JU „Opća biblioteka“ Žepče, sa direktoricom, vrsnom pjesnikinjom, Sabinom Maličbegović na čelu, brojnim književnim sadržajima obilježila je mjesec knjige, što svjedoči da ovaj grad živi kulturu. Ovu tvrdnju temeljim na tome, da je u isto vrijeme, samo dvjesto koraka udaljenosti, održana još jedna promocija knjige, u petak je,. Kao nekad, kraj radne sedmice, petak 28. oktobar i vrijeme za kulturu, a „Gradska kavana“ u Žepču, puna je ljubitelja pisane riječi. Moderator književne večeri, Anesa Džinić, iscrpno je, biografski predstavila učesnike, a bili su: Abiba-Biba Vuković, književnica, Željko Grahovac književnik, promotor, lektor i recenzent, i Said Šteta, književnik i novinar.

Uvodnim obraćanjem, direktorica Sabina Maličbegović, otkrila je osnovnu zamisao ove književne večeri, a to je, da ovo veče bude interaktivno promišljanje na temu „Traženja dobra u ljudima“ oslanjajući se na napisana djela prisutnih autora. Potom je zamolila pomoćnika Ministra za obrazovanje, nauku, kulturu i sport ZDK, gospodina Marinka Tokića da se obrati.



- „ Drago mi je da kultura u općini Žepče nastavlja živjeti, koju diretorica Sabina Maličbegović sa svojim mladim saradnicima vjerno njeguje. Također mi je drago, da je Ministarstvo ZDK iz kojeg dolazim, podržalo ovaj kulurni projekat“, završio je kratko obraćanje gospodin Tokić.

Predstavljajući svoja dva romana „Niko nas nije pitao“ i „Klice različitosti“, književnica Abiba-Biba Vuković, je i sama priznala da je imala svojevrsnu unutarnju borbu, da pobijedi efekat zla, koji je na nju ostavilo opisivanje samog zla u njenim romanima. Ali i da počne tragati za dobrom, prije svega u samoj sebi, a potom da pozove na dobro svoje čitaoce.

- „Nisam lično doživjela zlo, ali sam živjela u okruženju zla. To je bilo dobvoljno da kao čovjek počnem promišljati šta ja kao jedinka mogu učiniti na polju dobra. Otud je i poruka mojih romana koje preporučujem, završila je književnica Vuković, humanista i zdrvstveni radnik Kantonalne bolnice Zenica.



U svom proširenom obraćanju, filozofski postavljajući tezu zla nasuprot dobra, književnik Željko Grahovac je pozitivno isprovocirao prisutnu publiku na ineterakciju. Da se progovori o tome, šta je to u ljudima što budi zlo, nažalost, kao česta pojava u društvu, za razliku od dobra koje se stidljivo suprostavlja toj pošasti, ostavljajući nesagledive posljedice. Kako pronaći dobro u čovjeku?

Posjetitelj ove književne večeri, inače Ministar za rad, socijalnu politiku i izbjeglice u Vladi ZDK, Nurđehan Šahinović je pomno prateći izlaganje, uključio se, iznoseći činjenično, koliko je puta i ove večeri spomenuto zlo u odnosu na dobro, zaključujući da iako nije stručnjak za jezik, jer se bavi tehničkim naukama, riječ zlo je u svojoj slovnoj strukturi ružna i odvratna . Pohvalio je organizatora i književnike, što se na jedan umjetnički, književno izričajni način, bave ovim društveno važnim pitanjem, čime se jača pojedinac kao aktivni sudionik društva, a samim tim i zajednica u cjelini.



Gospođa Ružica Jukić-Egzeta po struci pravnica, voditeljica Ureda centra za socijalni rad Žepče, inače aktivna promotorica ženskih ljudskih prava, također se uključila u diskusiju, pohvalivši smjelost književnice autorice romana, da se u svom stvaralačkom opusu, kao žena bavi potvrdom zla i savremenim posrnućem društva, zatim traganju za odgovorom, gdje je to dobro u ljudima. Također, nije krila oduševljenje idejom organizatora književne večeri da se interaktivno, isključivo na polju književnosti, razgovara o ovom pitanju.

Da ovo veče ne bi poprimilo sociološki dijalog, i pobjeglo od osnovice, a to je književnost, u svome viđenju čovjeka, bio on čistač Nećko ili Romkinja Fadila, koji su samo jedni o junaka mojih priča, svojim stihovima pjesme „Mogla je biti osamdeset peta“ i pričom „Moje prvo umiranje“ izazvao sam toplu reakciju publike. Tu lijepu pozitivnu energiju kojom zrače istinski ljubitelji pisane riječi, ja sam to veče osjetio u Žepču, kao potporu za moja nova književna ostvarenja, koja će, nadam se, uskoro ugledati svjetlo dana. Uistinu pronaći makar zrno dobra u čovjeku je uspjeh, a ovo književno veče, čini se pronašlo ga je daleko više. Toliko više, da se i nakon oficijelnog dijela književne večeri razgovaralo uz osmijeh do kasno u noć, ušuškavajući se u stihove, zajedno željni jednog ljepšeg sna.