Elmedina MUFTIĆ: Ne znamo šta još u Bosni i Bošnjacima treba da se desi, pa Dodiku ovakva interpretacija fašizma prolazi nekažnjeno, odnosno ne javlja se potreba iz krugova međunarodne zajednice koja u Bosni i Hercegovini ima OHR i Visokog predstavnika, da se Dodiku očita lekcija civilizacijskih vrijednosti i političke kulture. Dodikova fašistička bahatost se i suviše olahko shvata, a mogao bi državu i njene narodode, posebno Bošnjake nakon gencoida, opet skupo koštati. Doista više nije ni malo bezazleno ovakvo njegovo ponašanje koje se drži kao kabadahiluk, što je golema zamka, jer negirati genocid, ismijavati žrtve, ne priznavati Ustavni sud BiH, odnosno odluke istog, nije stvar neotesanog karaktera, nego je pitanje fašističkog, separatističkog i genocidnog opredjeljenja kojem su Dodik i njegova politika naklonjeni sa direktnim dirogovanjem iz SANU, SPC i Vučićeve beogradske politike oličene u “mirotvorcu" sa sarajevskog Jevrejskog groblja.

Da je Milorad Dodik već odavno prešao granice šovinizma i duboko zakoračio u teritorij fašizma dokaz je i posjeta Srebrenici, koja je za cilj imala omalovažavanje, ismijavanje žrtava genocida, odnosno demonstraciju fašističkih opredjeljenja na kojima je nastala i na kojima i danas opstoji genocidna tvorevina. Negiranje genocida i pripisivanje krivice za više od osam hiljada ubijenih Bošnjaka u genocidu na ime rh. Alije Izetbegovića je više nego fašizam u svom najmračnijem obliku i djelovanju. Znači, Alija je kriv za velikosrpsku i crnogorsku genocidnu svijest i krvoždernost koji su u nekoliko dana najbrutalnijim metodama poklali i pobili desetak hiljada Bošnjaka svih dobi starosti, čak i tek rođenu bebu u Potočarima na kojoj je krvavom čizmom stao Dodikov brat po svetosavlju i srpstvu. Ne znamo šta još u Bosni i Bošnjacima treba da se desi, pa Dodiku ovakva interpretacija fašizma prolazi nekažnjeno, odnosno ne javlja se potreba iz krugova međunarodne zajednice koja u Bosni i Hercegovini ima OHR i Visokog predstavnika, da se Dodiku očita lekcija civilizacijskih vrijednosti i političke kulture. Dodikova fašistička bahatost se i suviše olahko shvata, a mogao bi državu i njene narodode, posebno Bošnjake nakon gencoida, opet skupo koštati. Doista više nije ni malo bezazleno ovakvo njegovo ponašanje koje se drži kao kabadahiluk, što je golema zamka, jer negirati genocid, ismijavati žrtve, ne priznavati Ustavni sud BiH, odnosno odluke istog, nije stvar neotesanog karaktera, nego je pitanje fašističkog, separatističkog i genocidnog opredjeljenja kojem su Dodik i njegova politika naklonjeni sa direktnim dirogovanjem iz SANU, SPC i Vučićeve beogradske politike oličene u “mirotvorcu" sa sarajevskog Jevrejskog groblja.

Na koju visinu je podignut prag tolerancije spram fašizma koji dolazi iz genocidne tvorevine, gdje je ta crvena linija gdje prestaje sloboda Dodika i počinje pravo i sloboda Bošnjaka, žrtava i preživjelih žrtava genocida, međunarodne zajednice i svih onih koji antifašizam baštine kao način života. Kad realno sagledamo situaciju, priznat ćemo da je Dodiku ovakvo ponašanje dato kao pravo, sloboda i ustavno uređenje.

