaju pravo Bošnjaci na zaborav ne zbog sebe, već zbog drugih u svijetu u njihovoj borbi protiv genocida.

Ili je potpis za mir Mila Đukanovića u Mostaru svojevrsni Zika Virus od kojeg Bošnjaci iznova treba da dobivaju bolest amnezije, uključujući i amneziju oko bosanske Sutorine, koju je Milo Đukanović zgrabio dok još uvijek bosanska politička i pravna pamet boluje od amnezije uzrokovane od straha i od nemara, ili od nemara i od straha, ili od ajkofobije i sebičnosti?
Ovo su pitanja na koja Bošnjaci traže odgovore, ali ne znaju od koga da ih dobiju. Ili znaju: od Mila Đukanovića ili od...?

No, sve dok ima Bošnjaka koji postavljaju ovakva pitanja, znači da se ne daju da ih bolest amnezije opet savlada, jer bi to značilo da im nema spasa od ponovnog genocida.

Onaj koji zna postaviti prava pitanja, može očekivati da nađe prave odgovore!

Stoga, dragi Bošnjaci, nemoj da vas ni strah ni nemar spriječavaju da postavljate prava pitanja za vaš opstanak i ostanak u Bosni, posebno u Mostaru i istočnoj Hercegovini.

Milo Đukonavić će na sve to odgov(a)oriti!
Ako Bog da!
Amin!