Nije siromaštvo nemati novca odnosno imetka, siromaštvo je nemati duhovnog, kulturnog, tadicijskog nasljeđa. Danas više nego ikada svjedočimo da narodi siromašni vlastitim vrijednostima posežu za svojatanjem tuđeg kulturnog, historijskog i duhovnog nasljeđa. Bosna je od svog postanka, pa do danas bila centar želja istočnih komšija i zapadnih susjeda. Siromašni vlastitom historijom nemalo posežu za bogatstvom bosanskog kulturnog i historijskog nasljeđa. Naime već petnaestu godinu za redom Katolička crkva u BiH, sa Ministarstvom odbrane BiH, odnosno hrvatskom komponentom vojske, kao i političkim vrhom Hrvata u BiH pohode srednjovjekovni kraljevski grad Bobovac koji se nalazi nadomak sela Mijakovići i Dragovići u Općini Vareš, pod geslom „Molitva za Domovinu“ ili „Molitva za mir“. Na tom svehrvatskom skupu je najmanje prisutna domovina Bosna i Hercegovina i njezina hiljadugodišnja državnost i historija. Tako da na toj paradi velikohrvatstva nigdje ne možemo vidjeti simbole srednjovjekovne Bosne tj. ljiljane, a pohod se obilježava u spomen smrti posljednje bosanske kraljice Katarine. Sve je tu hrvatsko banovi, kraljevi, kraljice, crkva, zastave, sve ama baš sve, ne znamo možda je i zrak hrvatski i zemlja hrvatska na bosanskom tlu. Nečuveno je kakva se agresija na historiju Bosne vrši od strane Hrvatskog naroda, koji ničim izazvani pod plaštom ljubavi za domovinu (čitaj Lijepu našu) i pozivom na mir, ruše državu Bosnu. Naime na tom skupu sve je u znaku šahovnice, tu i tamo se negdje stidljivo ukaže i zastava BiH, ali od ljiljana ni traga, a svi znamo da se ljiljan nalazio na grbu srednjovjekovne Bosne. Sve je tu hrvatsko, a ništa bosansko, tako su se usudili da nam ničim izazvani ukradu banove i kraljeve i crkvu, sve to preko noći nazvaše i proglasiše hrvatskim, pa se čudimo kako to da „hrvatski ban Stjepan II Kotromanić“ skoro pa čitavu Dalmaciju osim Dubrovnika i Zadra zaokruži u srednjovjekovnu Bosnu, a ne kao pravi Hrvat da Bosnu pridruži Hrvatskoj, zatim kako se prvi bosanski kralj „Tvrtko Kotromanić“ krunisa za bosanskog kralja u Milama kod Visokog, a ne krunisa se za kralja Hrvata, puno je historijskih činjenica koje ukazuju na ovu suludu ideju svojatanja bosanske historije od strane Hrvatske. Znamo mi da je teško ne imati svoje, pa onda otimati tuđe, ali vrijeme otimanja je prošlo i umjesto što kradu bosanske vrijednosti neka počnu da stvaraju svoje. Ne znamo zašto više ne shvate da je u Bosni sve bosansko, da historija Bosne pripada njezinim građanima, i ona nikad neće biti ni hrvatska ni srpska, nego bosanska. Nemoralno je na temelje bosanske države donositi i razvijati zastavu države Hrvatske. Da se razumijemo, molitva ko molitva, nikome ne smeta niti bilo kome može da naudi, niko od nas nema ništa protiv da se svi građani BiH dođu i pomole na Bobovcu kao ključnom mjestu bosanskog kraljevstva, ali da pri tome poštuju univerzalne vrijednosti države kojoj pripadaju, na čijem tlu žive i na kraju egzistiraju. Ne vidim potrebu da se bosanska crkva preimenuje u hrvatsku kad ona to nije bila i kad svi znamo da su pripadnici bosanske crkve bili progonjeni od krstaša, zbog svog ispovijedanja vjere i pripadnosti bogumilstvu. U Bosni su od vajkada živjeli Bošnjani (Bošnjaci) i ne znam kako sad može nešto biti hrvatsko i Srpsko, a svi znamo šta je pero historije zapisalo. Zato je vrlo neukusno koristiti vjeru i pozivati se na domovinu, a pri tome imati posve druge namjere, tj. negiranje države Bosne i Hercegovine, negiranje njezine hiljadugodišnje historije, negiranje njezinih obilježja (zastave s ljiljanima), kako je moguće pozivati na mir, a svojim postupcima vrijeđati osjećanja drugih, odnosno paradirati sa zastavama hrvatske vojske, HVO, zastavom države Hrvatske i to u danima kada Bošnjaci Vareša obilježavaju jedan od najkrvavijih događaja u svojoj historiji postojanja, a to je zločin na Stupnom Dolu, kojeg su počinili pripadnici HVO Vareš, 23.10.1993. godine i u jednom danu ubili su 44 osobe. Onima koji ne znaju ili neće da znaju da pojasnimo, bosanski ban Stjepan II Kotromanić je podigao srednjovjekovni grad Bobovac koji je bio najbolje utvrđeni grad srednjovjekovne Bosne i ključ bosanskog kraljevstva. Na Bobovcu su sahranjeni bosanski kraljevi Stjepan Dabiša, Stjepan Ostoja, Stjepan Ostojić, Tvrtko II i Stjepan Tomaš. Na zidinama Bobovca su uklesani ljiljani. Bobovac pripada Bosni i kao takav ne može biti hrvatski nego bosanski kraljevski grad, kao što ni Bosna nikad neće biti hrvatska ni srpska nego je Bosna, Bosna i tako će biti dok postoji svijeta i pripadat će svim njezinim građanima koji je nose u srcu, koji nemaju rezervnu domovinu, koji poštuju njezina znamenja, koji ljiljan smatraju znakom vlastitog bića . Bosna je i tvoja i moja , ona je naša, ali ako nećete da je vaša onda ona pripada nama koji je smatramo svojom, i na kraju Hrvatska nikad nije vladala Bosnom, ali Bosna jeste vladala Hrvatskom, samo što to Bosni nije važno, jer Bosna se sama sobom grije, svojim brdima, planinama, rijekama, morem i jezerima, svojim selima i gradovima. Bosna ima svoju historiju i posjeduje svoje vrijednosti, tako da za tuđim ne poseže, tuđe poštuje i uvažava, a svoje brani i branit će kao što je branila uvijek kad su joj otimali ono što samo Bosni pripada.