Godinama Dodik vrijeđa, pljuje, ismijava žrtve genocida, zbija sprdnju s državom, prijeti raznim referendumima, a da mu pri tome niko ne staje na put, nego se ovi drugi brane time što ga smatraju budalom, kabadahijom, ne uzimajući ga za ozbiljno. Bilo kako bilo, on je nakon zlikovca sa Durmitora Karadžića na čelu genocidne tvorevine već jedno desetljeće i njegova fašistička politika duboko je involvirana u biće srpskog naroda, što nije nimalo za zanemariti, posebno ako u svijesti imamo način na koji je nastala i na kakvim se temeljima izgradila tvorevina koju nazivaju Republika Srpska, a svi znamo da je nastala na genocidu, progonu, etničkom čišćenju, silovanju, logorima. Zašto se zatvaraju oči pred ovakvim anomalijama koje su pravo fašističko naslijeđe? Zašto se Dodiku sve oprašta? Zašto je Dodiku dozvoljeno da bez sankcija pljuje u lice žrtvama i negira genocid? Zašto mu se dozvoljava da neprestano negira državu BiH? Zašto se već jednom od međunarodne zajednice do bošnjačkih političara ne počne definisati Dodikova politika kao fašizam?



Sve ovo Dodik radi jer mu je dozvoljeno, jer mu niko ne pokazuje zube. Jer je siguran u svojoj genocidnoj jazbini u kojoj gaji zvijer koja može da proguta sve nas, samo ako joj dozvolimo da ojača, a na pragu je da stane na svoje noge. Dodik može sve što hoće, sve dok mu se šuti i ne kaže da postoji granica. Žalosno je da se jednom fašisti dozvoljava ulazak u Srebrenicu, da se bilo kome ko negira genocid dozvoljava dolazak u Srebrenici. Žalosno je da se Dodiku i njegovim referendumima suprostavljaju pojedinci ili ti manje skupine i to traženjem za raspisivanje referenduma za izdvajanje Srebrenice iz genocidnog tvorevine! Kao da je to odgovor na fašizam, a znamo da nije! Na fašizam se odgovara borbom protiv istog, odnosno njegovog sasjecanja u korjenu, i raspisivanjem Referenduma o ukidanju onog što je nastalo na genocidu, odnosno poštivanje Referenduma od 29.2. i 1.3.1992.godine, kada su građani BiH donijeli odluku da je Republika Bosna i Hercegovina nezavisna država. Nedovršeni i mentalno fašistički likovi kakav je i sam Dodik ne razumiju snagu dijaloga, razboritost postupaka, oni samo razumiju granicu na kojoj piše - STOP! Oni razumiju grmljavinu i osjećaj da ih se ne bojiš. Za njih je kultura dijaloga, slabost, način kompromisa ne smatraju rješenjem, nego pravom da se udovoljava njihovim prohtjevima, jer oni ne poznaju i ne priznaju parvo i slobodu drugog, njihova sloboda ne prestaje tamo gdje počinje sloboda i pravo drugog. Za njih je fašizam način i stil života. Zabluda je pokušavati razumjeti Dodika i slične njemu.

I dok međunarodna zajednica, posebno OHR, Visoki predstavnik i domaći političari glume da ne vide ko je Dodik i kud vodi put kojim on i srpski narod idu, dok misle da je civilizacijski dozvoljeno da se vrijeđaju žrtve genocida, da se negira genocid, da se ismijavaju žrtve, dotle je fašizam izgleda legalan čin. Po svemu sudeći Dodika neko mora da zaustavi, pošto ovi gore to očito neće, izgleda će morati da viknu patriote ove zemlje...

Dodik i njegova politika nije kabadahijska i nije nimalo naivna, ona je čisti fašizam, što to prije shvatimo imamo više šanse da izbjegnemo novi genocid.

I na kraju treba napomenuti da ovakvim ponašnjem od strane Dodika, i ne činjenjem ničega od strane međunarodne zajednice da se isto zaustavi, i Dodik i međunarodna zajednica izdaju i obezvrijeđuju Deytonski mirovni sporazum, dovodeći u pitanje i postojanje entiteta jer su oni produkt Mirovnog sporazuma. Ko se igra s vatrom on se i opeče, pa nek Dodik nastavi, požar bi ovoga puta sigurno progutao nekoga, a sad pitanje je koga...

Na kraju javno pitamo bosanske političare, OHR-u i druge međunarodne institucije u BiH, zašto šute i zatvaraju oči pred javnim postrojavanjem naoružanih četničkih zločinačkih horidi u istočnoj BiH, i sada u prijedorskoj regiji?!

Upozoravamo preživjele žrtve genocida u cijeloj BiH i posebno patriote da dobro otvore oči!