Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


Serijal: Bošnjački demokratski izazovi (8)
BAŠNJAČKA DRUŠTVENA ODGOVORNOST
Procitaj komentar

Autor: Džebrail Bajramović
Objavljeno: 02. August 2016. 16:08:29
Dobitnik priznanja "Zlatni ljiljan" i kandidat na proteklim izborima za člana Predsjedništva BiH Džebrail Bajramović piše osvrt na društveno-politička organizovanja Bošnjaka u matici i dijaspori.

Džebrail BAJRAMOVIĆ: Bošnjaci treba da budu svjesni da je moguće da u bližoj budućnosti ostanu bez svoje matične države – BOSNE I HERCEGOVINE - ako se prema njoj ne budu ophodili na primjeren način. Pitanje grada Mostara je, verovatno, prelomna karika – koja ako popusti Bošnjaci bi mogli doći vlo brzo u bezizlaznu situaciju – a to znači da ostanu bez društvenih i političkih mehanizama koji im omogućava političko djelovanje i društvenu egzistenciju.


I) Opći trendovi u preizbornoj atmosferi
Svakom Bošnjaku sa glasačkim pravom, u domovini i dijaspori, treba da je jasno da je u fokusu ovogodišnjih lokalnih izbora – pitanje grada Mostara. To nije pitanje – da li će ove godine biti izbori ili neće, već da li će legalizirati u tom gradu rezultati etničkog čišćenja i neprincipijelna politika gdje se Bošnjacima svim sredstvima oduzimaju ljudska, etnička i građanska prava. Ukoliko se u Mostaru legalizira politika diskriminacije Bošnjaka, logično, da to podrazumijeva infrastrukturno zaokruživanje nelegalnog trećeg entiteta, a što praktično znači nemogućnost opstanka države Bosne i Hercegovine.
Kako su Bošnjaci nakon 20 godina demokratske prakse došli u skoro beznadežnu političku situaciju, nadvijeni nad ambisom propasti? Šta su uzroci očitog kolapsa i totalne konfuzije globalne bošnjačke politike – koja se nakon dezintrativnih poteza kroz međubošnjačke uskointeresne konflikte svela na izolovanu lokalnu politiku – a koja se ne može harmonizirati ni na nivou kantona sa bošnjačkom većinom? Šta je stvarni uzrok nepomirljivih političkih sukoba kod Bošnjka? Novac? Politička moć? Megalomanija? Nedostatak vizija ili odgovornosti?
Premda bošnjački intelektualci javno šute, a kojima su ljudska i drštvena pitanja struka, Bošnjaci kao narod ne smiju dozvoliti da budu uljuljkani u beznađe i ne potrude se da u javnom prostoru ispolje konstruktivne angažmane i ponude odgovore na ključna pitanja svoje biološke, društvene i političke egzistencije – jer se sve te individualne i kolektivne manifestacije ljudskog bića prepliću u neraskidivom uzročno-posljedičnom lancu postojanja i djelovanja.
Sigurno da pitanje DRUŠTVENE ODGOVORNOSTI BOŠNJAKA predstavlja jedno od temeljnih pitanje u odnosu na državu Bosnu i Hercegovinu – jer ako se Bošnjaci neodgovorno odnose prema državi u kojoj su većina, tada je logično da ona nema perspektivnu budućnost. Stoga Bošnjaci od svojih političkih predstavnika treba da traže odgovornost i na tome istrajavaju – jer u slučaju devijacija po pitanju odgovornosti društvo tone u haos, a zatim u kolaps. Bošnjaci treba da budu svjesni da je moguće da u bližoj budućnosti ostanu bez svoje matične države – BOSNE I HERCEGOVINE - ako se prema njoj ne budu ophodili na primjeren način. Pitanje grada Mostara je, verovatno, prelomna karika – koja ako popusti Bošnjaci bi mogli doći vlo brzo u bezizlaznu situaciju – a to znači da ostanu bez društvenih i političkih mehanizama koji im omogućava političko djelovanje i društvenu egzistenciju.
Očito je da su nakon dvadesetogodišnje dejtonske društveno-političke prakse Bošnjaci izvarani bezboroj puta, kao recimo što je dogovor o četverogodišnjoj rotaciji gradonačelnika Mostara koji HDZ hladno krši, a međunarodna zajednica to šutnjom odobrava. To su krucijalne političke PREVARE izvedene političkim nasiljem – a što Bošnjake gura ka neravnopravnosti, diskriminaciji te kroz ekonomsko ropstvo, u status građana nižeg reda – i u suštini vodi promjeni karaktera države Bosne i Hercegovine. Na tu neprimjerenu politiku nedobronamjernih unutrašnjih i vanjskih faktora u BiH – Bošnjaci trebaju i moraju imati konstruktivan odgovor, a prije svega, trebaju IZGRADITI SVIJEST o negativnom tretmanu koji im nameće da pokorno konzumiraju dirigovanu demokratiju. Bošnjaci nemaju vremena za gubljenje – jer im se svakodnevno sužava prostor u svakom pogledu, u državi u kojoj su većina.

