Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Pisana rijec

Batonci u trci života
ČOVJEK U IŠČEKIVANJU DŽENNETA
Autor: Said Šteta
Objavljeno: 20. September 2016. 20:09:11
Kada mi je moj dragi prijatelj Amir, predložio da pišem priče o ljudima za koje se ne priređuju svečane sjednice, gala predstave i ne kinđure kamere koje će bilježiti svaku onu licemjernu suzu na komemoraciji.O ljudima, uglavnom težim invalidima minulog rata, koji niti jednog trenutka nisu klonuli duhom i nose samo dobrotu umjesto novčanika, tamo na lijevoj strani gdje po pravilima anatomije stanuje srce. O ljudima koji dođu i odu tiho, ostave svoja djela i onaj fini čovjeka trag na ovome svijetu. Rekao sam DA, makar toliko zaslužuju.

Evo i dvanaesta priča!

Batonci u trci života


Ramo Muratović


Ramo Muratović, rođen 18.februara 1962.godine u selu Muratovići, općina Vitez, od majke Sabe i oca Hasana, pored još dva brata i tri sestre. Osnovnu školu je završio u Staroj Biloj, a Školu učenika u privredi, smjer bravar, završio je u Vitezu. Odmah se zapošljava u GP „Bosna“ gdje počinje raditi, prepoznat među radnicima kao mlad čovjek sa puno sabura i lijepog ahlaka, koji se iz kuće nosi. Sa agresijom na Bosnu i Hercegovinu, Ramo se uključuje u odbranu već samim formiranjem štabova TO, kao jedan od osnivača tih štabova. Kasnije biva postavljen na mjesto Komandira vojne policije, a svoj vlastiti automobil registruje na Armiju BiH. Ubrzo je primijećeno njegovo poštenje i predanost zadacima i biva postavljen za oficira bezbjednosti, no formiranjem jedinice MOS Vitez, Ramo odlazi tamo, što je više odgovaralo njegovom vjerskom ubjeđenju. Kreću sve žešće borbe i odlasci na ratišta Karaule kod Turbeta i Kralupa kod Visokog, nakon čega prelazi u 7.muslimansku brigadu na mjesto Komandira diverzantsko-izviđačke čete. Zadatke je i dalje izvršavao temeljito i bezpogovorno, sve do 25.maja, kada dolazi jedan od najtežih zadataka u njegovom ratovanju.

- „Noć prije bio sam neobično miran, rasterećen svega. Zaspao sam i sanjam kako miš prelazi preko moga čela u dijelu očiju i kako nestaje taj dio glave, nakon čega ništa više ne vidim. Budim se i rukom dodirujem čelo...“, - ispriča Ramo zaustavljajući se, kao da je nad provalijom preko koje nema mosta a valja mu je preći, i nastavlja.

„Ustali smo na rani sabah i odmah krenuli. Dobio sam zadatak da neutrališem jednu zemunicu iz koje je neprijatelj tukao po mojim saborcima i krenem sam. Na jednoj čistini djelovao je snajper. Pokušao sam proći između dva pucnja i pao. Ništa nisam osjećao...“ - završi ovdje, jer se dalje nije ničega sjećao. Nije osjetio metak snajpera koji ga je pogodio u sljepoočnicu i raznio mu oči i dio glave. Samo je izgubio svijest ali ne i pokret. Neka snaga tjerala ga, da se pokrene u smjeru glasa koji ga dozivao: „Ako me čuješ, puzi prema meni odakle ti dopire glas,“ zvao ga je saborac Bićo. Kasnije će mu saborci ispričati da se najednom ugledao, kako sa puškom i remenom omotanim oko ruke, puzi ka njima, a glava mu sva u krvi. Tu ga stavljaju na nosila ali neprijateljski tromblon pada između njih i ranjava još trojicu. Na konjskim kolima pokušavaju ih izvući do prihvatne ambulantne. Ramo je i dalje u stanju bez svijesti, bez objašnjenja kako je uopšte živ, odbija sjesti na kola, ide iza njih, i gura uz blatnjavi put. U prihvatnoj ambulanti čuje se bolna vijest, kako je u ovoj akciji jedan poginuo, a trojica ranjenih, od kojih je poginuli Ramo. Sa čuđenjem ga saborci gledaju da je još živ, a Ramo stoji usprav i dalje bez svijesti. Samo Allah zna, kako i šta ga je nosilo?? Prebacuju ga do bolnice u Zenici i na hodniku Ramo leži ostavljen četiri dana, jer su svi vjerovali da ne može preživjeti. Kada je porodica saznala za njegovo teško ranjavanje, braća su to veoma teško primila. Samo je majka bila prisebna i rekla: “Tako je Allah htio i valja nastaviti živjeti kao i do sad.“



