Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||
|
Kolumne
NA GRANICAMA BOSNE BACILI SMO MORAL POD NOGE NAŠIH KATILA
Najbolji odgovor na ova pitanja nam upravo dadoše lokalni izbori 2016.godine, na kojima Bošnjaci pokazaše svu nedoraslost trenutka u kojem žive i nedovršenost nacionalnog bića. Kojim se imenom može nazvati podjeda osuđenog ratnog zločinca Fikreta Abdića u Veliko Kladuši za mjesto načelnika, osim moralnim krahom, koji to mentalni sklop trebaš biti da bi zaokružio osobu koja je naređivala i izvršavala zločine nad sopstvenim narodom, osim moralna bijeda, šta je to u nama tako pogano da nam progledat ne da, da nam zaklanja vidike i truje dušu. Zar smo toliko zabrazdili u pošast koja nas je jedanaest puta do sada koštala istrebljenja, izgovara se vrlo lahko „ne tiče me se“, a sa sobom nosi posljedice čiju težinu nećemo samo osjetiti mi, nego i generacije koje tek trebaju doći. Izgubili smo nešto što nikad nismo smjeli da dovedemo u pitanje a to je Srebrenica, još uvijek kako oni najoptimističniji govore ima nade da Načelnik Srebrenice bude Bošnjak, ali zastrašujuća je i sama pomisao na to da uopće postoji i najminimalnija mogućnost da ne bude, a ne sve više najvjerovatnija stvarnost. Izgleda smo Srebrenici po drugi put svi okrenuli leđa, poslije ovoga više nevinih nema, niti postoji izborni pobjednik u Bošnjaka sve dok se za Srebrenicu bije bitka.
Na ovim izborima nema pobjednika, svi smo mi gubitnici. Po drugi put izgubili smo obraz u Srebrenici, gradu genocida, gradu masovnih grobnica...! I Kladuši smo dozvolili pobjednički povratak ratnom zločincu! Bošnjaci, na ovim izborima igubli ste obraz, a obraz je nenadoknadiva šteta. Ne znam čemu radost pobjede, kad svuda oko nas udaraju bubnjevi poraza koji grme o našoj sramoti. Nema danas ponosnih, jer smo na granici države BiH, na dvije kapije domovine, tj. u Srebrenici i Velikoj Kladuši, ostali bez časti, dostojanstva, na granicama Bosne smo sahranili moral, bacili ga pod noge našim katilima. Ko smije da se igra pobjednika u društvu poraženih, zar smo preslikali od Srba da i poraz zovemo pobjedom. Tamo gdje se brani Bosna mi smo porazili sami sebe, i zato danas nemamo pravo na ponos, radost i slast pobjede. Danas smo izdali sami sebe, svoje vrijednosti. Predali smo Srebrenicu i Veliku Kladušu u ruke zlikovaca, i dokazali da nismo dorasli povjerenog emaneta. Da drže do moralnih principa svi predsjednici političkih partija koji su orjentisani probosanski bi podnijeli ostavke, jer su svojim neradom, nesposobnošću i nezainteresovanošću za bilo šta što izlazi iz granica Sarajeva uveliko doprinijeli ovako katastrofalnom ishodu. Ne može lider SDA Bakir Izetbegović ničim nadoknaditi gubitak u Srebrenici, niti jedna sarajevska općina nema taj značaj za Bošnjake, za historiju, za državu kakav ima Srebrenica, i zato je poraz toliko veliki. Ne može se ni jednom pobjedom sprati mrlja srama koju doživjesmo u Kladuši. Jednostavno poraz je toliko težak jer smo ga sami izvojevali. A ni običan narod nije amnestiran, toliko je odricanja i truda trebalo da se registuju za glasanje u Srebrenici. Neka nam je svima na čast, našim herojima u vrijeme agresije nije bilo teško da životima brane ovo što mi danas ugursuzlukom gubimo. |