II) Javna odgovornost
Društveno-politička odgovornost Bošnjaka je višeslojna i neophodno je razložiti je na proste elemente da bi se utvrdilo ko je za šta odgovoran i u kojoj mjeri. Po pitanju javne odgovornosti Bošnjaka neophodno je utvrditi OPĆE PRINCIPE JAVNE ODGOVORNOSTI BOŠNJAČKIH PREDSTAVNIKA U STRUKTURAMA VLASTI I DRUŠTVA – iz čega je moguće utvrditi kvalitet javnog djelovanja, a iz čega treba da proizađu pohvale i nagrade za uspješne angažmane i pojedince, kao i argumentovana kritika i sankcije za neuspješne angažmane i pojedince. Bez ove racionalne i temeljne postavke za utvrđivanje javne odgovornosti – nije moguće uspostaviti opći bošnjački konsenzus o stepenu pojedinačne, grupne i kolektivne javne odgovornosti. Pošto je kontinuirano u javnom prostoru prisutno pitanje javne odgovornosti bošnjačkih političkih i duštvenih predstavnika, svjedoci smo manipulacije u tom pogledu sa nedvojbenim zanemarivanjem činjenica. Pošto je to nečastan posao nužno je da se dolazi u koliziju sa istinom, a vrlo često iza toga stoji netransparentno djelovanje sa elementima vaninstintucionalnog i vanzakonskog djelovanja. Obzirom da to prouzrokuje narastanje korupcije – dolazi do institucionalne i zakonske paralize. Bošnjaci u tome ne smiju vidjeti šansu za lično profitiranje već opasnost za kompletno bh. društvo(1) i državu u cijelini (2) – a time i za Bošnjake kao narod (3). Znači, kada bošnjački predstavnici priskrbljuju korist lično za sebe na općedruštvenu štetu čine istovremeno štetu na tri navedena nivoa. Prvi korak u pobjeđivanju društvenih pošasti je samosvijest i javna osuda ZLOUPOTREBE JAVNIH BOŠNJAČKIH PREDSTAVNIČKIH FUNKCIJA – a za šta je neophodan moralni kapacitet i građanska hrabrost.
Dakle, ako sagledamo i analiziramo u kakvom društvenom ambijentu žive danas Bošnjaci i u kojoj mjeri ispoljavaju respekt jedni prema drugima u matici i dijaspori, bilo bi korektno da objektivno sagledaju svoju društvenu realnost, a iz koje proizilazi današnji kvalitet i nivo političkog organizovanje i djelovanje.