Ramo Muratovic u voćnjaku

Ramo u plasteniku


Prolazeći pored njega, medicinsko osoblje je čulo da Ramo izgovara nešto, što odmah nisu razumjeli. Naišao je doktor koji je znao Kur'an i rekao: “Čovjek je živ i uči Kur'an.“ Konačno, uzimaju ga u rad i operacija traje devet sati. Ramo i dalje ne dolazi k svijesti. Dva sata poslije završene operacije, Ramo u sobi čuje glasove ali teško može govoriti. Pita doktore, šta mu se desilo? Doktorica Azra mu saopštava da je ostao bez očiju a doktor Nikolić mu kaže, da što se njegovog dijela tiče koji je on radio, više ga glava nikada neće zaboliti. Bio je tu i Italijan, doktor Bruno Zamboni iz Labina. Naredno jutro u bolnicu stiže brat i nalazi doktora Nikolića zamišljenog u ordinaciji, držeći se za glavu dok gleda u knjigu, da bi napokon progovorio: „Ne mogu da vjerujem da je ostao živ. Pa samo u dijelu između očiju prolazi 1200 nerava a da ni jedan nije stradao.“ Nakon dvadeset tri dana Ramo izlazi iz bolnice i vraća se u svoje rodno selo, gdje započinje život adaptirajući se na stanje u kojem se nalazio potpuno slijep. Stalno ga obilaze njegovi saborci, a otac Hasan njegova je pratnja kuda god krene. Zbog neuslovnosti na selu Ramo dobija stan u Zenici, nakon čega istrajava u svome nijjetu da obavi hadždž. Odlazi u aprilu 1994.godine, a u oktobru stupa u brak sa suprugom šehida, Elvirom, koja u brak donosi četverogodišnjeg Hamzu, danas oženjenog čovjeka, koji ima svoju porodicu. Zajedno sa suprugom organizuje život kako bi zaboravili tešku prošlost i dočekali što ljepšu budućnost. Samo godinu i po dana poslije supruga mu rodi sina Abdulmedžida, a dvije i po godine kasnije Muhameda, pa za isto toliko rodi i Zejda. Ramo se aktivno uključuje u društveni život, osjećajući da mora napraviti iskorak iz stanja u kojem jeste, pa formira sekciju slijepih ZDK pri Savezu RVI ZDK, koja kasnije prerasta u Savez slijepih boraca ZDK, a Ramo postaje zamjenik predsjednika saveza.

Ramo u svome vrti


Poslije dva mandata biva postavljen na mjesto predsjednika, a trenutno obnaša dužnost predsjedavajućeg Skupštine Saveza slijepih boraca ZDK. Od samog početka redao je prioritete u tehničkom osposobljavanju slijepih boraca. Poslije prezentacije govornih softvera za slijepe, Ministarstvu za boračka pitanja ZDK, sa Amirom Ismićem kreće u nabavku računara sa govornim softverom, projekat vrijedan 10 000 hiljada BAM. Dalje, svakog 15.oktobra, Međunarodnog dana slijepih, od strane spomenutog ministarstva, slijedi nabavka mobitela za slijepe borce, bijelih štapova i naočala. Od formiranja „Batona“ aktivni je član i o istom ima samo riječi hvale. „Druženja, putovanja i obilasci znamenitosti, sportski sadržaji, muhabeti, od velikog su značaja za sve invalide,“ poručuje Ramo.

