ESMA GOLOŠ: Tema akreditacije postoji još otkada znam za taj Univerzitet, i to govori da me nimalo ne čudi kada slušam razne neargumentovane izjave od bilo kog govornika. Koliko postoji ta tema, jesu li validne diplome na tom Univerzitetu, toliko se i ne opterećujem time. Ono što posjedujemo u obrazovanju, u toj ustanovi, govori više od sijaset dokumenata kojim neko maše, vjerovatno, nama studentima.

Vaspitanje i kućni odgoj koji imam uči me da ne govorim o onome o čemu nemam dovoljno znanja. Ne bavim se studiranjem prava, niti sam ikada imala dodirnu tačku sa tom naukom, ali imam intelekt koji je u korespondirajućoj vezi sa ostalim naukama, kao i sa osobama koje pokušavaju da poljuljaju moj vlastiti intelekt. Poljuljati nečiji razum, učiniti da stvari sagledam tuđim očima, da promatram svoje obrazovanje na parametru da li će mi neko aplaudirati prilikom mog tačnog odgovora, ili moje stečene diplome, moglo bi biti u dogmatskom učenju. Kada je crkva davala znak da možete ići, onda se smatralo da može. Oprostite, molim vas, ali niti sam u srednjem vijeku, a niti gledam svijet tuđim očima, a još manje posmatram stvari tuđim mišljenjima. Znam prosuditi da li nešto vrijedi, kako vrijedi i na koji način moje obrazovanje funkcioniše.

Sredina u kojoj živim i obrazujem se, sredina je koja mi ne garantira posao i dobru budućnost. No, budući da me vlastita ideologija uči i daje odgovor na to pitanje, čini da ne razmišljam u tome smjeru. Imati dobro obrazovanje, kvalitetno obrazovanje, praktično obrazovanje, prioritet je omladine, omladine koja je jasno odvojila znanje od diplome. Ne želim druge fakultete omalovažiti da bih uzdigla fakultet na kojem studiram. Niti imam potrebu za tim, niti me zanima rad na ostalim akreditovanim ili nezasluženo akreditovanim fakultetima. To su pitanja države, državnog suda, da li će na ta pitanja odgovarati pred Ministarstvom pravde ili pred Bogom, u to neću ulaziti. Vjerujem da će savjest odigrati važnu ulogu.

Pod utiskom sam, kao akademska građanka, kao studentica Internacionalog univerziteta u Novom Pazaru (IUNP), kao osoba koja umije razmišljati, tačnije osjećam omalovažavanje od strane profesora Miodraga Popovića. Priznajem, nikada ranije nisam čula za pomenutog profesora, niti sam ga ikada vidjela na televiziji, posljednje emisije sa predsjednikom Odbora za obrazovanje, našim predstavnikom Muamerom Zukorlićem. Tema akreditacije postoji još otkada znam za taj Univerzitet, i to govori da me nimalo ne čudi kada slušam razne neargumentovane izjave od bilo kog govornika. Koliko postoji ta tema, jesu li validne diplome na tom Univerzitetu, toliko se i ne opterećujem time. Ono što posjedujemo u obrazovanju, u toj ustanovi, govori više od sijaset dokumenata kojim neko maše, vjerovatno, nama studentima. Ukoliko ste se u emisiji nama obratili i rekli da studiramo, a ne studiramo, da imamo diplomu, a nemamo, želim i ja Vama dati odgovor.

Kao što sam na početku istakla da nemam znanje o pravnim naukama, ali imam razum kojim se služim i ističem da znanje koje sam stekla na Internacionalnom univerzitetu vrijedi više od mnoštva drugih akredititovanih fakulteta. Da li je Vama cilj da Srbija, kao država, proizvede ljude koji imaju i znanje i diplomu, ili Vam je cilj da imate ljude koji imaju samo diplomu, i to VALIDNU? Treba Vam, zacijelo, biti prioritet da je u društvu potrebno imati obrazovane ljude, ljude koji imaju praktično znanje. Dok, sa druge strane, poznajem studente sa drugih akreditovanih fakukulteta koji plaćaju razne kurseve, ne bi li stekli znanje u praksi. Postavljam pitanje u ime svih studenata Internacionlanog univerziteta, kao i u ime svih onih koji su završili studije, jer vjerujem da je većina ogorčena na razne dosadašnje izjave. Da li ste zanemarili naše stečeno znanje na tom Univezitetu, naše praktično znanje, naše susrete sa ljudima koji su imena u nauci, eminentne profesore od kojih učimo? Smatram da nije u redu javno poljuljati nečiji razum, navesti nekoga da razmišlja u pogrešnom smjeru i omalovažiti nečiji rad, tačnije nečije znanje, a koje je, itekako, prisutno u našem sistemu obrazovanja.

I, također, poručujem predsjedniku Komisije za obrazovanje, uvaženom Muameru Zukorliću da se ne sjekiramo. Imamo umijeće prepoznati kvalitetnost studiranja, umijemo prepoznati eminentne profesore od korumpiranih, i umijemo prepoznati kvalitetno znanje od nekvalitetnog. Željela bih da Internacionalni univerzitet dobije akreditaciju, ne zato što ćete mene, kao studenticu tog univerziteta podići na viši stepen, već zato da se ljudi ne bi sjekirali, tačnije oni koji ni ne trebaju razmišljati o tome.

Uz dužno poštovanje prema Vama i Vašim kolegama,
studentica bosanskoga i srpskoga jezika i književnosti,

Esma Gološ.