III) Stepeni javne odgovornosti
a) Svakako da prvi stepen bošnjačke javne odgovornosti može biti isključivo ETIČKOG KARAKTERA – jer je moral temelj sveopće društvene egzistencije. Ni jedan zakonski sistem u bilo kojoj državni ne reguliše sve aspekte vezano za pojedinačne i kolektivne elemente i faktore društva, već se definišu principi koji uređuju pojedine društvene oblasti. Dakle, u svim zakonima moguće je doći do granične linije iza koje je prostor za različita pravna tumačenja, pa je u brutalnom nasrtaju na pravni poredak moguće izvoditi i zaključke koji obesmišljavaju sam zakon. Taj iracionalan i destruktivan odnos prema zakonima i pravnoj državi u BiH doveo je državu do apsurda i učinio je nefunkcionalnom. Temelj te pravne destrukcije je MORAL, dakle, zloupotreba društvenog položaja.
Bošnjaci trebaju da imaju svijest da nefukcionalna država je posljedica etičke erozije pri odnosu prema duštvu – podjednako od strane izabranih predstavnika kao i onih koji biraju i koji im ukazuju povjerenje. Političari i narod djele podjednako odgovornost za stanje u duštvu i nema trećeg faktora – preko toga je manipulacija: izlišan izgovor prvih i slijepilo drugih. Dakle, odgovornost izabranih bošnjačkih predstavika u strukturama vlast i društva Bošnjaci treba da traže na temelju – RIJEČI I DJELA; tj. na osnovu PREDIZBORNIH OBEĆANJA putem kojih im je ukazano povjerenje i ostvarenih REZULTATA tokom mandata. Nema tu prostora za mistifikacije – međutim, sam narod, tj. birači, mogu imati problema sa amnezijom te zaboravljati – šta je ko rekao i činio, a i to je produkt MORALNOG ZASTRANJENJA što otupljuje intelekt. Kad izmišljeno (falsifikovano) zamijeni mjesto činjenicama tada u javnom prostoru LAŽ zauzima mjesto ISTINI. Bošnjaci ne smiju dozvoliti da im se u javnom prostoru laž plasira kao istina bez adekvatne reakcije – jer to vodi njihovom društveno-političkoj inferiornosti i marginalizaciji iz čega vremenom neminovno proizilazi nestajanje njihove matične države Bosne i Hercegovine, a time se stvaraju historijski uslovi i za nestanak Bošnjaka kao naroda.
b) Drugi stepen bošnjačke javne odgovornosti je DRUŠTVENA ODGOVORNOST. Bošnjaci kao najbrojniji narod u državi ima najveću odgovornost za sve što se tiče države Bosne i Hercegovine – po svim pitanjima i svim osnovama i ta odgovornost se ne može niti delegirati niti prenijeti na bilo koga – na bilo koji način. Bošnjaci osećaj društvene odgovornosti trebaju kultivisati i konstruktivno ispoljavati – jer bahatost, arogancija i destruktivna kritika nisu to što harmonizira društvene odnose i donosi prosperitet. Naprotiv, neuviđajan odnos rastače društveno tkivo i unosi konfuziju koja može da pređe u nekontrolisani haos. Bošnjaci ne smiju da se navikavaju na nesigurno stanje („kontroliranog haosa“) – kao da je to normalno stanje. Nije normalno ako se u nekom gradu uskrate demokratski procesi, kao što se Bošnjacima čini u Mostoru, a normalno je da se tom stanju savjestan građanin protivi. Isto tako Bošnjaci moraju da imaju funkcionalan sistem i da efikasno sankcionišu sve neodgovorne i neučinkovite aktere, kao bošnjački predstavnici, a koji nisu opravdali očekivanja za preuzete društvene funkcije.