Odličnu saradnju uspostavlja sa Bibliotekom za slijepa i slabovidna lica i njenim direktorom Sakibom Plehom, gdje se rodila ideja o tonskom snimanju prevoda Kur'ana. Ramo sa Feridom Osmićem pokreće kurs učenja Brajevog pisma i njih dvojica ga uspješno završavaju. Čuo je da ima Kur'an na Brajevom pismu i na zahtjev ga dobija iz Saudijske Arabije. Pošto ovo pismo nije jedinstveno u svijetu, Ramo se odlučuje da sufaru i Kur'an prilagodi Brajevom pismo za naše govorno područje. Zajedno sa djecom prilagođava prvo sufaru a zatim Kur'an koji je u završnoj fazi. Projekat je prihvaćen i pohvaljen od strane IZ u Bosne i Hercegovine, gdje je Ramu primio Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović sa saradnicima. Čeka se još verifikacija od komisije Rijaseta IZ u BiH, nakon čega Kur'an ide u štampu. Ramo još ima želju organizovati kurseve Brajevog pisma, kako bi što više slijepih lica bilo u prilici da čita. Sjedimo razgovarajući uz kahvu, pod šadrvanom ispod kuće, djelo Raminih ruku, a ispred bašča sa tri plastenika i voćnjak različitih voćki, među kojima četrdeset zasada aronije i borovnice.


Ramo Muratović sa sinom Muhamedom (lijevo) i Amir (desno)


„Sve je to djelo mojih ruku“ reći će Ramo, vrlo ponosno upirući prstom u sve ono o čemu govori kao da očima gleda, pa nastavi:“ Samo još ne kalemim, ali ću i to naučiti ako Bog da. Nije mi drago što ljudi lutaju i okreću se za glupostima umjesto da se okrenu svome Gospodaru. I još imaju vremena ubijati. Ja nemam kad puno toga uraditi, požurujući pisati, graditi i saditi, stalno se sjećajući svoga Gospodara...“ i ovdje mu glas zadrhta.

Gledam ga postiđeno, da sam u ovo pola vijeka sa očima punim dunjaluka uradio malo ili skoro ništa, pa požurujem kući da zapišem svaku izgovorenu riječ ovog čovjeka, koji hodi zemljom Bosnom i ostavlja hajrate ispod svake svoje stope. Čovjeka koji ne krivi nikog, samo korača bojeći se svoga Gospodara da mu ni jedan korak ne bude potrošen u besposlicu. Sin Muhamed, na čijem licu čitam iskreni osmijeh, sa puno imana i lijepog ahlaka, dok reda kahvu, kolače i orahovu jezgru po stolu, ubjeđuje me da u Raminoj kući rastu hairli djeca. Baš kao voćke, koje će za koji dan mamiti zrelim plodovima. Negdje sam pročitao hadis Božijeg Poslanika, „Ako nekome Allah oduzme vid a on se ne naljuti na svoga Gospodara, Allah će mu podariti Džennet.“

Molim Allaha da podari Džennet ovome čovjeku, koji ga silno priželjkuje radeći dobra djela na dunjaluku, požurujući, kao da će ga sutra napustiti. Iako njegova djela dopiru dalje nego li pogled, nas koji još imamo oči.



Ostali prilozi:
» ILHAMIJIN PUT U ŽIVOT
Mirsad Sinanović | 04. October 2017 14:14
» M U Š T U L U K
Šefka Begović-Ličina | 27. August 2017 13:54
» NARATIVNI VREMEHOD U TRAJANJU 93 GODINE
Kemal Ljevaković | 20. August 2017 02:28
» HADŽI DANUŠ – HANUMA
Hajrudin Mekić Lule | 05. August 2017 21:02
» VELIKA POBJEDA NA BEDRU
Abdullah ef. Hodžić | 15. June 2017 21:39
» HAJRO IKIĆ JE PJESNIK KOJI PREDIVNO SLIKA STIHOVIMA
Nedžib Vučelj | 29. May 2017 23:41
» „KAKO NASTAJE KNJIŽEVNO DJELO?“
Said Šteta | 21. May 2017 17:45
Ostali prilozi istog autora:
» POLITIČKO SEVDISANJE
02. October 2017 00:22
» SUSJEDO
22. September 2017 18:42
» PELJEŠKA
21. September 2017 12:21
» TRAŽILI SU PJESMU
19. September 2017 01:52
» HADŽIJINE RUKE PUNE ZNANJA
22. August 2017 16:29
» ILADŽ LICE AMRE DOKTORICE
02. August 2017 01:13
» APARTMAN ZA DUŠU
19. July 2017 03:55
» SREBRENIČKI ZOV
09. July 2017 15:54
» DIRLIJA IZ LAKTAŠA
23. March 2017 00:48
» OTVORENO PISMO
03. March 2017 17:16
» DUŠA ZEMLJE MOJE
27. February 2017 12:54
» TRAMVAJ ZVANI TEŽNJA
25. February 2017 10:59
» BIBERENJE VOJNIH OSIGURANIKA
18. February 2017 11:27