Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
OPSADA SARAJEVA U VREMENU AGRESIJE SRJ - SRBIJE I CRNE GORE 1992. - 1995.
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Komentari

SREBRENICA VIŠE NIJE OPOMENA, SAD JE POSTALA NAŠE PROKLETSTVO
Autor: Elmedina Muftić
Objavljeno: 15. October 2016. 02:10:21


Elmedina MUFTIĆ: I Ćamil i Bakir su više vremena proveli na rehabilitaciji Vučića što na domaćoj, što na svjetskoj sceni, nego što su se bavili onim za šta su zaduženi, a to je prvenstveno narod koji im godinama ukazuje povjerenje i preko čijih leđa žive udobno i ugodno. Zaboravili su svoje uloge, zaboravili su šta su prije četiri godine doživjeli po istom pitanju, zanijeli se u klimavoj pobjedi da su zaboravili prioritet, odrodili se od naroda, misleći da je moguće neradom doći do rezultata, što se pokazalo nemogućim.
Koliko smo u vrijeme agresije pokazali hrabrosti, časti, dostojanstva, snage, ponosa, zajedništva i spremnosti na odbranu svetinje koja se nacija, država i vjera zove, u miru pokazujemo još veću dozu kukavičluka, izdaje, nesposobnosti, razjedinjenosti, pa u miru gubimo sve ono što smo u ratu uspjeli da sačuvamo. Parada četništva koja je prikazana u gradu u kojem su iste snage počinile genocid nad Bošnjacima, a sada 21 godinu nakon srpsko-crnogorske genocidne agresije na obilježavanju svetosavke Krsne slave, te osveštanjem zgrade Općine Srebrenica, je nasatavak genocida, ali ujedno pokazatelj kada smo ovo dozvolili da smo pali i ispod samog dna.

O tome šta provodi i kako se ponaša genocidni okot ne bi trošili riječi, oni su sami po sebi dovoljan znak, da je ideologija srpsko i crnogorskog četništva neizlječiva bolest, da je genocidni kod sastavni dio srpskog (i crnogorskog) bića, da za njih ne postoji pojam stid, da je u tom narodu ubijen svaki osjećaj ljudskosti. Oni su svoje lice i naličje pokazali davno i svoju genocidnu narav po jedeanesti put popečatili u periodu od 1992-1995. godine, kad su s namjerom zatiranja jednog naroda, Bošnjaka, krenuli u zločinački pir od Prijedora, Ključa, Vlasenice, Sanskog Mosta, Višegrada, Foče, Bijeljine, Zvornika, Bratunca do Srebrenice... Sve se o njima zna da više ni riječ ne progovore niti bilo kakvo djelo učine do kijametskog dana.

Oni nas ne bole, oni su to što jesu i od sebe takvih izgleda ne mogu pobjeći. Ali, mi bolimo sami sebe. Ovo što se danas dogodilo u Srebrenici nije pobjeda četnika Grujića na proteklim lokalnim izborima, nego veliki poraz Ćamila Durakovića i Bakira Izetbegovića. Da! Ovo je poraz politike koja je toliko anemična, politka, nedržavnička, nenacionalna, kukavička da više naginje izdaji nego privrženosti narodu. Oni koji se bave vitalnim pitanjima u mjesec dana kampanje su osuđeni na poraz i doživjeli su ga. I Ćamil i Bakir su više vremena proveli na rehabilitaciji Vučića što na domaćoj, što na svjetskoj sceni, nego što su se bavili onim za šta su zaduženi, a to je prvenstveno narod koji im godinama ukazuje povjerenje i preko čijih leđa žive udobno i ugodno. Zaboravili su svoje uloge, zaboravili su šta su prije četiri godine doživjeli po istom pitanju, zanijeli se u klimavoj pobjedi da su zaboravili prioritet, odrodili se od naroda, misleći da je moguće neradom doći do rezultata, što se pokazalo nemogućim. Ne može se ne raditi s narodom, a od tog istog naroda očekivati odgovornost. Pitamo se, za sve ove godine koliko puta su Bakir Izetbegović, pa evo i Ćamil Duraković otišli u posjetu Srebreničanima koji žive van granica BiH? Da li je iko od bošnjačke političke elite otišao da razgovara s tim ljudima? Da li su ih upitali nakon genocida kako žive i sa kojim problemima se susreću? Da li su otišli objasniti važnost registracije za glasanje? Odnos političara, diplomatskih predstavništva i posebno CIK-a prema građanima? Nije niko! To njima nije bitno. Bilo je bitno držati lekcije ponašanja reisu Kavazoviću, koji se usudio da budi narod, da mu ne dopusti da sanja slobodu, nego da mu objasni pojam slobode, pa su i njega ušutili. Bitno je bilo dovesti zlikovca Vučića u Potočare, zakititi zlikovca cvijetom genocida i time oskrnaviti svetost žrtve. Nisu uspjeli prizrijeti srpsko-fašističko spinovanje na dvadesetu godišnjicu od genocida kada su kamere svjetskih televizija uperene na žrtve genocida. I onda isplanirani napad srpskih specijalaca i tajnih službi na Šešeljovog borca sa Jevrejskog groblja. Zatim slijedi Bakirova šetnja po Terazijama, igra šaha, a bilo je i pjesme uz gitaru… “Nema te više Alija”…