c) Treći stepen bošnjačke javne odgovornosti je POLITIČKA ODGOVORNOST, a što podrazumijeva primarno bošnjačko političko otrežnjenje i praktično distanciranje od nestručnih i neodgovornih političkih predstavnika bez moralnih vrlina (1), te političkog organizovanja bez potenciranja individualne odgovornosti (2), kao i od programskog uvezivanje i javnog djelovanja gdje fokus nije na ostvarenim rezultatima rada (3), kao osnovnom kriteriju vrijednovanja personalnog, grupnog/timskog i kolektivnog javnog djelovanja uz insistiranje na saglasnosti između riječi i djela (4). Bošnjaci, kao najbrojniji narod u BiH, moraju imati svijest da se politička stranka i političko djelovonje ne može personalizirati (5) – jer javno djelovanje pojedinaca ima širok spektar općih društveno-političkih poslijedica (6), te principi i kriteriji političkog djelovanja nisu stvar internih partijskih/stranačkih dogovora već kolektivne svijesti (7) koja mora biti u funkciji općedruštvenog konstruktivnog korektiva koji je transparentan (8). Politička odgovornost je proporcionalna kvantumu kolektivne svijesti – što je stupanj javne odgovornosti veći to je kolektivna politička svijest na većem nivou, a i suprotno – ako nema (osjećaja) političke odgovornosti narod je u alarmantnoj konfuziji. Narod kad se promjeni mijenjaju se i političari, a ne suprotno – jer narod bira političare prema svojoj slici i prilici.
d) Četvrti stepen bošnjačke javne odgovornosti – treba da bude ETNIČKA ODGOVORNOST – što treba da obuhvati brigu za Bošnjake kao narod (1), za prosperitet Bošnjaka u matici i dijaspori (2), za očuvanje duhovnog i kulturološkog identiteta (3), za demokratsku edukaciju (4) koja će omogućiti efikasnu implementaciju predhodna tri stepena javne odgovornosti: etičku, društvenu i političku, te ih implementirati u efikasnu praksu u datim historijskim uvjetima. Za efikasnu demokratsku praksu Bošnjaka – na lokalnom i globalnom nivou - neophodne su etničke/bošnjačke insitucije koje će kreirati programe i projekte od općeg i vitalnog interesa za Bošnjake u kratkoročnom i dugoročnom kontekstu. Bošnjačke institucije trebaju da budu u funkciji bošnjačkog prosperitete koji podrazumjeva izgradnju slobodnog i pravednog bh. društva i funkcionalne i prosperitetne države BiH za sve njene građane – uz osudu svih oblika neravnopravnosti i diskriminacije na cijelom prostoru države Bosne i Hercegovine. Dakle, bošnjačka etnička odgovornost ne može se sagledavati i vrijednovati bez odgovornosti za bosanskohercegovačko društvo, državu Bosnu i Hercegovinu, kao i bošnjačku i bh. dijasporu kao njihove neotuđive dijelove.

