Nikad nije pomislio da odustane, da se preda, da pokaže strah, a još manje nemoć i zato je ostao upamćen kao čovjek koji je poveo svoj narod u slobodu, koji je probudio hiljadugodišnju usnulu državnost Bosne i Hercegovine i postao njezin prvi Predsjednik.

Elemedina MUFTIĆ: Izetbegović učio, a između ostalog i tome da moramo poštovati one koji su svojim životima, tijelima, krvlju branili i očuvali ovu zemlju, to su naše gazije, da u miru moramo očuvati kulturu pamćenja na agresiju i genocid, da se moramo istim žarom, snagom i predanošću u miru boriti za interpretaciju istine o agresiji, kao što smo se u ratu borili za opstanak, da nam narod mora biti na prvom mjestu, da je vlast sluga narodu, a ne narod sluga vlasti, da je slabiji obaveza jačeg.

Ima insana koji žive i kad im smrtni čas nastupi, to su oni koji su ostali u sjećanju ljudi, oni koji su ostavili pečat svog postojanja, koji su živjeli ideju, koji su razumjeli da smrti niti nema, da je to kako pjesnik reče „staza uspona od gnijezda do zvijezda“. Takvi žive i onda kad im tijelo bude vraćeno zemlji, a duša Gospodaru.

Prije trinaest godina 19. oktobra negdje iza podneva jedna smirena duša krenula je put susreta s Gospodarom svjetova, ostavljajući iza sebe jasan trag postojanja, po kojem ćemo ga se sjećati svi mi koji znamo cijeniti istinske vrijednosti života. Baš onako kako je i živio, skrušeno, časno, dostojanstveno, tiho, strpljivo i čovjekoljubivo s ovog dunjaluka je i otišao pazeći da nikog ne povrijedi. Njegov život je trajna inspiracija svima nama i potvrda kako se uspravno korača po zemlji. Njegov ideal slobode je putokaz na stazi života. Njegova ljubav za čovjeka je osnovna emocija koja treba da nas vodi. Njegova odanost Bogu, državi i narodu je imperativ postojanja.

Živio je po principu vjere koja je davala oblik njegovoj ličnosti i izazivala poštovanje i kod prijatelja i kod neprijatelja. Bio je čovjek odluke, sa izraženim osjećajem poštovanja prema drugima i uvažavanjem različitosti. Volio je Bosnu i Bosna je voljela njega. Ličio je na svoj narod i davao energiju narodu onda kad je bilo najteže. Osjećaj za humanost i čovjekoljublje ga nije napuštao ni u najmračnijim momentima za zemlju i naciju. Znao je da svjetlost uvijek nadjača mrak i da nikome nikad nije pošlo za rukom da mrakom laži ugasi svjetlo istine.

Svojom smirenošću je unosio nemir kod nepijatelja pokazujući im da ih se ne boji ma koliko oni izgledali na oko jači. Snaga njegove ličnosti bila je garant pobjede nad daleko fizički jačim protivnicima. Nikad nije pomislio da odustane, da se preda, da pokaže strah, a još manje nemoć i zato je ostao upamćen kao čovjek koji je poveo svoj narod u slobodu, koji je probudio hiljadugodišnju usnulu državnost Bosne i Hercegovine i postao njezin prvi Predsjednik.

Alija Izetbegović, mislilac, državnik, humanista, demokrata, čovjek koji je razumio slobodu i nastojao da je živi u njezinom punom kapacitetu, veličini i svetinji. Svojim odlaskom prije trinaest godina iza sebe je ostavio jedno veliko nedostajanje. A zna se da nedostajati mogu samo posebni insani. Preselio je sa ovog Svijeta u drugi bolji, pravedniji, iskreniji Svijet, smireno onako kako odlaze duše pravedne, bez bojazni za sebe, ali s brigom za svoj narod. Znajući da nismo toliko jaki da se nosimo sa izazovima vremena u kojem živimo.



Za trinaest godina od njegovog odlaska smo pokazali svu nezrelost kako nacionalnog, tako i državnog bića. Pokazali smo nedovršenost u političkoj i nacionalnoj ličnosti. Pokazali smo da nemamo čovjeka odluke, koji zna reći „Velikim Bogom se kunemo, da robovi biti nećemo“. Pokazali smo da se sami sobom ne grijemo, nego nam je potreban vjetar sa Istoka i Zapada, koji nam sve više ledi krv u žilama. Pokazali smo da neodgovornost spram svetinje koja se država zove, pogazili smo emanet šehida. Pokazali smo da nismo razumjeli ono čemu nas je rh. Alija Izetbegović učio, a između ostalog i tome da moramo poštovati one koji su svojim životima, tijelima, krvlju branili i očuvali ovu zemlju, to su naše gazije, da u miru moramo očuvati kulturu pamćenja na agresiju i genocid, da se moramo istim žarom, snagom i predanošću u miru boriti za interpretaciju istine o agresiji, kao što smo se u ratu borili za opstanak, da nam narod mora biti na prvom mjestu, da je vlast sluga narodu, a ne narod sluga vlasti, da je slabiji obaveza jačeg. Za trinaest godina smo izgubili puno, a skoro pa ništa nismo dobili…

Tvoja duša, Predsjedniče, ako Bog da je tamo gdje su duše smirene, na mjestu gdje i zaslužuje, sa šehidima i odabranim Allahovim robovima.

Molimo Allaha dž.š. da ti podari sve deredže Dženneta. A nama koji smo još na ovom prolaznom svijetu snage da slijedimo put ispravni. I fališ ovom narodu, veliki Bošnjače.