Vučićevo plaženje jezika


Od edukacije vlastitog naroda bilo je bitnije Vučiću u Srebrenici organizovati donatorsku konferenciju i time mu omogućiti da za naše novce koje nam duguje po osnovu koncesija, ratne štete, pljačke, iskorištavanje hidrocentrala… kupuje sebi obraz i ako svi znamo da se obraz kupiti ne može s njime se rodiš ili ne. Pred same izbore u New Yorku pred licem svjetske javnosti i Izetbegović i Duraković su od dželata pravili žrtvu, umjesto da pred cijelim svijetom kažu istinu. I opet se nisu udostojili da odvoje koji trenutak svog skupog vremena i posjete Srebreničane u nekoliko gradova Amerike. Očito je preče bilo draškati Vučića, nego se družiti s narodom, preživjelim žrtvama genocida. I sve je to rezultiralo porazom, koji se nazirao još na samom raspisivanju izbora, jer kojem čudu su se nadali znajući da je na biračkim spiskovima manje 3000 birača. Čuda se doista dešavaju, ali onima koji se bore za ta čuda. Ovi ne samo da se nisu borili nego nisu ni dovoljno vjerovali u ista. I zato smo tu gdje jesmo. Ni snažni ni jedinstveni, nego poraženi i poniženi. Sa "osveštenom zgradom općine", sa zadahom tamjana koji nam sluti nova ubijanja, samo još fale kosti Miloševića i Ćosića da se pronosaju ulicama Srebrenice i da maskembal genocida bude potpun. Sa paradom četništva u gradu genocida. S mlađahnim četnikom koji se ponosi zločinačkom ikonografijom i genocidnom prošlošću na čelu Srebrenice.

I poraz je nedostojna riječ za ovakvu sramotu koju smo sami sebi priskrbili, malo je reći i da nas je stid, jer više ni naš stid ne pije vode pred očima onih koji nas iz Potočara, Tomašice, Višegradskih živih lomača, Omarske, Manjače, Trnopolja, Crnog vrha...gledaju. Šta i kako im objasniti, kad se jednom s njima oči u oči sretnemo, a srest se moramo. Kako im reći ko je kriv, da li oni koje smo izabrali ili mi koji smo birali one koje nisu dostojni nošenja emaneta. Poslije Srebrenice nema nevinih, da, i opet, poslije Srebrenice nema nevinih. Samo kad ćemo to razumjeti. Možda tek onda kad se suočimo s njima čiji emanet gazimo, u čije ime opraštamo, svjesni da živi imaju pravo na pamćenje, a ubijeni na oprost...

Srebrenica više nije opomena sad je postala naše prokletstvo.




Ostali prilozi:
» NOVALIĆ: BOSNA I HERCEGOVINA TRASIRA PUT KA EU I NATO
Bošnjaci.Net | 19. April 2017 19:22
» ŠTA NAM ZNAČI DANAŠNJI TURSKI REFERENDUM?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 16. April 2017 14:05
» KNJIGA KOJA UPOZORAVA ALI I ULIJEVA NADU BOŠNJACIMA
Dr. Tarik Kurbegović | 12. April 2017 14:45
» HRABRI BOŠNJACI NA BRANIKU VJERE I DOMOVINE
Nezim Halilović Muderris | 07. April 2017 19:07
» SA KRIŽOM ILI KRSTOM U ZABORAV?
Mr. Milan Jovičić | 03. April 2017 02:25
» PRVOAPRILSKA DEKLARACIJA O ZAJEDNIČKOM JEZIKU
Elmedina Muftić | 29. March 2017 20:02
» DA LI VJEROVATI VUČIĆU?
Mr. Milan Jovičić | 23. March 2017 18:11
» BOSNE ĆE BITI - PRAVDE U NJOJ NIKADA
Safet Alispahic | 11. March 2017 18:03
Ostali prilozi istog autora:
» ILI REVIZIJA TUŽBE ILI STUB SRAMA
01. February 2017 02:04
» MITOMANIJA GENOCIDNOG NARODA
31. December 2016 02:45
» DOMOVINO, U SRCU TE NOSIMO!
24. November 2016 18:06