IV) Bošnjačka demokratska praksa
Objektivna i nepristrasna analiza bošnjačke demokratske prakse od prvih parlamentarnih izbora 1990. godine do danas je neohodna da bi se na bazi historijskog iskustva markirale ključne tačke koje čine temelj konstruktivnog i destruktivnog bošnjačkog društvenog i političkog javnog djelovanja i aktivizma. Svakako da bi takva jedna sveobuhvatna analiza ukazala na minimum četiri aspekta bošnjačke javne prakse: da je nešto dobro rađeno i da treba ostvariti kontinuitet u tom pravcu (1); da nešto nije dovoljno dobro rađeno i da to treba postupno poboljšavati na temelju iskustva i relevantnih pokazatelja (2); da nešto nije dobro rađeno i da producira negativne trendove koji otežavaju bošnjačko javno djelovanje (3); da je nešto veoma loše rađeno i kao takvo producira svakodnevno štetne posljedice koje bošnjacima smanjuje kapacitete javnog djelovanja i promovišu ih u negativnom svjetlu – i treba se urgentno mijenjati: sad i odmah – jer ako ne dođe do promjene u pristupu i praksi prema vitalnim pitanjima za Bošnjake – u vezi društveno-političkog organizovanja i praktičnog djelovanja, neminovno je da dođe do kolapsa bošnjačkog javnog djelovanja – a iz čega proizilaze katastrofalne poslijedica za Bošnjake kao narod u kontekstu bosanskohercegovačkog društva, države Bosne i Hercegovine i relacije sa bošnjačkom i bh. dijasporom (4).
Vremena još ima da Bošnjaci porade na svojoj samosvijesti; da na bazi činjenica društveno-političkog osvještenja eliminišu negativne elemente iz svoje društvene i političke prakse; da sjednu za sto i naprave svrsishodan i iskren historijski dogovor sa svojom dijasporom – i snažan pozitivan emocionalan patriotski naboj stave u funkciju općedruštvenog konstruktivnog, a ne destruktivnog angažmana, i da se sa jalovog kritizerstva pređe na učinkovitu praksu – sa sviješću da se prosperitet gradi uz značajan i ozbiljan svakodnevni angažman – korak po korak. Bošnjački predstavnici neće promjeniti svoje ponašanje i odnos prema onima koji su ih izabrali – i nastaviće sa zloupotrebom položaja i nesavjesnim djelovanjem – sve dok oni koji ih biraju ne budu od njih zahjevali odgovornost i na osnovu rečenog i učinjenog budu objektivno vrijednovali njihov javni angažman.
Samo u sinergiji ljudskih i materijalnih resursa Bošnjaka domovine i dijaspore otvaraju se putevi općeg prosperiteta bh. društva i države Bosne i Hrercegovine, a temelj čine principi i modaliteti međubošnjačkog organizovanja. Ta spoznaja je od krucijalne važnosti za Bošnjake i preduslov je za efikasnu društveno-političku praksu, te iz sfere individualnog mišljenja treba da bude postavljena u kriterije programskog kolektivnog djelovanja. Dakle, sve je do nas – samo valja odgovoriti na savremene demokratske izazove koji su danas pred Bošnjacima, a za koje je svakim danom sve manje vremena, prostora i mogućnosti da im se adekvatno odgovori.

Sarajevo, BiH, 2. avgust 2016. god.




(*) Znameniti Bošnjaci:

1) Abdulvehab Ilhamija Žepčevi (1773-1821), rođen je 1773. godine u Žepču. Jedan je od rijetkih koji je u onom vremenu pisao na bosanskom jeziku. Ono po čemu je bio i ostao prepoznatljiv jeste njegova pjesma (kasida) „Čudan zeman nastade“. Bio je sufija, šejh, odlikovao se pobožnošću i ispravnim životom, uzor svog vremena. Zbog već naveden pjesme je došao u sukob sa tadašnjim vezirom Dželaludin-pašom (Dželalijom). Upravo ova kasida je bila razlog njegovog pogubljenja 1821. godine u Travniku. Školovao se ne samo u Bosni nego i van nje, širom Osmanskog carstva. Osim na bosanskom pisao je i na turskom i nešto malo na arapskom jeziku. Poezija mu je uglavnom sufijska, mistička. On je jedan od mnogih pisaca koje je riječ, ali istinita i pravedna riječ, koštala života.

2) Mustaj-beg Fadilpašić (1830-1892), rođen je u Sarajevu 1830. godine. Sin je Fadil-paše Šerifovića. Odrastao je i školovao se u Carigradu. Bio je imenovan za mulu u Carigradu, a kasnije u Egiptu, ali je dužnosti vršio preko zamjenika. Godine 1860. došao je u Sarajevo i postao član i medžilisa-idare, a 1878. je postavljen za prvog gradonačelnika Sarajeva i na toj dužnosti ostaje do kraja života 1892.godine. Na ovoj dužnosti proveo je 14 godina i za to vrijeme u Sarajevu su se dogodile velike promjene.
3) Muhamed Abdagić (1916. g./ Sjenica -1991.g./Novi Pazar) svrstava se u red značajnih bošnjačkih književnika 20. stoljeća. U porodičnoj arhivi Muhameda Abdagića nalazi se njegova bogata književna ostavština, u kojoj se nalazi 17 romana sa raznovrsnom tematikom, pripovijetke, poezija, drame, komedije i putopisi, literarni eseji, historijski i politički spisi, intervjui, polemički članci, reagovanja i prepiska. Kao student postaje član komunističke partije i kao partizan učesnik je NOR-a od 1941-1945. godine. Od strane režima SFRJ iz Beograda Muhamed Abdagić je progonjen, hapšen i osuđivan u montiranim sudskim procesima, a kao književnik bio je marginaliziran i prešutno zabranjen.
Bio je jedan od rijetkih sandžačkih i uopšte bošnjačkih intelektualaca, političara i književnika koji je imao hrabrosti da u komunističkom sistemu vodi donkihotovsku borbu sa ondašnjim režimom od koga je uporno zahtijevao da njegov narod dobije ravnopravan status sa ostalih pet naroda.
U Sjenici je ustanovljena međunarodna književna manifestacija koja nosi ima Muhameda Adbagića.

VRH


  Dossier: DŽEBRAIL BAJRAMOVIĆ: Bošnjački demokratski izazovi
» KOZMOPOLITSKA DIMENZIJA BOŠNJAŠTVA
Džebrail Bajramović | 12.01.2017 01:39
» AFIRMACIJA OSJEĆAJA ZAJEDNIČKE SUDBINE BOŠNJAKA
Džebrail Bajramović | 07.10.2016 16:06
» BOŠNJAČKI DRUŠTVENI INTERESI
Džebrail Bajramović | 29.08.2016 18:49
» BAŠNJAČKA DRUŠTVENA ODGOVORNOST
Džebrail Bajramović | 02.08.2016 16:28
» BOŠNJACI U RALJAMA ANTILOGIKE
Džebrail Bajramović | 04.07.2016 21:20
» BOŠNJAČKO JEDINSTVO – JUČE, DANAS, SUTRA
Džebrail Bajramović | 11.05.2016 18:16
» BOŠNJAČKO DOZIVANJE PAMETI
Džebrail Bajramović | 01.04.2016 19:47
» BOŠNJAČKI NACIONALNI INTERESI – „NA ČEKANJU“
Džebrail Bajramović | 07.03.2016 20:27
» MEĐUBOŠNJAČKI DIJALOG – PREDUSLOV PROSPERITETA
Džebrail Bajramović | 02.01.2016 18:34

Ostali prilozi:
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
» POKRŠTAVANJE BOSANSKOG JEZIKA
Sead Zubanović | 09. March 2024 20:20
» PLAVLJANKE, NJEGOŠ I OSMI MART
Šemso Agović | 09. March 2024 15:35
» GENOCID POČINJE RIJEČIMA, A ONDA SE PRETVORI U DJELO
Mehmed Meša Delić | 06. March 2024 20:50
» NEODGOVORNA POLITIKA BOŠNJAKA U DOMENU INDIREKTNIH POREZA
Prof. dr. Husein Muratović | 06. March 2024 15:10
» GEOPOLITIČKE IGRE MOĆI KAKO RAT U UKRAJINI REDIFINIŠE SVJETSKI POREDAK
Božidar Proročić, književnik i publicista | 06. March 2024 14:03
» BOŠNJACI PO MJERI AUSTROUGARA
Mehmed Meša Delić | 03. March 2024 15:35
» ZBOG DIRANJA U IVU I NJEGOŠA – NIKOLAIDISA NA LOMAČU!
Šemso Agović | 03. March 2024 12:56
» OD PRIZNANJA DO PLAMENA - PARADOKS SPALJIVANJA ANDREJA NIKOLAIDISA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 03. March 2024 12:47
Ostali prilozi istog autora:
» CORONA I TOJAGA
28. March 2021 23:16
» "MEDVJED" IZ LAKTAŠA!!!
19. August 2019 19:46
» BLOKADA DRŽAVE BIH
17. June 2019 21:02
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif